Molitva s tminom

Tamnoj večeri

oblačna svoda

obilazi dveri

sluškinja broda,

a sunce opeče

njegova jedra,

obuzme ga žešće

u zalazna njedra.

Ona ih gleda,

srce si grije

i misli poreda

gdje svjetlo se krije

po dolasku noći.

Hladna li mraka!

Tu neće pomoći

molitva svaka,

zaziv prebrzi

na pola riječi.

Ona do srži

srce ne liječi.

Ah, i to vrijeme

traži si pravo

posijati sjeme

na nebo plavo.

Gusta već tmina

na vjeđe pada,

u grudima tinja

sunčana nada.

Možda već sutra

vjetar donese

ta proljetna jutra

i dušu zanese,

ugrije ljude,

zemlju i more,

zapali sprude

da molitve gore.

11.04.2021. 20:50 

Biti čovjek

 

Biti čovjek, a ne kamen,

od kamena graditi;

biti čovjek, a ne more,

morima ploviti;

biti čovjek, a ne riba,

ribom se hraniti;

biti čovjek, a ne zrak,

dahom udisati;

biti čovjek, a ne slon,

mrtve pokapati.

Biti čovjek, a ne oblak,

u sjenu se skloniti;

biti čovjek, a ne anđeo,

tijelo svoje nositi;

biti čovjek, a ne nebo,

mjesečinom ribariti;

biti čovjek, a ne planet,

zemljom prohodati;

biti čovjek, a ne sunce,

svjetla uzimati;

biti čovjek, a ne svjetlo,

gasiti ga, zaklanjati;

biti čovjek, a ne tama,

nadu srcem imati.

Biti čovjek, a ne kozmos,

okolinu znanjem otkrivati;

biti čovjek, a ne Bog,

Bogu svome vjerovati.

Biti čovjek, a ne predmet,

slika Stvoritelja biti;

biti čovjek malen, grešan,

a o svemu znati sve.

Biti čovjek, dijete Boga,

rođen kao sin jedinac;

Biti čovjek, ne zametak,

dostojanstvo primiti;

biti čovjek, ne usamljen,

drugom čovjeku prilaziti;

biti čovjek, ne obitelj,

obitelji služiti;

biti čovjek, a ne rušilac,

u svom Bogu stvarati;

Biti čovjek, a ne stalan,

Bogu svome ovisiti.

Biti čovjek, ne u tuzi,

onaj tko i tugom Boga ljubi;

biti čovjek, a ne centar svijeta,

nego centar Božjeg srca, ljubavi mu meta.

Biti čovjek, Boga znamen,

život koji duhom, tijelom buja;

biti vječan čovjek, Amen!

Aleluja! Aleluja!

Vi, koji ste zli

11 »A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? 12 Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? 13 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« Lk 11,11-13

Svaki čovjek ima nešto dobro u sebi i može dati dobro od sebe, iako su ljudi uglavnom grešni i nose ih zle misli, ljubomora, zavist, nezadovoljstvo.

Od takvih misli ljudi brzo postanu duhovno slijepi, a kada je netko duhovno slijep, ne može činiti niti duhovna, ali niti tjelesna djela milosrđa, ne može činiti ni materijalno dobro, ne može ga dati, ne može ga niti imati.

Često čovjek učini nešto dobro zbog pogrešnih i zlih razloga, samo zato da se riješi nekoga tko ga uporno moli za nešto, a ne stoga što želi od srca učiniti milosrđe.

Zašto je naš Gospodin Isus Krist, prije nego što se predao u strašnu smrt i žrtvu za sve ljude, tako govorio ljudima, zašto nije blago ukorio čovjeka već je bez zadrške izjavio ljudima da su zli?

Ako kažete nekome da je zao, ne možete očekivati da će vas taj netko prihvatiti. Najčešće se posvađate tako s ljudima, potučete ili odlazite zauvijek od njih.

Jer, za duhovno slijepe ljude istina o njima je uvredljiva, nitko od ljudi i među ljudima ne može govoriti drugima da su zli, može to spoznati jedino za sebe samoga i o sebi.

Nakon Isusa, svi će kršćani reći da je Bog dobar i milosrdan i da u svakom čovjeku ima puno dobroga.

Tako mi, zli ljudi, sebe tješimo.

No, Gospodin to nije rekao čovjeku iako mi za Boga znamo da je dobar i milosrdan.

 »I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.« Lk 11,9-10

Moralo bi to značiti da Gospodin ima rješenje za duhovnu sljepoću kod ljudi.

Čovjek bi mogao shvatiti da ne razmišlja i ne djeluje onako kako razmišlja i djelu je dobri i milosrdni Bog, baš zato jer je svjestan te činjenice o sebi, svjestan je da su ljudi zli.

