Dubine srca

 

Vrijeme slavim blagoslovom,

to Božje stvorenje.

Posveta Ti, Kriste, žarka.

Oduševljavam se Danu novom,

Ti si meni tiho izgorenje,

životvorna arka,

svježe voće, slatko piće,

svijetu sva kultura,

sve što ima.

Upokojilo se moje žiće

i blaga mi kasna ura;

srce slavu prima.

Ti posveti ove stope,

svaki blažen čas

jer se na Te čeka.

I tama se prope,

hoće između nas

kao nadahnuća rijeka.

Srce se otvara,

uđi na to prašno tlo

sjenicu da nosim

gdje se život stvara,

gdje nestaje zlo,

odakle za milost prosim.

Dodirni to blato,

zagrabi u kal,

još slobode daj

i poniženja zlato.

Svaku žalost ili jal

iz dubine uzimaj.

Čisto srce stvori,

neka uđe pouzdanje,

neka budu slavni

nebeski Ti dvori,

isto obećanje,

isti zakon davni.

Načini si sliku,

volja nek Ti vlada,

otvori mi sluh.

Anđeoskom liku

nek pripada

moje tijelo i moj duh.

17.12.2020. 02:37

Izvor života

Ljubavi od neba sasvim je svejedno

zoveš li se sestrom ili bratom,

ili ljubavnicom koja nikome ne pripada.

Ljubav poji svako srce kad je žedno,

napoji ga mirom kad zasitilo se ratom,

i kad srce smisao izgubi, srcu daje da se nada.

Bezbožnik ne vjeruje u nemoguće,

ne razumije snagu obraćenja

što ga sipa ta ljubav nebeska.

Ne zna da Otajstvo ljubavno je uskrsnuće,

ono kada ti se krv u veni mijenja,

kad pronađeš biser usred pijeska.

Nije misao, niti riječ od čarobnjaka;

niti događaj od čuda, niti osjetilna varka

već je nenadani darak odozgora.

Koliko li sam upoznala raznih ljudi i čudaka!

Koliko li je samo školjki nakupila moja barka!

Koliko puta odbila sam život mora!

Ljubav pogodi me, odmah naglo i obilno.

Nisam vidjela još nešto tako bolno, tako lijepo.

Kiša spoznaja po mome srcu se je rasipala,

a po duši pljuštalo je propadanje silno

kao da je kraj ta svijeta, kraj za moje srce slijepo.

Ljubav se na mene Sveta Duha nasipala.

Sada znam da to je nešto vječno, stalno,

neodoljiv okus sigurna mi pouzdanja

što ga dade, što ga drži Ljubav, to je ona.

Izvore života, proći ću kroz ovo vrijeme kalno,

uzet ću za sebe, Kriste, Tvoju riječ poslanja;

što u tajnosti mi zboriš, to ću ovjesiti na sva zvona.

15.12.2020. 22:13

Emanuel

Polog kršćanske zemaljske vjere

i Ostatak naroda od Boga

posta sada cijela svijeta polje.

Rođendansko slavlje svud se stere

da bi svaka duša svoda toga,

svako srce bili ljudi dobre volje.

Nekad bijaše tu samo Majka, Djeva

koja zače Svetinju od Duha,

Sina Neba da se k zemlji prigne,

da ispuni riječ o kojoj narod pjeva,

da podari puku svome sluha,

siromaha sve do danas da pridigne.

Jedna jedina je duša bila izabrana,

Božja miljenica i neznatno tijelo,

sva je ona Bezgrešno Začeće.

Sad joj hrle slavljenici sa svih strana,

mnogi ljube Sina njena i slavno Raspelo,

čak i oni koji nikad vjerovati neće.

Od davnina zna se ovo što se zbiva,

puk je vjerni svjestan svoga Korijena

i svoje zemaljske perspektive.

U tom svijetu Majka još uvijek prebiva,

beskrajna je njena Sina cijena.

Jaganjac se rađa sred nacije žive.

Tako nam Gospodar ljudi sve odredi,

jer je Ljubav slobodnu nam volju dade.

Isus, Bog je s nama, uvijek nas se sjeća.

