Uske dveri raja

Danima je tama,

iza tame noć

puzi po terenu.

Sve je puno jama,

stvorila ih moć

u crnome dezenu.

Ili boluje se, ili spava,

ili bježi se što jače,

ili gladuje se, ili žeđa.

Samo pučina je plava

ili snijegom plače.

Mrljom sakriva se vjeđa.

A na rubu vjetri huje,

uporno me sunce grije

prije svoga zalaza.

Javlja se da bolje čujem

da se netko ipak smije.

Radosna li nalaza!

Kad ću znati

da ćeš doći,

Uskrsnuće?

Danica će sjati

i vrijeme će proći,

i te suze umiruće.

Već sada nailaziš

kao blaga plima

koja satima se čeka.

Da l' i mene tražiš?

Da l' me u Tvom srcu ima

gdje su Sara i Rahela, i Rebeka?

Samo dođi

na te uske dveri

gdje Te čeka duša sva.

Uz Mariju pođi

gdje se sunce vjeri,

Kriste, Bože, Marana tha!

08.04.2021. 03:16 

Propast pjesnikove Kuće

Gledala sam

stvari svijeta;

da je sve to san,

govori poeta.

Kao da će uvijek biti,

reče netko iz nutrine;

nikad prestat suze liti

pa se liju od rutine.

Svi u Kući bojahu se smaka,

da će, eto, brzo doći

i da neće izići iz mraka,

govorahu usred noći.

Jedno sitno zrno vjere

traži Tebe, Boga lijeka

i nalazi masline i jele,

stvarnost Križa prijeka.

I, na kraju, nisu propali,

ali sjećanja postoje.

Nikad nisu ljubit znali,

govori mi srce moje.

05.04.2021. 20:53 

Gospodin Život

 

Mnogi su svetci u svojim ispovijestima, molitvama i životopisima ustvrdili da ih je zvao i pozvao Bog na njihov put svetosti i to da ih je zvao često i pozivao neprekidno. Mnogi od njih se nisu odmah odazivali nego su tek kasnije spoznali te Božje pozive, onoga časa i poslije onoga časa kada su se Bogu odazvali.

Bog zove čovjeka po njegovom jedinstvenom imenu, zove ga neprekidno jer Otac naš na nebesima neprekidno radi i Božji Sin zbog toga također neprekidno radi, radi dobra djela s Duhom Svetim, a najveće što čini je to da spašava svakog čovjeka, svakog pojedinca posebno.

Bog zove čovjeka na spasenje, na vjeru, na vječni život.

I, očigledno, ljudi su nekako prisvjesni toga da ih zove Pravednost, Istina, Sloboda i Dostojanstvo.

Gospodin Isus, na primjer, zove javno sve ljude zajedno u ova uskrsna vremena koja su velika prilika za mnoge ljude, i za vjernike, i za ateiste da se odazovu. Da se odazovu svojoj znatiželji, da se odazovu svojoj savjesti, da se odazovu nekim upornim prijateljima, da odgovore na provokacije raznih protivnika i rivala; da se odazovu upornim prošnjama prosjaka, da se odazovu crkvenim zvonima ako su primijetili da neprekidno zvone; da se odazovu svojoj vlastitoj namjeri da nešto pitaju ili pročitaju, a dugo su to odlagali i tako redom.

Ljude u ova vremena naročito zovu Zajedništvo i Jedinstvenost kršćanskih vjernika, kršćanskih obreda i kršćanskih zapovijedi.

No, Bog poziva i za drugih vremena, i u zgodna i u nezgodna vremena, nekada neprilikama, nekada patnjom, nekada oduševljenjem i na različite druge načine. U svakom slučaju Bog radi non – stop, neprekidno te zove, bio ti kršćanin ili ne, bio ti svetac ili ne.

Bog te zove da se odupreš Smrti, zove te na obraćenje i uskrsnuće života, sada i poslije, tjelesno i duhovno.

