Blagoslovljeno ime Gospodnje

Jedina čvrsta karika u lancu života za koju se ljudska duša može sa sigurnošću objesiti jest ljubav prema Onome koji ju je stvorio, od kojeg je potekla i kojem će se vratiti sasvim sigurno, sasvim izvjesno.

Jer, život duše su blagoslovili njeni roditelji, majka, a i čitavo društvo u kojem se duša nađe kada se rodi. Svaki čovjek proživi svoje djetinjstvo i počinje stvarati kao odrastao, netko bogat, a netko siromah.

Bog Otac, koji je Ljubav, predodređuje u svojoj stvaralačkoj snazi i izobilju mnoge duše za vječni život. Koliko je samo ljudi od pamtivijeka do sada začeto? Bezbrojne milijarde ljudskih stvorenja, ljudskih duša. Jer misli ljudske nisu i Božje misli, a put ljudske duše nije i Božji put.

Ako netko misli da Bog ne zna za zlo, taj se grdno vara.

I ako netko misli da je Bog stvorio zlo, taj je uglavnom neplodan čovjek.

Zlo je ljudski grijeh, ljudska nesavršenost. Izvire iz toga izvora koji se nalazi u samoj srži čovjeka.

I Bog je tako predodredio. Ne zato da čovjek pada u smrt već zato da čovjek spozna svoju ništavnost i da se svojom slobodnom voljom opredijeli u svakom trenutku za Boga, svoga Oca i Stvoritelja.

I zna Bog Otac da neće svatko prepoznati svoj put u vječnu sreću. Za mnoge ljude je to jako težak i pretežak put.

I zna Otac naš nebeski da će mnoge duše pasti u smrtne grijehe jer Bog zato i kuša ljude, sve do jednoga, i svima daje kišu i sunce, i slabima, i jakima.

Tko se opredijeli za Božjega Sina Isusa Krista, koji je Život, taj će proći još veće kušnje, ali dobit će od Boga svoj spasonosni križ kušnje u životu zbog kojega će mu vječni život biti blažena Božja blizina i gledanje Boga.

Zna Bog: od mnoštva ljudi ostat će samo nekolicina svetih, jako, jako dobrih ljudi koji u snazi vjere i ljubavi za Krista podnašaju nevjerojatne kušnje. Oni će Boga gledati, Božjim vitezovima će se zvati.

A što će biti sa svima nama koji smo slabi ili zli?

I mi ćemo se pokloniti Gospodinu sasvim sigurno, prije ili kasnije.

Prije ili kasnije ostat ćemo bespomoćni i u tom izgubljenom svijetu pohlepe, oholosti i požude primijetit ćemo Boga vječnoga. Neki će Ga prekasno uzljubiti, a neki Ga nikada neće naučiti onako ljubiti kao što to čine dobrohotne, mirotvorne duše svetaca Božjih.

Jer, svi ljudi imaju život na dar.

Ali žele još. Ni sami ne znaju što im je potrebno jer već imaju sve što im je potrebno.

Čovjek izgradi kuću, osnuje obitelj, zaradi puno novaca i prestane biti svjestan trajnih vrijednosti, života, ljubavi prema bližnjima i slično. I zaboravi koliko mu je život lijep i kako mu je život velik i dragocjeni dar s Neba. I kada sve izgubi, i djecu, i imanja, i ostane gladan, gol i bos, i dalje traži nešto više, i ne zna da ima život, i nije svjestan što mu je potrebno već se žali da mu je život jadan i svi su mu krivi zbog toga, a naročito takav čovjek krivi, osuđuje pa čak i proklinje Boga kojega ne vidi, ne poznaje, ne poštuje i ne ljubi.

Neke duše shvate ipak da imaju život.

I zahvale na tome svojim roditeljima.

I zahvale Bogu na tom daru života.

I hvale Boga što im je dao križ i što im je dao kušnje jer prokušana duša bolje ljubi, više dobroga učini, a naročito postaje jaka, zrela i mudra.

„Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti. Gospodin dao, Gospodin oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje!”, iz Knjige o Jobu, 1,21

„Iz srca mi naviru riječi divne: †
    pjesmu svoju ja kralju pjevam, *
    jezik mi je ko pisaljka hitra pisara.

Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, †
    po usnama ti se milina prosula, *
    stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

Pripaši mač uz bedra, junače, *
    ogrni se sjajem i veličanstvom!
Zajaši i kreni za istinu, za blagost i pravdu, *
    desnica ti tvoja gađa čudesno.
Strelice tvoje prodiru †
    u srce kraljevih dušmana, *
    narodi padaju pred tobom.

Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, *
    i pravedno žezlo -
    žezlo je tvoga kraljevstva!
Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, †
    stoga Gospodin, Bog tvoj, tebe pomaza *
    uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, *
    iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
Kraljevske ti kćeri idu u susret, *
    zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.” Psalam 45

28.09.2020. 06:43

 

Kiše zauvijek

 

Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu

što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.

Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.

Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39

Informiranost

Dobiti informaciju nije isto što i postati pametniji.

Čovjeku ne pomaže više podataka da postane mudar već više promišljanja o informacijama.

Informacije prolaze kroz nas neobrađene.

Gomilanje informacija u kratkom roku čini čovjeka nedovoljno promišljenim i površnim.

Promišljanje o informaciji pomaže čovjeku da provjeri njezinu istinitost i logičnost.

Nepromišljenost dovodi do brzopletosti u djelima i riječima.

Ljudi nastoje širiti informacije jer se nadaju da će tako spoznati što im one znače. Tako prolazi kroz ljude mnoštvo pogrešnih informacija i neukih interpretacija.

Na taj način ljudi gube logično zaključivanje.

Uz informaciju mora doći životno iskustvo koje se lakše stječe kad čovjek iskreno promišlja o životu. Ljudi traže nove informacije jer su svjesni da im promiče ono što je važno.

Mnogi ljudi misle samo na sadašnjost i zanemaruju prošlost koja je neophodan preduvjet i početni stupanj promišljanja kako bi čovjek mogao usporediti pogreške iz prošlosti sa sadašnjošću da ne bi ponavljao uvijek iste greške.

Bog nam je dao vrijeme, dao nam je puno vremena da proučavamo zablude i pogreške.

Ljudi bacaju svoje dragocjeno vrijeme i informiraju se o tuđim privatnim životima umjesto da pogledaju dublje u sebe.

Jedna je velika zabluda da je prošlost bila manje mudra nego sadašnjost jer je protok informacija bio sporiji.

Uporno ponavljanje istih pogrešaka je veliki grijeh čovječanstva i povijest ljudske smrti.

Katolička Crkva ima na raspolaganju mnoge molitve, a najčešće se moli molitva 'Oče naš', 'Zdravo Marijo' i 'Slava Ocu'. Kratka molitva 'Slava Ocu' uvijek je vrijedna promišljanja:

Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetome.

Kako bijaše na početku,

tako i sada, i vazda,

i u vijeke vjekova.

Amen.

Od Adama i Eve do danas ljudska nepromišljenost dolazi uvijek jednaka, bilo da postoji samo malo informacija ili ih je puno. Ova kratka molitva, naravno, molitva je koja se uvijek isplati izmoliti u slavu Boga Oca jer nas Bog uvijek proslavlja kada Ga slavimo.

Ta molitva također znači da je Bog isti oduvijek, i sada, i zauvijek, da je postojan u svojoj dobroti i istinitosti i pravednosti, a to može postati i čovjek koji Boga moli, iskren i pravedan, a to znači za čovjeka spasenje od vječne smrti.

Ta molitva također jasno ukazuje kako je čovjek nesavršen, isti oduvijek i zauvijek i da je nepromišljen i brzoplet. Ta molitva znači također da čovječanstvo žuri i srlja u budućnost koje zbog svoga srljanja nema.

Ta molitva jasno govori da je prošlost ista kao i sadašnjost te da budućnost može također ostati ista takva ukoliko čovjek ne potraži Boga svom snagom i ako Ga ne zamoli za pomoć i milosrđe.

Najvažnija informacija za čovjeka jest da će uskrsnuti za Posljednji sud, na vječni život ili na vječnu smrt jer Bog je bio ovdje, umro je i uskrsnuo kao Bog i čovjek te nam ostavio nekoliko savjeta u obliku svojih zapovijedi za vječni život koje, ako se poštuju, vode vjernike u mir i radost vječnoga života. 26.09.2020. 01:28 

Oltar života

Siromaštvo duha, duhovno siromaštvo nedostatak je mnogočega u životu, nedostatak hrane, pića, igračaka, društva i slično, ali nije nedostatak ljubavi za ljude, nije nedostatak molitve Bogu.

Siromaštvo može biti materijalno, nedostatak hrane ili pića, igračaka, braće, sestara, roditelja, djece, prijatelja; nedostatak mašte, nedostatak zrelosti, poleta, nade, razuma, smisla.

Knez ovoga svijeta želi upravljati ljudskim životima i manipulirati događajima.

Knez ovoga svijeta, Knez zemaljski, koji dostiže iz podzemlja svojim pipcima do ljudskih želja i emocija, želi okrenuti naopako zdrav ljudski razum i zdravo ljudsko srce, naopako, prema sebi, prema podzemlju.

Mnogi ljudi kao da gledaju samo u smrt.

Mnogi govore „moraš” i „ne smiješ” kao da će time postići veliku zaslugu na zemlji. Drugi čeznu za Nebom jer znaju da su za Nebo rođeni i da s Neba potječu.

