Monday, June 14, 2021

Daleke veze



Opet sanjam, sanjam daleke veze,

krajeve bez povratka,

mjesta gdje se lome breze

i gdje pijem, daha kratka.

 

Miomirisi su tamo slađi od tamjana,

tamo ja iz svijeta putujem

prema strašnom, nepoznatom, pijana,

samo zato da se otrujem

 

od onoga što me čeka iza smrti.

Tamo opasno je,

možeš se u živom blatu obrti,

a privlačno, slasno je.

 

Sanjala sam da odlazim, a ne umirem.

Bilo je to nelagodno, neznano stanje.

Sjećalo me da ovamo iz praha uvirem,

da me čeka tjeskobe pranje

 

i da sasvim sama ostajem

negdje gdje sam zapela u letu.

Sav taj prostor sada dajem

za jednu običnu riječ u stihopletu

 

ili bilo što drugo i konkretno,

za življenje života najobičnijega,

za bježanje od samoće nespretno

ili od bilo čega tomu sličnijega.

 

Ipak, sve bih dala samo da mognem

opet putovati istim onim krajevima,

obećanje veliko da smognem

da ću boriti se zmajevima

 

i preživjeti.

Možda mrtva ostati

i posivjeti,

a pred tebe stati.

 

Bila sam u zemlji zvjerskoj;

sanjala sam da sam sasvim sama

u ljepoti i blizini nebeskoj,

negdje gdje mi bez tebe je uvijek tama.

03.05.2014. 17:17




 

HRVATSKE NAVIJACKE PJESME

Crna nevjesta

 



Teško sam Te slijedila u tami

kad su zlodusi se strašno upirali

sve zamračiti mi da me noć primami,

spletkama se snovima mi uplitali.


Teško sam Te slijedila u boli,

nevjera me sumnjama svu zbunila,

kad je rušila me dok se moli

pa me kao crnu nevjestu okrunila.


Teško sam Te slijedila vrhovima svijesti

kada nisam znala hoće li to stati,

kada nisam znala kad ćemo se sresti,

niti postoji li anđeo koji me još prati.


Teško sam Te slijedila u grijesima,

nemoćna od straha i tjeskobe,

vukla me je struja hladnim osmijesima

da me prijetvornosti sve zarobe.


Teško sam Te slijedila u beznađu,

srce nije dalo da se očaj moj premosti,

da me ruke Tvoga povjerenja nađu;

Kriste, Bože moj, oprosti mi, oprosti.

nedjelja, 22. travnja 2018. 06:06:11


Zidine Emausa


 

Pola svoga svjesna životnoga puta

provela sam u tom pustom kraju,

Emaus mi sladak poput medna saća.

Tu je procvala i ona ruža, bijelo – žuta,

kakvu često plodne zemlje daju;

evo, cvate kao da se mladost vraća.



Tu sam naučila zahvaljivati tišini,

reći „hvala” svakom svojom gestom,

stihovima ili šutke, otvorenih dlanova

koji streme božanskoj visini;

i pokleknuti oduševljenju čestom.

U tom jednom stavu imam bezbroj stavova.



Pitam Boga kako srcem reći „hvala” u dubini,

kako pronaći taj izraz uzdignuća

i bez mnoštva riječi, i bez mača,

suptilno i nježno kao što je dodir fini

jer osvojila je ona ruža nepregledna bespuća,

probila se, nježna, preko trnovita drača.



Da Ti riječi, Kriste, ne sasipam sada,

da ne blebećem u duhovnoj praznini,

zovem Tebe Emausom svog života i nebeskim tragom.

On je za me duh, zidina mi vječna grada

u kojem Te gledam, ćutim u blizini

sve dok zalijevam tu ružu molitvom Ti dragom.

13.06.2021. 23:34

Saturday, June 12, 2021

Preobrazba



Nemam žara da se predam,

samo snažnu potrebu za stihom.

Niti svoje ime ne dam,

dat ću sebe svome križu tihom.



Nemam jutro da ga budim

i ne posjedujem tuđu slavu.

Promociji se svakoj čudim,

ona hoće tvrdovratu glavu.