Bog te zove da se odupreš svemu što Smrt nosi sa sobom kako bi te lakše primamila u svoj mrak jer ako se svi odupru Smrti, ona više neće moći ništa učiniti od onoga što običava činiti, ostat će sama jer ju je pobijedio Isus Krist, ljubomorna pred Gospodinom na sve ljude, na čovjeka što ga Bog stvori nalik sebi, Životu.

Bog te najviše zove kroz druge ljude, kroz njihovu ljubav i razumijevanje, kroz njihova upozorenja i ukore, svakako i na svaki način. Bog je Kralj komunikacije, međuljudskih odnosa. Onaj tko ti služi, nema možda sluganski mentalitet već ti najbolje može poslužiti kada ga prihvatiš onakvoga kakav jest kao što i sve druge ljude nastojiš prihvatiti. No, često te nervira taj sluganski mentalitet upravo zato jer se ti ponašaš kao sluga: služiš lažnim bogovima koji ti tepaju da si moćan i dobar, najbolji čovjek na svijetu. To je tipičan vokabular i konverzacija kojima se služi Smrt.

Život, naprotiv, govori istinu i nastoji je izreći u ljubavi, ne zbog istine, ne zbog sebe već za tvoj spas. Mnogima je teško čuti istinu jer su navikli na Laž i Smrt, ogrezli su u lažima političara, šefova, prijatelja. Ne vjeruju nikome, a Smrt im šapuće na oba uha: vjeruj samo sebi. A ako vjeruješ samo sebi, vjerovat ćeš u lažne bogove, sve ćeš malo i djelomično povjerovati, a ni u što nećeš zaista i iskreno vjerovati. Nikome i ničemu nećeš se predati. Nećeš sazrijeti u radostima i bolima nego ćeš takve stvari izbjegavati. Past ćeš ravno u naručje Smrti.

Ali još uvijek ćeš znati da te Život zove, da Istina postoji, da je vječna, da te Sloboda čeka i da se u Dostojanstvu nalaze temelji zajedništva, zajedničkog života s ljudima i Bogom u razumijevanju.

Možda misliš da te sve to čeka negdje daleko u budućnosti.

To nije Istina, to je Smrt.

Možda misliš da su sve vjere komplicirane za život čovječanstva i da svi znaju da su besmrtni i bez onoga sluganskoga mentaliteta.

To nije Istina, to je Smrt.

Možda misliš da svi ljudi moraju umrijeti.

To nije Istina, to je Smrt.

Možda misliš da ćeš se preseliti u nekoga drugoga kad umreš ili neposredno prije raspadanja.

To nije Istina, to je Smrt.

Samo jedno je Uskrsnuće, samo jedan je Bogočovjek: Gospodin Isus, Pomazanik, Mesija, Spasitelj, Krist.

Jer samo je Isus smrt božanska, smrt na uskrsnuće.

U Isusu je Bog umro.

U Isusu je Bog uskrsnuo. Trojedini Bog, zajedništvo triju božanskih osoba, ljubav Oca prema Sinu i u Duhu Svetome.

No, ljudi nose svoje umiranje kao nasljeđe, u genima. Tamo caruje Smrt.

Grčevito drži čovjeka za gušu, sputava mu hod, povlači ga za mišiće ruku da ne prilazi drugim ljudima koji su nalik njemu samome i također nose Smrt u svojim genima, uvjerava čovjeka da može misliti svojom glavom, a zapravo mu ulijeva svoje zloduhe u srce.

Samo Isus, samo Uskrsnuće, samo Krštenje može izliječiti taj genetski poremećaj.

Gospodin Isus spašava ljude, jednoga po jednoga.

Gospodin Isus jedini je lijek protiv Smrti.

04.04.2021. 23:30

„Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.” Iv 10,10b

Poruka

Vraćam se s te naše Svečanosti,

ali još ti nisam stigla doma,

mada svijeća već je dogorjela.

Digle su se one mrtve kosti,

divna tijela koja zovu „soma”,

koja umrla su jer su bila okorjela.