Razlika između boljega i lošijega djela među ljudima je ogromna. No, svi smo mi ljudi, zašto optuživati zločince kad smo zločinci ako optužujemo druge ljude?

Svijet ljudi prepun je sudova, tužiteljstava, tuženika i tužitelja. Svijet ljudi prepun je govora o pravednosti, a pravednosti nigdje nema, ni za zločinca, niti za onoga koji zločinca tuži, sudi i ubija.

Svijet ljudi prepun je govora o tome kako su mnogi ljudi dobri, zaslužni za dobra koja su učinili drugom čovjeku ili čak čitavim narodima.

Ali, i to dobro što čovjek čini, nije dobro jer su motivi krajnje zli, jer su to ljudi koji druge ljude dovedu u teškoće pa poslije kažu da su iste te ljude spasili i izvukli iz teškoća.

Svijet ljudi prepun je govora o pravdi i pravosuđu, svi ljudi misle da su nešto zaslužili zbog svojih napora ili čak i bez ikakve stvarne zasluge.

Svijet ljudi prepun je gospodarstvenih dogovora u kojima jedna strana daje nešto svoje, a druga strana za uzvrat to plaća, to jest daje također nešto svoje. Ali odakle je taj čovjek došao do sredstava kojima plaća nešto što cijeni jako skupo?

Svijet ljudi prepun je kradljivaca koji se dočepaju tuđe imovine i obogate se, a poslije skupo plaćaju rad i zasluge istih onih ljudi od kojih su oteli sredstva prijevarom.

Svijet ljudi prepun je onih koje su drugi ljudi opljačkali. I tada to zovu pravednošću, pravdom i pravosuđem.

Čovjek, dakle, i kada čini dobro, zapravo je učinio zlo.

Zato i kažemo da je Bog dobar. Jer mi nismo dobri. Jer smo svjesni da ne znamo što je dobro i, mada želimo biti dobri, zli smo jer nemamo uzora i primjera dobrote prema kojima bismo se ravnali. Čovjek oponaša ljude za koje misli da su učinili dobro, ali oponaša zapravo zločince.

Čovjek ne može imati povjerenja ni u koga, čak niti u sebe samoga.

Jedini je izlaz povjerovati, imati povjerenja jer ako nemamo povjerenja, uzalud nam čitav naš život, sva naša dobra i loša djela.

Ako nemamo povjerenja, postajemo nesretni, propadamo u svojim depresijama.

Ako ne vjerujemo da će se netko prema nama drugačije odnositi ako mu ukažemo povjerenje, ako mu opraštamo, tada nismo napravili ništa u životu.

Ako nemamo povjerenja, počinje nas hvatati strah za naše duše, a strah ne dopušta čovjeku činiti i misliti, i povjerovati.

Ako nemamo povjerenja u sebe, žalimo se da nam je netko učinio nepravdu. Jer vidimo da naše povjerenje nailazi na zloupotrebu, ismijavanje, omalovažavanje, izrugivanje, iskorištavanje i vrijeđanje, laži, krađe i napade na život.

Ako nemamo povjerenja, ionako slijepi u mislima, postajemo sve više duhovno i materijalno slijepi.

Bog je progovorio čovjeku već odavno, prije pet tisuća naših ljudskih godina. Bog je rekao već odavno ljudima po prorocima:

”Tražite Gospodina dok se može naći,
zovite ga dok je blizu!
7 Nek’ bezbožnik put svoj ostavi,
a zlikovac naume svoje.
Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati,
k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.
8 »Jer misli vaše nisu moje misli
i púti moji nisu vaši púti«, riječ je Gospodnja.
9 »Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli.« Iz 55,6-9

Ljudi su zli.

To je činjenica.

Kako ljudi, koji su zli, mogu znati što je dobro, da je Bog dobar?

Jednostavno. Nauče od proroka i svih onih ljudi koji su imali povjerenja, prvo u Gospodina pa potom u sebe i druge ljude, snagom Boga milosrdna koji je poslao na zemlju Krista da nas, ljude sve nauči vjerovati i imati povjerenja, zapečatio je svoje riječi velikom žrtvom koja je postala spasonosna za sve ljude te je darovao ljudima Božjega Duha, Duha Svetoga koji podučava čovjeka u njegovom duhu i mislima, koji otkriva ljudima svu istinu, koji pomaže ljudima da ustraju u povjerenju, koji obrani ljude od zla uvijek kada zli pokušavaju zloupotrijebiti njihovo povjerenje, koji vodi čovjeka preko uzburkanih mora, koji čini prolaz u morima da bi čovjek prošao po suhu tlu, koji oslobađa iz raznih robovanja svakog čovjeka koji ima povjerenja, a to povjerenje stvara se i osnažuje u tom istom Duhu Svetom, Duhu Boga živoga, dobroga, milosrdnoga i vječnoga. 10.04.2021. 09:08

„Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11 tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” Iz 55,10-11

 

„Isus – put do Oca

Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga

i u mene vjerujte!” Iv 14,1 

Bijele duše

Nikad neće skinuti uskrsnicu bijelu

ona duša što se Krvlju pere,

što se Kristom hrani u visini.

