Moj sokole

Sedamnaest smrtnih grijeha

počinila sam, moj sokole,

svijeća se ugasila.

Nikakva me sveta streha,

niti moje kole,

ne bi nikada spasila.

Nisam više vična letu,

udari me munja

paklenoga zloga;

udari mi Ahilovu petu

iza gustog žbunja

gnijezda moga.

Krila mi se polomiše,

moj sokole, tvrda

kao stijena,

i zamalo se odlomiše

jer on vreba iza brda

kao hijena.

Moj sokole, nosi pismo gore

da sam na paklenim mukama

ovdje dolje

i da oko mene ljudi gore,

da je plač i škrgut zubima,

pusto polje.

Sedam puta po sedamnaest

brojim grijehe naokole.

Sedam puta po sedamnaest

života imam, moj sokole.

Korizma, 2012.

Dodir

 

Dodirni me, Nevinosti,

još jedamput,

daj mi sve što čuvaš

jer znam po iskustvenosti

da je tvoj put

da se dobro ugruvaš

prije nego što čistoću

izkristaliziraš

iz blata i mulja.

Ja bih...ja to hoću

iako me kritiziraš.

Želim sretanja dulja

koja bi me posvetila

još više, još dalje

i moje usne, moje kosti;

koja bi osvijetlila

ovu kostrijet, bijele halje;

dodirni me, Nevinosti.

05.07.2012. 16:55

Primirje

 

Ne spominjući male nevažne trenutke,

šećemo ozbiljnošću pozvanih vitezova

na veliki ogled, pred značajne lutke

po kojima padaju pera sokolova.

Hodamo podalje, na pristojnom razmaku,

onako kako vitezovima i priliči,

spuštenih vezira, s kopljima u pomaku

prema zemlji što na nebo sliči.

Nestadoše protivnici, ali još smo na ogledu,

još nam je krvca uzavrela. Tek sada

kad je sve pri kraju, vidim u tvom pogledu,

predstoji najteža bitka i budi se nada.

Zatišje je. Sokolovi odlaze u suton,

jedno pero pa drugo s lutaka spada.

Doguravamo se, zamahujemo šutom

i perje leti uokolo. Koplje zemlju probada.

20.08.2013. 20:24

Nijeme ptice

Ljetno radno vrijeme

puno je simbolike,

duh je tiho.

Moje ptice nijeme

prhte svakolike;

prostor njihov

ustupile su mislima.

I oblaci surađuju,

i podobna svježina.

Slušam svim čulima,

poruke zrakom putuju;

bremenita tišina.

Nebo je spustilo

počasne zastave

i udovi su laki.

Nekome se snilo

da ih drhtave

smeta šušanj svaki.

15.07.2012.

 

Potraga

Pjesmom ću ti prići kao spas vremena

koja izgubljeno lutaju po čistilištu,

u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena

što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,

da mi Majku našu nestalno dozivaju,

da po kaldrmama lome stope i da lome koplja

dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,

da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja

izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava

što zbog tebe navikla sam ja naviješati i propovijedati,

a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,

kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati

vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne

ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude

prije nego što ga ova čežnja i potraga sveg smakne

ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,

koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća

u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenočišta,

da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća

od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća

jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,

a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,

a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,

nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.

Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna

da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,

je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,

da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima

srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice

koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,

i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice

jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama

ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,

a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,

da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite

da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli

naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.

A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,

ali vidim da je ovo što se događa znakovito

kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.

‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017. 00:15:21

 

Vjerski naputak

 

Tri su etape u životu čovjeka koji se oduševi za Isusa Krista.

Kao prvo, takav vjernik nastoji biti učenik koji je što sličniji svetima i samome Bogu na čiju sliku je stvoren. Dakle, vjernik mora raditi u negativnom smislu: mora se rješavati svojih grijeha, mora se neprekidno duhovno čistiti od nakupina praha i pepela, mora svoje srce vježbati u čistoći poput predanoga ratnika koji se uvježbava za opasan i težak boj.

To sve ne bi vjerniku pošlo za rukom kad ne bi neprekidno molio Boga. Moliti se može na najrazličitije načine, moliti je potrebno po ustaljenim i provjerenim obrascima Katoličke Crkve, moliti se mora u bilo koje vrijeme i pri bilo kojoj prilici; netko mudar je rekao: „Molite na pola, molite više puta, molite kako god znate, samo uvijek, često i bez prestanka molite.”

Vjernik trenira svoje srce postovima, odricanjem od svega što mu je previše milo, a nije po zapovijedi Boga i nije dobro za vjerski život. Također mora što češće zamoliti Gospodina da mu stvori čisto srce.

Kao drugo, kada se vjernik navikne moliti, Bog mu daje u izobilju duhovnoga poticaja koji proizlazi iz milosti Boga i iz Božjega izobilja. Tako vjernik postaje Božji, a Bog postaje vjernikov. Najučinkovitija je molitva blagovanje Tijela i Krvi Kristove, zahvaljivanje Bogu i promatranje Svetoga pisma.

