11 »A
koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu
mjesto ribe zmiju dati? 12 Ili kad zaište jaje, zar će mu
dati štipavca? 13 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim
darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti
Duhom Svetim one koji ga zaištu!« Lk 11,11-13
Svaki
čovjek ima nešto dobro u sebi i može dati dobro od sebe, iako su
ljudi uglavnom grešni i nose ih zle misli, ljubomora, zavist,
nezadovoljstvo.
Od
takvih misli ljudi brzo postanu duhovno slijepi, a kada je netko
duhovno slijep, ne može činiti niti duhovna, ali niti tjelesna
djela milosrđa, ne može činiti ni materijalno dobro, ne može ga
dati, ne može ga niti imati.
Često
čovjek učini nešto dobro zbog pogrešnih i zlih razloga, samo zato
da se riješi nekoga tko ga uporno moli za nešto, a ne stoga što
želi od srca učiniti milosrđe.
Zašto
je naš Gospodin Isus Krist, prije nego što se predao u strašnu
smrt i žrtvu za sve ljude, tako govorio ljudima, zašto nije blago
ukorio čovjeka već je bez zadrške izjavio ljudima da su zli?
Ako
kažete nekome da je zao, ne možete očekivati da će vas taj netko
prihvatiti. Najčešće se posvađate tako s ljudima, potučete ili
odlazite zauvijek od njih.
Jer,
za duhovno slijepe ljude istina o njima je uvredljiva, nitko od ljudi
i među ljudima ne može govoriti drugima da su zli, može to
spoznati jedino za sebe samoga i o sebi.
Nakon
Isusa, svi će kršćani reći da je Bog dobar i milosrdan i da u
svakom čovjeku ima puno dobroga.
Tako
mi, zli ljudi, sebe tješimo.
No,
Gospodin to nije rekao čovjeku iako mi za Boga znamo da je dobar i
milosrdan.
»I
ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete!
Kucajte i otvorit će vam se! 10 Doista, tko god ište,
prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.« Lk
11,9-10
Moralo
bi to značiti da Gospodin ima rješenje za duhovnu sljepoću kod
ljudi.
Čovjek
bi mogao shvatiti da ne razmišlja i ne djeluje onako kako razmišlja
i djelu je dobri i milosrdni Bog, baš zato jer je svjestan te
činjenice o sebi, svjestan je da su ljudi zli.
Razlika
između boljega i lošijega djela među ljudima je ogromna. No, svi
smo mi ljudi, zašto optuživati zločince kad smo zločinci ako
optužujemo druge ljude?
Svijet
ljudi prepun je sudova, tužiteljstava, tuženika i tužitelja.
Svijet ljudi prepun je govora o pravednosti, a pravednosti nigdje
nema, ni za zločinca, niti za onoga koji zločinca tuži, sudi i
ubija.
Svijet
ljudi prepun je govora o tome kako su mnogi ljudi dobri, zaslužni za
dobra koja su učinili drugom čovjeku ili čak čitavim narodima.
Ali,
i to dobro što čovjek čini, nije dobro jer su motivi krajnje zli,
jer su to ljudi koji druge ljude dovedu u teškoće pa poslije kažu
da su iste te ljude spasili i izvukli iz teškoća.
Svijet
ljudi prepun je govora o pravdi i pravosuđu, svi ljudi misle da su
nešto zaslužili zbog svojih napora ili čak i bez ikakve stvarne
zasluge.
Svijet
ljudi prepun je gospodarstvenih dogovora u kojima jedna strana daje
nešto svoje, a druga strana za uzvrat to plaća, to jest daje
također nešto svoje. Ali odakle je taj čovjek došao do sredstava
kojima plaća nešto što cijeni jako skupo?
Svijet
ljudi prepun je kradljivaca koji se dočepaju tuđe imovine i obogate
se, a poslije skupo plaćaju rad i zasluge istih onih ljudi od kojih
su oteli sredstva prijevarom.
Svijet
ljudi prepun je onih koje su drugi ljudi opljačkali. I tada to zovu
pravednošću, pravdom i pravosuđem.
Čovjek,
dakle, i kada čini dobro, zapravo je učinio zlo.
Zato
i kažemo da je Bog dobar. Jer mi nismo dobri. Jer smo svjesni da ne
znamo što je dobro i, mada želimo biti dobri, zli smo jer nemamo
uzora i primjera dobrote prema kojima bismo se ravnali. Čovjek
oponaša ljude za koje misli da su učinili dobro, ali oponaša
zapravo zločince.
Čovjek
ne može imati povjerenja ni u koga, čak niti u sebe samoga.
Jedini
je izlaz povjerovati, imati povjerenja jer ako nemamo povjerenja,
uzalud nam čitav naš život, sva naša dobra i loša djela.
Ako
nemamo povjerenja, postajemo nesretni, propadamo u svojim
depresijama.
Ako
ne vjerujemo da će se netko prema nama drugačije odnositi ako mu
ukažemo povjerenje, ako mu opraštamo, tada nismo napravili ništa u
životu.
Ako
nemamo povjerenja, počinje nas hvatati strah za naše duše, a strah
ne dopušta čovjeku činiti i misliti, i povjerovati.
Ako
nemamo povjerenja u sebe, žalimo se da nam je netko učinio
nepravdu. Jer vidimo da naše povjerenje nailazi na zloupotrebu,
ismijavanje, omalovažavanje, izrugivanje, iskorištavanje i
vrijeđanje, laži, krađe i napade na život.
Ako
nemamo povjerenja, ionako slijepi u mislima, postajemo sve više
duhovno i materijalno slijepi.
Bog
je progovorio čovjeku već odavno, prije pet tisuća naših ljudskih
godina. Bog je rekao već odavno ljudima po prorocima:
”Tražite
Gospodina dok se može naći,
zovite ga dok je blizu!
7 Nek’
bezbožnik put svoj ostavi,
a zlikovac naume svoje.
Nek’
se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati,
k Bogu našem jer je
velikodušan u praštanju.
8 »Jer misli vaše nisu moje
misli
i púti moji nisu vaši púti«, riječ je
Gospodnja.
9 »Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su
puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli.«
Iz 55,6-9
Ljudi
su zli.
To
je činjenica.
Kako
ljudi, koji su zli, mogu znati što je dobro, da je Bog dobar?
Jednostavno.
Nauče od proroka i svih onih ljudi koji su imali povjerenja, prvo u
Gospodina pa potom u sebe i druge ljude, snagom Boga milosrdna koji
je poslao na zemlju Krista da nas, ljude sve nauči vjerovati i imati
povjerenja, zapečatio je svoje riječi velikom žrtvom koja je
postala spasonosna za sve ljude te je darovao ljudima Božjega Duha,
Duha Svetoga koji podučava čovjeka u njegovom duhu i mislima, koji
otkriva ljudima svu istinu, koji pomaže ljudima da ustraju u
povjerenju, koji
obrani ljude od zla uvijek kada zli pokušavaju zloupotrijebiti
njihovo povjerenje, koji vodi čovjeka preko uzburkanih mora, koji
čini prolaz u morima da bi čovjek prošao po suhu tlu, koji
oslobađa iz raznih robovanja svakog čovjeka koji ima povjerenja, a
to povjerenje stvara se i osnažuje u tom istom Duhu Svetom, Duhu
Boga živoga, dobroga, milosrdnoga i vječnoga. 10.04.2021.
09:08
„Kao
što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi,
oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11 tako
se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego
čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” Iz
55,10-11
„Isus
– put do Oca
Neka
se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i
u mene vjerujte!” Iv
14,1