Večer je od jutra Uskrsnoga,

netko žuri, a mnogo njih nema,

samo neka odrasla su djeca

u blaženstvu našeg Boga

koji stanove priprema

da im duša već ne jeca.

Svjetlo Kristovo zapalilo plamen,

čitav narod, sav taj svijet

i svu mene, žednu,

a ja samo šapćem „Amen, Amen”.

U spirali začinje se novi splet

koji traži mene, čednu.

Ne znam kad ću stići,

da l' ću biti ona stara,

ista kao uvijek.

Znaj da ću ti opet prići

jer se srce ne odmara

i kratak je ovaj vijek;

u njem jedna samo

pjesma je za sve.

I, da skratim,

ostala sam tamo,

ptice su me odvele

da više ne patim.

04.04.2021. 02:09

 

Kraljice neba, raduj se, Aleluja

Ustani, ti što spavaš

 

»Probudi se, ti što spavaš,
ustani od mrtvih
i zasvijetljet će ti Krist.« Ef 5,14

„Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4 Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
5 Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6 Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9 Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10 Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!” Rim 6,3-11

„Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2 On progovori i stane ih naučavati:

3 »Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
4 Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
5 Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
6 Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
7 Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
8 Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
9 Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
10 Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

11 »Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12 Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
13 

Sol zemlje i svjetlost svijeta

(Mk 9, 50; 4, 21; Lk 14, 34–35; 8, 16)
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
14 »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. 15 Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. 16 Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Mt 5,1-16

Izabranje

Naš Gospodin Isus izabrao je dvanaest apostola, a izabire i sve druge ljude za svoje poslanike, za svoje spašenike.

Zbog toga ne kažnjava nikoga ni za što prije Sudnjega dana jer nikada se ne zna kako će se obratiti pred Bogom onaj koga izabere i prozove Gospodin.

„Odgovori im Isus: »Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.« Iv 6,70

Eto, Isus daje priliku čak i svojim izdajicama. Štoviše, i njihovu izdaju često može oprostiti i poništiti.

Gospodin Bog izabire vjernike za sebe, za svoje kraljevstvo nebesko. Oni svi imaju slobodnu volju i mogućnost da se odazovu na bezbrojne pozive Gospodinove.

Kada čovjek jednom odluči i prihvati božanski poziv, dolazi odmah u milost Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. U tom svojem vjerskom stanju tek shvaća što je značio onaj Božji poziv i što znači njegovo izabranje za Božjega sljedbenika.

Između ostaloga, taj vjernik postaje Isusov miljenik, privilegirana osoba pred Bogom i anđelima, i pred svetima; u njemu sazrijeva želja i potreba da bude svet kao što je svet Gospodin. A Gospodin je trpio mnogo, trpio je i umro na križu radi svih ljudi, da ih spasi i da ih pozove da sudjeluju u svome spasenju, da se ne okrenu od Boga jer s one strane postoji samo pakao.

Sve više Isusov sljedbenik razumije otajstvo predanja za druge i trpljenja za druge. Život vjernika postaje blažen i proklet u isti čas. Blažen je čovjek koji živi u prijateljstvu s Bogom, taj želi za Gospodina dati više nego što može, uključujući i muke, nevolje i patnje ako je potrebno, a pokazuje se da je trpljenje potrebno često. Bog Otac daje snage vjerniku i blagost u trpljenju za Božju stvar, za ljubav prema Bogu i ljudima. Ako vjernik krene za Gospodinom, sve češće je to mukotrpan put u svetost, ali je prepun nemogućnosti zbog kojih se vjernik kaje i zbog kojih dobiva oproštenje od Boga. No, mnogi su sljedbenici gotovi dati sve što im Gospodin dopusti da žrtvuju. Radi ljubavi prema ljudima, radi svoje vlastite svetosti jer biti svet u Gospodinu neopisivo je lijepo i blaženo, pravedno i uspješno stanje i dobar život, zajedno s nadom u blaženost vječnu. 03.04.2021. 10:17

„Kad biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,

zbog toga vas svijet mrzi.” Iv 15,19