I treće, vjerniku preostaje još treća etapa koja je izuzetno pozitivna, a to je svjedočenje za Gospodina Isusa Krista u čitavom svijetu. Svjedočiti se može naviještanjem Radosne vijesti, zajedničkom obiteljskom molitvom, ali i šutnjom u dobrim djelima; svjedočiti se može skromnošću i poslušnošću za Božju riječ i zapovijedi; svjedočiti se može božanskim izobiljem i milošću, to jest milostinjom gdje vjernik ne pazi kome daje milostinju i koliko će odvojiti za neko milosrđe. Velika je milost kada vjernik promatra Boga zajedno s onima koji su u nevoljama i bolestima, koji su zarobljeni grijesima – to je milost raskidanja okova, a također i milosrđe u velikoj pravednosti u vjerskom životu.

Post, molitva i milostinja uvijek idu zajedno, istovremeno i neodvojivi su. Čak i najveći svetci to su znali, a za početnike u vjeri su obavezni preduvjet da se netko može nazvati kršćaninom i čovjekom dobre volje.

16.06.2021. 12:30

„Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti.” 2 Kor 9,6

Isusov zakon slobode

 

Inteligencijom se nekada, ne tako davno, nazivala skupina mudrih glava u nekome manje obrazovanom okruženju, primjerice izraz „gradska inteligencija” bi označavao mudre i rukovodeće ljude nekoga grada.

Danas inteligencija nema nekog velikoga udjela u upravljanju. Štoviše, inteligencija se stavlja u službu rukovodećih i upravitelja. Inteligencija više nisu mudre glave već ljudi koji imaju određene darove i kojima se mjeri koliko su ti darovi inteligencije vrijedni, odnosno korisni za rukovodeće ljude i one koji nisu obrazovani.

Istinsko obrazovanje teže je steći danas nego u stara vremena kad je neka mudra glava u svome obrazovanju učila o svemu što je bilo poznato ljudima. Danas je to nemoguće, ljudi se rano opredijele učiti i raditi samo jedan uži segment sveopćega znanja. Takvih segmenata ima sve više i više i stoga su potrebni upravitelji koji okupljaju ekipe obrazovanih ljudi oko nekog posla ili zaduženja.

Inteligencijsko ropstvo izgleda puno gore od dužničkog ropstva koje je zahvatilo sve slojeve i zahvaća sve više ljudi.

Vrlo je neobično inteligentnog čovjeka vidjeti u ropskom položaju. Ne možete ga upitati ništa jer se njegovo znanje i umijeće plaća, nije besplatno za širi puk, ali i zato što inteligentan čovjek u nekoj službi ne smije „odavati poslovne tajne”.

Samo naviještanje Radosne vijesti Isusa Krista jest besplatno i nema poslovnih tajni iako je Gospodin Bog za mnoge veliko otajstvo i Tajna koja se otkriva ljudima u njihovoj vjeri u Boga.

U svijetu je sve rjeđe potrebna vjera, inteligencija ne mora imati povjerenja u poslodavca ili visoke moralne stavove kao u kršćanskom vjerskom životu.

U svjetlu vjere pravednost je jako važna, ali pravosuđe nema tako veliki autoritet kao visoki moralni standardi. Moral je za vjernike važniji od pravosuđa iako preporučuje poštivanje zakona.

Na sudu pravde vjernik ne mora podložiti svoje moralne odluke odlukama zakona. Na primjer, vjernik može oprostiti zločincu koji mu je ukrao imovinu iako bi po zakonu pravosuđa bilo potrebno pristupiti tužbi i progonu kradljivca koji se mora iskupiti zakonodavcu zbog krađe, odnosno vratiti ili platiti kaznom svoj zločin.

Opraštanje potpada pod veoma visoke standarde vjernika te se on ne može nazivati Isusovim učenikom ako takve standarde slabo ili nikako ne zadovoljava, ako traži zakonskim putem da kradljivac ispašta za zločin.

Vjernik Kristov u svijetu ima i osjeća dužnost i pravo opraštati zločincima. Također se ima pravo osigurati i braniti protiv zločina.

Moral je daleko iznad zakona. U vijek je tako bilo i zauvijek će tako biti.

Za vjernika s visokim moralnim standardima inteligencija je manje važna, iako je dobrodošla, nego važnija je vjera u Boga.

Gospodin Bog je taj koji daje mudrost i duhovne darove vjerniku te vjernik može imati i blokade ili poremećaje u zaključivanju u medicinskom smislu, a da mu Bog ipak podari mudrost života koja se sastoji u poniznosti, skromnosti i poslušnosti zapovijedima Božjim. 15.06.2021. 21:25

„Govorite i činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.” Jak 2,12-13