Na prijestolju vječnom Janje sada sjedi,

On je uzrok, On je ispunjenje svake nade.

Jaslama tko priđe, sve to čuje i osjeća.

15.12.2020. 05:53

"Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog"

Mt 1,23

 

Božić prima na se križ

Osudiše nam javno Boga koji tek se rodi

i već teški križ Mu stoji Herodove vlasti

iznad Majke što Ga nježno ljubi.

Božić nije zato da svim ljudima ugodi

jer je Istina pod kojom mnogi svat će pasti

koji priklanja se laži, kletvi što ga ubi.

Sve je manje razloga za svijet

i za profane probleme isticati;

svečanost se značajna priprema.

Jučer neke laste spremale svoj let,

svati različiti počeli se prestizati

tko će bolje da u njima grijeha nema.

Stupnjevi su zimski, kao da prizivaju

malo više blagdanskoga ugođaja

u kojem se uvijek Mlado Sunce čeka.

Crjepovi svi, okna injem se okivaju

da urese ranu zoru sveta događaja:

kreće mnogih duša molitvena rijeka.

„Vrijeme je darivanja”, pogani sad viču

kao da je njima rođendanska ura,

kao da se ima još za trgovati.

Sve kršćanstvo i svi sveti uvijek kliču

da se slabe, siromahe vazda gura

i da nikad neće svijet ih vrbovati.

Ništa ne skrivismo dragom Bogu

već za svoju vlastitu nam kožu Spas,

Isus koji dolazi nam kao Sluga.

Kao Dijete što na slami leži u svom logu,

dođe radi tebe, mene, radi sviju nas

da Ga potražimo sred zemaljska luga.

Bog je jedan, ali nismo isti mi,

slijepci koji ne vide ni vrapce u visini,

koji gledaju u smrtnu raku i u grobove.

Ne razumijemo se jer smo tako zli,

a naš Božić smjestio se više u nizini

gdje otkupio je sve nas, robove.

Vrijeme stiže za obraćenje prekasno

i za poniznosti samo jedan mah

protiv sebičnosti nepopravljive.

Samo Bog te spašava prekrasno

jer ti daje da doživiš Njegov sveti dah,

svježu krepost koja budi sve uspavljive.

Srušio je đavla, staroga pobunjenika

što se ljudskih duša grčevito hvata

u svom smrtnom času teške agonije

jer mu nije jasno da je čovjek Božja slika.

Zato ljubi sebe, svoju sestru, svoga brata

i ne sudi nikog jer to posao tvoj nije.

14.12.2020. 06:57 

Riječi

 

„Jer će iz Siona zakon doći,

iz Jeruzalema riječ Gospodnja.” Iz 2,3c

"Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Iv6,67-68).

Riječ je moćna jer Ti si Riječ svih riječi, ona je oštar mač koji probada i oganj koji sažiže.

Samo Ti, Isuse, imaš riječi života vječnoga. Nitko na ovome svijetu nije govorio i činio ono što si rekao Ti. Nitko Ti ne nađe prigovor, nitko Ti ne nađe odgovor i protuargument, nitko Ti ne nađe niti jedan grijeh, niti jednu grešku. Postoji vjera i sablazan, samo sablazan kao odgovor nevjernika, sablazan nad Tvojim neljudskim, neznabožačkim djelima, riječima i činima, a zapravo nad Tvojom smrću, nad Tvojim križem.

Govore da nisi Bog jer ne znaju priklopiti Tvojim riječima ništa, ništa nemaju za prigovoriti.

Ali ne znaju mnogi što znači vršiti tu riječ pa se zgražaju ili Te uznose samo kao Proroka koji je pokušao živjeti svoje ideale i za njih poginuo.

Ali nitko nema niti jednu jedinu riječ kojom bi opovrgnuo makar samo jedan Tvoj zarez; studiraju jezike, prevode na sve moguće načine, proučavaju onaj način života i poštapalice, običaje i slično.

Nitko Ti ne nađe niti jedan jedini prigovor na Tvoje riječi koji bi bio realan, argumentiran, bilo kojem umu prihvatljiv.

