Duša safirnoga sjaja

 

Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini

tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta

prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.

Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23

Čedna zemlja

 

Još će danas pasti snjegovi

krajevima koji mudrošću se diče.

Bog će znati, i anđeli Njegovi,

kako je šaroliko pod ledom žiće.

O tom ne zna čovjek nezreo i mlad,

ili, možda, tek po koji,

kako sjajan topao je onaj grad

kojemu se stanovništvo roji

dok leprša crvenkasto lišće

zajedno sa bijelim pahuljama.

Oni čine sjemenkama krovište

da bi toplije još bilo mekim granulama

koje u dubini zemlje bubre.

Božanska je duša ojačala

u toj utrobi zemaljske kugle

da bi ljudima u susret potrčala.

Raduju se svete duše grada,

raduje se, premda strepi, Zvijezda sjajna,

Božja Mati koja, uvijek mlada,

jedina je kojoj zemlja nije tajna.

Žalosni i oni žedni pravednosti

možda slute pa se rađa nada.

Svijet i ljubav grade se od čednosti,

a od povjerenja čovjek sav u Boga pada.

Kad se Mlado sunce rodi,

svi će čuti, sve će duše znati

da im zemlja uskrsnućem plodi,

ali ovoj tajni zemlje neće vjerovati.

08.10.2020. 00:04

Svjetlo siromaha

Istina nije veća od Boga nego volja Božja oduvijek bijaše istina, istina u ljubavi jer Bog je Istina, jer Bog je Ljubav, Milost, Milosrđe i Pravednost, Mir i Radost.

Sakupiš li te sve podatke u svom srcu, ili u svome umu, uspio si upoznati Boga za jedan mali i značajan korak.

Istina nije samo nekoliko čvrstih dokaza, ljubav nije samo neko prolazno oduševljenje, a o milosrđu Božjem ne možemo puno niti spoznati mi, ljudi.

Pravednost Božja zahtijeva od vjernika da što manje govori, a što više pretrpi i oprosti. To čovjeku daje napredak ka nebesima, to je već ogroman korak u kraljevstvo nebesko u kojemu se vjerniku još izobilje svega blaga nebeskoga nadodaje. A blago nebesko budi vjernika iz učmalosti i sigurnosti Božjega krila, vodi ga ka naviještanju Isusa Krista svim ljudima.

Jer ono što se vjerniku daje i nadodaje jest život, ne samo u punom smislu te riječi i značaja, daje mu se život bez kraja, život bez granica i život s bezbroj ograničenja. Ta ograničenja pomažu da čovjek od životinje postane sveta ljudska duša, prije svega aktivna u dobrim djelima. A svetac Božji plodno i blaženo živi.

Ograničenje u konzumiranju hrane, na primjer, kao što je svakoga tjedna post od hrane i pića, post o kruhu i vodi koji se obavlja barem svakoga petka, na dan smrti Gospodinove kada je svijetu milosrdno ostavio svoju Muku od koje svi dobismo spasenje, vodi vjernika u duhovne visine o kakvima ne može čovjek sanjati i koje ni sa čime ne može usporediti.

Redovno opraštanje drugima za nanesene uvrede i zločine vodi vjernika u milosno stanje, u stanje kršćanske vjere koja je, uzgred budi rečeno, dovela ljude do plodna kulturna života i do kvalitetnijih sloboda i slično.

Tako se vjernik zaljubi u svojega Boga.

Tako Bog, naravno, uvijek na dobro surađuje s vjernikom koji Ga ljubi.

Tako se ljubav između Boga i Božjega djeteta, sina ili kćeri, umnožava, povećava, obogaćuje, daje sve veća blaženstva i milosti.

Bog ne ispunjava ljudske želje onako kako ljudi među sobom ispunjavaju jedni drugima želje. Bog zna što je vjerniku drago i potrebno, a vjernik živi u volji Boga koju ne može predvidjeti. Ne može čak niti vjerovati da će mu Bog želje ispuniti. Jer ljudske želje su mizerne, jadne, nespretne, vode ka ljudskome uništenju dok Božja volja samo vodi vjernika u raj.

I kada se vjernik namuči, izmori ili neprekidno stradava od progona drugih ljudi ili postane nesposoban, ranjen, bolestan ili sporo umire u agoniji, on ipak to sve čini aktivno, s radošću i s pjesmama u srcu jer zna, čak i ako ga nisu puno uputili u teologiju kršćanstva, da će ga pravednost Božja neopisivo ugodno i dobro nagraditi za sve muke, a, osim toga, on vjeruje u svoje radosno uskrsnuće na život u Gospodinu.

Ograničenja, koja nudi kršćanska i katolička vjera, podižu vjernika na viši stupanj postojanja u plemenitosti, u većoj blizini raja. Tim su veće patnje po nekoga tko je svet, neprilike i muke koje proživljava u svojoj svijesti i na svome tijelu u dodiru s drugim ljudima. Jer malo je svetaca koje Bog izabere da ostanu toliko jaki i tako dugo i lijepo žive sa svojim bezbrojnim sposobnostima i talentima da čitav svijet prizna da su jaki, najjači. Većinu vjernika vijenci slave čekaju tek u nebesima.

Želje svetaca su velike, oni traže i žele Boga da bi mogli činiti više dobra ili da bi doživjeli Božju blizinu svom snagom i odmah. Takvi se raduju smrti, raduju se ulasku na vrata Božja, u dvore Boga živoga i nadaju se tome čitav život kao da im je posljednji dan u zemaljskom životu svakoga dana.