Samo jednom dobila je tu haljinu cijelu,

otada je čuva da je ne podere,

da ne smakne pogled ka pličini.

Bijela duša, milosrđa Gospodnjega puna,

napunjena neograničeno Bogom,

poput ovčice preskače rastvoreno tlo

jer nebeski pletena je njena vuna

rukama od stare majke, pokrivena togom,

načinjenom s Duhom Svetim da je ne bi zlo.

Kataklizme, vijavice, sve je ispalo kontekstu,

bijesni psi i ludi jarci, napredne ideje,

al' se kuća gradi još od pamtivijeka.

Duša duši baština je na istome mjestu,

gdje je Stijena što potopila je i Pompeje,

i taj Babel što ga Sud božanski čeka.

Judo, Judo! Prva tvoja riječ je bila laž,

sve dok nije Kralj od Riječi nebo otvorio

i za tebe, i za bijele duše i tradiciju

koja traži Bogu, Kristu biti paž.

Nikome se lažac nikad nije dodvorio

u toj kući na toj Stijeni gdje se duše bijele siju.

08.04.2021. 19:38

 

Uske dveri raja

Danima je tama,

iza tame noć

puzi po terenu.

Sve je puno jama,

stvorila ih moć

u crnome dezenu.

Ili boluje se, ili spava,

ili bježi se što jače,

ili gladuje se, ili žeđa.

Samo pučina je plava

ili snijegom plače.

Mrljom sakriva se vjeđa.

A na rubu vjetri huje,

uporno me sunce grije

prije svoga zalaza.

Javlja se da bolje čujem

da se netko ipak smije.

Radosna li nalaza!

Kad ću znati

da ćeš doći,

Uskrsnuće?

Danica će sjati

i vrijeme će proći,

i te suze umiruće.

Već sada nailaziš

kao blaga plima

koja satima se čeka.

Da l' i mene tražiš?

Da l' me u Tvom srcu ima

gdje su Sara i Rahela, i Rebeka?

Samo dođi

na te uske dveri

gdje Te čeka duša sva.

Uz Mariju pođi

gdje se sunce vjeri,

Kriste, Bože, Marana tha!

08.04.2021. 03:16 

Propast pjesnikove Kuće

Gledala sam

stvari svijeta;

da je sve to san,

govori poeta.

Kao da će uvijek biti,

reče netko iz nutrine;

nikad prestat suze liti

pa se liju od rutine.

Svi u Kući bojahu se smaka,

da će, eto, brzo doći

i da neće izići iz mraka,

govorahu usred noći.

Jedno sitno zrno vjere

traži Tebe, Boga lijeka

i nalazi masline i jele,

stvarnost Križa prijeka.

I, na kraju, nisu propali,

ali sjećanja postoje.

Nikad nisu ljubit znali,

govori mi srce moje.

05.04.2021. 20:53 

Gospodin Život

 

Mnogi su svetci u svojim ispovijestima, molitvama i životopisima ustvrdili da ih je zvao i pozvao Bog na njihov put svetosti i to da ih je zvao često i pozivao neprekidno. Mnogi od njih se nisu odmah odazivali nego su tek kasnije spoznali te Božje pozive, onoga časa i poslije onoga časa kada su se Bogu odazvali.

Bog zove čovjeka po njegovom jedinstvenom imenu, zove ga neprekidno jer Otac naš na nebesima neprekidno radi i Božji Sin zbog toga također neprekidno radi, radi dobra djela s Duhom Svetim, a najveće što čini je to da spašava svakog čovjeka, svakog pojedinca posebno.

Bog zove čovjeka na spasenje, na vjeru, na vječni život.

I, očigledno, ljudi su nekako prisvjesni toga da ih zove Pravednost, Istina, Sloboda i Dostojanstvo.

Gospodin Isus, na primjer, zove javno sve ljude zajedno u ova uskrsna vremena koja su velika prilika za mnoge ljude, i za vjernike, i za ateiste da se odazovu. Da se odazovu svojoj znatiželji, da se odazovu svojoj savjesti, da se odazovu nekim upornim prijateljima, da odgovore na provokacije raznih protivnika i rivala; da se odazovu upornim prošnjama prosjaka, da se odazovu crkvenim zvonima ako su primijetili da neprekidno zvone; da se odazovu svojoj vlastitoj namjeri da nešto pitaju ili pročitaju, a dugo su to odlagali i tako redom.