Moćna je riječ, najmoćnija od svega što čovjek zna.

Nitko ne nađe svoje ljudske riječi kojima bi opisao i dočarao potpuno ono što si Ti govorio.

Neki su Te prepoznali. Spoznali su da si Ti ona ista Osoba koja je Mojsiju govorila i prorocima, onaj Bog isti koji im dade Deset zapovijedi. Jer govorio si kao netko tko ima vlast. Možda su mislili o Tebi da si veoma hrabar i mudar čovjek.

Tvoje su riječi lake, pitke, jednostavne i tako ozbiljne.

A čovjek je na Tvoju sliku načinjen.

I čovjek ima riječi.

Ali riječi su ljudske teške, prljave, uznosite, komplicirane i čista ljudska verbalna prostitucija, prostitucija ljudskih riječi. Riječima se ništa ne vjeruje, čak niti kada ih prate dosljedna djela. Kada bi govorili ono što čine i kada bi činili ono što govore! Ali ne, uvijek vele "to je nešto drugo" ili kažu da "to nije isto".

A kod Tebe je, Isuse, riječ ista kao Tvoja slavna dobra djela. Kod Tebe nije riječ nešto drugo, a čin i djela nisu drugačija.

Naravno da ljudima nije isto kada nekoga žele povrijediti pa ga psuju, a nisu svjesni da ga ubijaju riječima. Nema njima to veze, oni ne bi zaista ubili. I kada obećavaju, oni ne bi zaista predali život za svoje riječi. Ne znaju da si Ti Onaj koji daje život za svoju riječ i za ljudske živote. Ne znaju da Ti čovjeka koji Ti vjeruje i vrši Tvoju riječ nećeš poslati na križ kojega taj čovjek ne bi mogao podnijeti.

Zbog riječi se ne ide u smrt, velimo mi. Ili kažemo "pa to su samo riječi". Ne cijenimo riječi, ne poštujemo se. Blebećemo. Psujemo. Grdimo.

A Ti si Sin Božji, Riječ Oca našega nebeskoga.

I mi smo Tvoje riječi, Božja djeca, Tvoji prijatelji. Ti si nam kao stariji brat i ako si Ti riječ i mi smo riječ. To je za nas bitno, najbitnije, riječi su naše naša bit, naša komunikacija, naš međusobni odnos, naše jedinstvo i zajedništvo. Riječ ne putuje kao vozilo, ne leti kao ptica, ne stremi kao pružena ruka, ne hoda kao što mi hodamo; riječ se nalazi u srcu onoga kome ju govorimo ili pišemo, ona siječe naš duh kao oštrica mača. Ako je dobra, ozbiljna, promišljena, dosljedna, tada je mila, nježna, ljekovita i draga.

Nije dovoljno reći "volim te" jer iza riječi moraju stajati djela. Mnogi olako izgovaraju te riječi, ne misle ništa jer ne znaju, jer ne vjeruju Tebi. Tako, ako ti netko kaže da te voli, a znaš da te i grdi i psuje, ta riječ "volim te" boli kao najteži udarac, vrijeđa čovjeka do dna duše i sreća je ako je čovjek vjernik i poznaje Tebe, Isuse, jer u ljubavi odmah oprašta.

Riječi se ne mogu povući, mogu se oprostiti.

Riječ je misao, posljedica umne aktivnosti, ali ljudi imaju dar govora i kada nemaju umnih aktivnosti, a to je kada misle na vrijeđanje i pohlepu, kada su zlobni, kada planiraju osvetu. Kad je čovjek u grijehu, kod njega um ne vrši svoju funkciju kao da je bolestan pa vidi u negativnosti svojoj samo grijeh, grijeh i grijeh, a ne vjeru, ljubav, poštovanje, odanost, povjerenje. Tako neki pohlepnik sam sebe kažnjava i sudi sebi samome.

Kojim riječima da Te hvalim, kojim riječima da Ti iskazujem poštovanje?

Ti si izvor vode bistre, pitke, vode života.

Ti si tajna mojega postojanja, Ti si moje nastajanje.