Nemam slobodnoga vremena,

ono je za jako neslobodne ljude.

Uvijek nosim izobilje sjemena

pa ga bacam, pa što bude.



Ove su pjesme kao tijesne lađe,

one plutaju i plove, ili su na vezu.

Kad ih tražim, preteško ih nađem,

radije ih stvorim kao novu tezu.



Čovjek uvijek traži sebe, svoju nit

koja veže ga za Nebo strasno

jer je ona prava ljudska bit

u kojoj se čini sve prekrasno.



Izgorjet ću sretna dostojanstva

kao što će potonuti mnoga lađa.

Usred ova ogromna prostranstva

ne može se dogoditi niti krađa.



Kažu da u vatri preživljava neko zlato,

a i vjeru dajem preobrazbi, Uskrsnuću

pa ne pjevam zato da iscrpim blato

već da poeziju stvaram umiruću.

12.06.2021. 23:31

 

Sklonište života moga

 


Srce Marijino, da te nemam u životu,

bila bih sad izgubljena, protjerana

poput ostarjelih tih ovčara

koji valjda pamte samo nebesku divotu

što je nekako s njih oderana

jer ih bacila je neka vojska stara.



Tužne sudbine i vedre priče lutalica,

pantomimičara, klaunova i pajaca

kao da su sjatile se sve u jedno srče.

Ne bih nikad više gledala u vedra lica,

samo jedna ostala bi moja štraca,

slušala bih svoja crijeva kako krče.



Usvoji me, Majko, i prisvoji mene,

vodi me u sva nebeska skloništa

gdje ću uvijek znati da sam živa,

gdje se neću obazirati na sjene,

gdje me neće nasrditi ništa

i gdje nikad neću biti kriva.



Stavila si lanac oko moga vrata,

prstenovala si dušu koja traži

samo jedan dan do vječnog sna.

Spustila si pečat svoj od blata

što mi noću žarko čelo blaži

da sad ginem za te sve do dna.



Čista Ženo, nad ženom si svakom,

postelja u skloništu ti ne postoji,

samo klecalo na kojem tkaš

ako kad ne moliš dušom jakom,

ako srce tvoje krunicu ne broji

jer za svaku dušu njenu patnju znaš.



Kažu da je patnja transcendentna,

al' da dobar život blaguje ti Kruh

kroz kojega Sin ti tješi svoje ovce.

Ako treba, bit ću konzistentna

jer ćeš mi izmoliti taj dar za duh;

bit ću tebi kao vjeran pas za lovce.



Otkad si me pohodila, Škrinjo sveta,

sve što ne znam, ali trebam, imam.

Sve što jesam nije bitno kao ti.

Beskućnika stvorila je sudba kleta

koju sada objeručke od Boga ja primam

i u mome srcu nek se spase beskućnici svi.

12.06.2021. 13:45



Friday, June 11, 2021

Konopci ljubavi

 


Ti si mi čaša i kalež,

širina silna i dužina,

moja baština i uzdanica.

Moje duše Ti si savez,

njezina visina i dubina,

tijela moga svaka stanica.



Blago onom tko Te dade,

vječna će mu radost biti

što je Boga proslavio.

Divnoj zemlji užad moja pade

gdje je lako Tebe uzljubiti.

Cijelom svijetu Ti si život podario.



Ali samo neki ljudi znaju

što je žudnja Tvoja, Bože,

što je Tvoja ljubomora,

Tvoja briga, želja da se kaju

i da Tvoju ljubav množe,

da se drže Tvoga ugovora.



U toj ljubavi Ti odgajaš me šibom,

daješ mi da izrastem visoko,

da Te spoznam zakonom i bijedom;

hraniš mene solju, sitnom ribom,

vezuješ mi konopce široko,

vežeš mene tim božanskim redom.



Samo neki nose križeve i kob

s istom radošću u srcu svome,

samo neki ljube Tvoje ukore.

Blažen onaj koji Tebi bude rob,

sretan je u domu Tvome

gdje mu anđeli o Tebi zbore.

11.06.2021. 06:24



Popular posts