Ljude u ova vremena naročito zovu Zajedništvo i Jedinstvenost kršćanskih vjernika, kršćanskih obreda i kršćanskih zapovijedi.

No, Bog poziva i za drugih vremena, i u zgodna i u nezgodna vremena, nekada neprilikama, nekada patnjom, nekada oduševljenjem i na različite druge načine. U svakom slučaju Bog radi non – stop, neprekidno te zove, bio ti kršćanin ili ne, bio ti svetac ili ne.

Bog te zove da se odupreš Smrti, zove te na obraćenje i uskrsnuće života, sada i poslije, tjelesno i duhovno.

Bog te zove da se odupreš svemu što Smrt nosi sa sobom kako bi te lakše primamila u svoj mrak jer ako se svi odupru Smrti, ona više neće moći ništa učiniti od onoga što običava činiti, ostat će sama jer ju je pobijedio Isus Krist, ljubomorna pred Gospodinom na sve ljude, na čovjeka što ga Bog stvori nalik sebi, Životu.

Bog te najviše zove kroz druge ljude, kroz njihovu ljubav i razumijevanje, kroz njihova upozorenja i ukore, svakako i na svaki način. Bog je Kralj komunikacije, međuljudskih odnosa. Onaj tko ti služi, nema možda sluganski mentalitet već ti najbolje može poslužiti kada ga prihvatiš onakvoga kakav jest kao što i sve druge ljude nastojiš prihvatiti. No, često te nervira taj sluganski mentalitet upravo zato jer se ti ponašaš kao sluga: služiš lažnim bogovima koji ti tepaju da si moćan i dobar, najbolji čovjek na svijetu. To je tipičan vokabular i konverzacija kojima se služi Smrt.

Život, naprotiv, govori istinu i nastoji je izreći u ljubavi, ne zbog istine, ne zbog sebe već za tvoj spas. Mnogima je teško čuti istinu jer su navikli na Laž i Smrt, ogrezli su u lažima političara, šefova, prijatelja. Ne vjeruju nikome, a Smrt im šapuće na oba uha: vjeruj samo sebi. A ako vjeruješ samo sebi, vjerovat ćeš u lažne bogove, sve ćeš malo i djelomično povjerovati, a ni u što nećeš zaista i iskreno vjerovati. Nikome i ničemu nećeš se predati. Nećeš sazrijeti u radostima i bolima nego ćeš takve stvari izbjegavati. Past ćeš ravno u naručje Smrti.

Ali još uvijek ćeš znati da te Život zove, da Istina postoji, da je vječna, da te Sloboda čeka i da se u Dostojanstvu nalaze temelji zajedništva, zajedničkog života s ljudima i Bogom u razumijevanju.

Možda misliš da te sve to čeka negdje daleko u budućnosti.

To nije Istina, to je Smrt.

Možda misliš da su sve vjere komplicirane za život čovječanstva i da svi znaju da su besmrtni i bez onoga sluganskoga mentaliteta.

To nije Istina, to je Smrt.

Možda misliš da svi ljudi moraju umrijeti.

To nije Istina, to je Smrt.

Možda misliš da ćeš se preseliti u nekoga drugoga kad umreš ili neposredno prije raspadanja.

To nije Istina, to je Smrt.

Samo jedno je Uskrsnuće, samo jedan je Bogočovjek: Gospodin Isus, Pomazanik, Mesija, Spasitelj, Krist.

Jer samo je Isus smrt božanska, smrt na uskrsnuće.

U Isusu je Bog umro.

U Isusu je Bog uskrsnuo. Trojedini Bog, zajedništvo triju božanskih osoba, ljubav Oca prema Sinu i u Duhu Svetome.

No, ljudi nose svoje umiranje kao nasljeđe, u genima. Tamo caruje Smrt.

Grčevito drži čovjeka za gušu, sputava mu hod, povlači ga za mišiće ruku da ne prilazi drugim ljudima koji su nalik njemu samome i također nose Smrt u svojim genima, uvjerava čovjeka da može misliti svojom glavom, a zapravo mu ulijeva svoje zloduhe u srce.

Samo Isus, samo Uskrsnuće, samo Krštenje može izliječiti taj genetski poremećaj.

Gospodin Isus spašava ljude, jednoga po jednoga.

Gospodin Isus jedini je lijek protiv Smrti.

04.04.2021. 23:30

„Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.” Iv 10,10b