Ti pokrećeš moju dušu, daješ mi svoje riječi kao da su moje, razvijaš mi darove i sposobnosti, rađaš moje osjećaje, stvaraš mi neopisivo dostojanstvo jer mi daješ snagu postojanja i života, i životnu energiju, puniš me Duhom svojim da gledam ljepote svijeta oko sebe, da razumijem smisao svega što vidim i što činim; Ti me liječiš od zastranjenja od kojega sam bolesnija nego što jesam i tako ozdravljaš svaki djelić mene od grijeha i od mogućih grijeha pa Te, tako pročišćenoga srca, još bolje upoznajem.

Ti me uvijek preduhitriš, a govoriš mi točno na vrijeme ono što moram znati.

Ti potenciraš moje želje i od mene činiš nekoga tko želi samo ono što Ti možeš i želiš potencirati, Ti mi daješ da budem ja iako želim biti samo dio Tebe, Bože moj, jer Ti si ljubav i dostojanstvo, radost i postojanje, raj i sreća istinska, duboka.

Ti čezneš za mojom naklonošću, Tebi je svaki moj treptaj duše neizrecivo važan i značajan; Ti si moja majka i moje dijete, moj zaručnik i prijatelj, brat i sestra.

Ti imaš lice moje braće i sestara, Ti imaš ruke mojih prijatelja, Ti imaš riječi svoje u njihovim riječima, Ti me gledaš njihovim očima.

Sve ono od čega živim, plodovi zemlje, ovaj zrak što ga udišem, ove pjesme koje slušam, ova svijeća koja mi svijetli, moja hrana i piće, moja voda i kruh, moje vino i radost, sve si to meni Ti.

Tvoji su darovi neizmjerni i uvijek neki novi, Ti me uvijek ugodno iznenadiš.

Posvuda Te imam, u kutu moje sobe, na ploči moga stola, na ulaznim vratima, na zastrtim i širom otvorenim prozorima, na predlošku po kojemu pišem, na ulicama moga grada, na mojim dlanovima, na mome čelu.

Uvijek si tu da me podsjetiš kada griješim i da me iz toga izvučeš; kad liježem i kad ustajem, kada obavljam poslove, kad se odmaram, kad spavam i sanjam, kad bolujem, kad se radujem, kada dolazim blagovati Tvoju riječ i Tvoje Tijelo, Kriste.

Ti si moja dobra namjera, moja nada, moja vjera i moja naklonost.

Ti si moj duh i tijelo, moj grad i hram, moje nebo i zemlja.

Ti si moj raj i moj ponor, moja nježnost i moja bol, moja smrt i moj vječni život.

19. siječnja 2019. 03:18:07

„Jer će iz Siona zakon doći,
iz Jeruzalema riječ Gospodnja.”

Iz 2,3c

Over A Thousand People Came Together To Break a Record - Angels From The...

Da Te živim

 

Uzmi, Kriste, život moj,

uzmi moje nevolje i muke

i sve lijepo što se zbiva

primi kao da to puk je Tvoj

čije primaš ispružene ruke

i koji Te danas odozdo doziva.

I ne gledaj sve te grijehe, mane

nego malo vjere svoga bića,

Tvojega stvorenja što ga rađaš

kao duše samo Tvoje, izabrane,

za koje Ti uvijek imaš dobra Ića;

bića koje nikad mačem ne pogađaš.

U to Srce Tvoje milosrdno, blago

predajem sad sve svoje Ti klijetke,

duhovne i ranjene, da zaborav ih skrije

i da olakšanje duševno mi, drago

sada opet ispjeva Ti slavljeničke retke,

one koje nitko nikad čuo nije.

Čini sa mnom sve što mora biti,

sve po milosrdnoj Tvojoj volji

da Te živim kao što Te često ljubim.

Samo Ti me možeš odrobiti,

puti Tvoji za me su najbolji,

na njima se nikad ne izgubim.

Slava Tvoja već je blizu stigla,

već me prožima u duši i na tijelu

jer Ti dolaziš odjednom, kao tat.

Duša moja već na tlo Ti se je prigla

da bi mogla vidjeti Ti slavu bijelu

kako ljubi mene kao sestru brat.

13.12.2020. 16:22