Većina vjernika želi živjeti na zemlji radi svoje obitelji i radi toga da što boljim učine živote svojega potomstva i svojih bližnjih. Oni žele dug i miran život jer znaju da njihove obitelji i prijatelji ovise o njima i da ih žele još dugo imati pored sebe. Ti vjernici svakoga dana traže kraljevstvo nebesko, a ono im se polako i nježno otkriva iz dana u dan, iz molitve u molitvu.

Ono što Katolička Crkva sveže na zemlji, svezano je i na nebesima. Oni kršćani i katolici koji su proglašeni svetima, ostaju veliki i sveti, ali i među siromasima i anonimnima ih ima puno koji postaju veliki i sveti kod Boga, gledaju Božje lice i odražavaju velikim sjajem svjetlost Isusa Krista. 05.10.2020.

Nada protiv svake nade

Ne znam zašto pjevam za Te,

zašto moje misli k Tebi lete

kao neka divlja ptica.

Zašto moje ruke sad za Tobom pate,

zašto meni zaboravom prijete

na mom srcu prsten ili ogrlica

poput one što si mi je darovao već odavno?

I kad neću, ja Te molim,

a tim više Ti me zato obasipaš

slatkim trnjem što je svijetu slavno

kao da ja samo Tebe volim,

svojim Križem k meni hitaš.

Ne znam zašto uvijek Ti me biraš

da Ti budem ponosita pokajnica,

da Ti gledam baš u sveto Lice

kao da ja nisam vječna pokornica;

zašto me dozivanjem Ti uvijek diraš,

zašto k meni lete Ti nebeske ptice?

Čemu moje suze radosnice služe,

čemu klicanje, i trčanje u naručje Ti, i veselje

nebrušene divlje duše?

Zašto padaju u moje krilo ruže?

Zar je kušnja predati Ti sve te sitne želje

ili pokora je kaplja vode usred suše?

Čak se ne usuđujem Te, Kriste, zaprositi

bilo što od svega na tom svijetu

što je protivno Ti strogoj volji

koja mene potpuno će zatočiti,

odvesti me vezanu u zemlju svetu

gdje će biti radosti za život bolji.

Zašto nisu tužaljke mi stalne,

zašto od veselja dižem ruke

kada ne bih smjela?

Zašto bol Ti častim i te ljude jalne,

zašto slavim svaki tren Ti Muke,

zašto željna sam Ti Tijela?

Umorna sam, neposlušna, stara,

ne mogu Te dočekati, Zlato,

da u Duhu zaplešemo s anđelima,

da mi ruka Tvoja život sav raspara

pa da spadne s mene ovo blato!

Reci da li za me neke nade ima?

04.10.2020. 18:30

 

Vjerski nemir

Sanjam li Te? Da.

Da l' Te tražim ili vapim

u suzama sva,

da l' od zadovoljstva hlapim,

dobro znaš,

više nego duša moja.

Gotov Ti si da sve daš,

izobilje vjerska nespokoja.

Vjerski nemir ova roda,

franjevačka, kršćanskoga,

što Te, Kriste, na palubi broda

nosi kao vlastitoga Boga,

to je nemir znatiželje,

to je utažena žeđ za vijeke

koja rađa se za prijatelje

da bi duše doživjele lijeke

što je brže moguće i jako.

Ponajviše ljudska čežnja to je

koja sebi vječni život skrbi tako

kad se srce, um i duša u istini zbroje.

03.10.2020. 23:24 

Kruh života

Tvoja riječ i glas katkada me slome,

pozorna sam uvijek da Te ne izgubim

u toj žurbi, nemiru i košmaru

kada ne dopuštam da mi ruke zastanu od kome

samo stoga što Te tako slabo slijedim, ali ljubim

u svom razbuktalom duševnome žaru.

Ali vjernost, to je ona koja sve podnese,

koja mi otvori sve te sasvim nove obzore, vidike

nakon svakodnevnih bujica i struja

u koje me baca zakon i ljubav istrese

pa me vrati k žalu gdje se moli ispred svete slike,

pred Raspelom iz kojega samo život buja.

Molitva mi riječ i svijest, misao i otkucaji,

užurbana šetnja ispod Tvojih, Kriste, pogleda i smrti

da sve vidim, da sve čujem i preživim.

To su rituali, obredi i nikada dograđeni su običaji

jer je uvijek novi dan u srcu koje Tvoje breme prti

da ne padnem, da još nešto strašnije ne skrivim.

To su tako dugotrajni svi momenti, i godine kratke,

to se uvijek zbiva, svugdje se ponavlja

poput uspinjanja ljestvama što se spiralno zavrte.

Tako gledam kazaljke i proživljavam satke,

tako žuljam stope noći koja se ne zaboravlja,

brišem suze dana bez vremenske crte.

A Ti pomažeš i pripovijedaš u strpljenju

kojega ja nemam od siline i oduševljenja,

čekaš na me kao djeva zaljubljena, čista

jer nalazi život uskrsnuća u trpljenju.

Ništa nikad nije isto, uvijek sve se mijenja,

samo glas Tvoj, Tvoja riječ je uvijek ista.

01.10.2020. 22:21

„Ovo je moja zapovijed:

ljubite jedni druge

kao što sam ja vas ljubio!”

Iv 15,12

 

Pjesma stvorova - fra Miroslav Petrac & franjevački juniori