Onako se stvara slika slobode bez mašte koja je tamo gdje nema „moraš” i „ne smiješ” već postoji samo „hoću” i „neću”. Odjednom, ljudi se razilaze, postaju stari i umorni i gube volju za život dok rijetki zaista spoznaju od čega se sastoji sloboda, nadahnuta sloboda koja omogućuje čovjeku činiti ono što čovjek mora činiti.

Nedostatak mašte za igru, jer previše je igračaka, previše je slatkiša, previše je zapovijedi i zakona, pravila i smjernica, umara mozgove i tijela kao i prisilno učenje nevažnih podataka ili nedostatak učenja o vrijednosti rada, važnosti mira i značaju ljubavi.

Čovjek nije stvoren za takav život i nužno zbog takvog života pati. U vlasti je Kneza ovoga svijeta.

Knez ovoga svijeta čini skretnicu uz pomoć medijaštva gdje upotrebljava izvrnute riječi i strašne slike: najvažniji član obitelji je stroj, mnogo strojeva; najvažniji događaj je kupovina; najvažnija nesreća je gubitak stvari.

A Bog stvara stvorenja uz pomoć Sina svoga koji je Riječ Boga. Ljude rađa kao svoje vječno potomstvo. Najvažnije Mu je rođenje, krštenje i obraćenje čovjeka; najvažnija Mu je nesreća gubitak ljudskog povjerenja.

A Zemlja, ljepotica čitavog svemira, hraniteljica dugih putovanja ka ostalim zvijezdama, oltar je Boga Stvoritelja, oltar je života.

Zemlja neprekidno buja životom i odbacuje svoju plodnost u podzemlje, šalje ju ka nebesima. Iz podzemlja pak niče i korov, iz podzemlja hrupe brda otpada kojeg šalje Knez ovoga svijeta kako ne bi više ništa oživjelo i postalo plodno kada zemlja naiđe na sunčane zrake i kiše nebeske.

A Zemljani radije traže život po pustarama svemira iako imaju plodno tlo, sunce i kišu. Proizvode sve više stvari koje ne traju dugo već se bacaju kao otpad, mnogo novih stvari koje se brzo i lako proizvedu, mnogo plastike koja je nerazgradiva. Zemljani radije gutaju onaj otrov iz podzemlja, ubiru onaj korov i sve manje, gotovo nikada, ne gledaju kako će sačuvati to što imaju već samo gledaju kako će se snaći kad sve izgube.

Jer u svemu vide smrt.

Jer gledaju samo u smrt.

Ta smrt je ogledalo Zemljana. Svakog dana, svake noći vide smrt u ogledalu pa bježe u pustare. Ne vide zemaljsko plodno bujanje, ne vide sunce na toj istoj zemlji po kojoj bježe u krug, a što je sunce grije, ne vide kiše koje tu zemlju oplode, ne vide biljni i životinjski svijet i njegovu svrhu, život. Bježe i gaze, uništavaju svoje živote.

I tko je veći kriminalac, onaj tko se nije prilagodio ili onaj koji sudi svakome tko se ne prilagodi društvenim konvencijama ovoga svijeta? A Knez ovoga svijeta samo zbraja ljude, broji ljude koji broje samo novac, i trlja ruke.

Uzalud.

Jer Bog je stvorio sjemenje života još i prije nego što je stvorio čovjeka, dok je čovjeku pripremao Zemlju za stanovanje.

Onaj čovjek koji nema gotovo ništa, ima maštovito srce, a mašta ga potiče na razmatranje svega. Mašta se gubi u čovjeku koji gleda samo u kraj, samo u smrt, samo u zlo, samo u uništenje. Zato su mediji sumnjive inteligentnosti ljudima jako zanimljivi. Jer ljudi su izgubili maštu i izgubili su volju za promatranjem sebe i okoline. Radije bi da sve imaju gotovo i odmah. To im daje Knez ovoga svijeta. Daje toliku bezvoljnost da se ljudi pribojavaju da će poludjeti ako osiromaše ili ako se sami potrude promatrati. Jer trud i požrtvovnost ih bole kada pokušaju promatrati svijet, jer vide Kneza ovoga svijeta, a ne gledaju gore, u nebesa.

Mnogi sveti ljude vide u svemu Boga živoga.

Nisu svi ljudi veliki svetci, mnogi gledaju samo Kneza ovoga svijeta i misle da nema Boga ili misle da su u paklu, ili misle da je ovaj život čistilište.

Ali nije.

Ovo je kušnja.

Ovaj život, ova Zemlja, ovaj svemir, to je kušnja.

Bog želi znati koliko Ga vole Njegova djeca. Koliko su plodna. Ako nema ploda od čovjeka, baca ga u podzemlje gdje se nalazi spalionica otpada. Tamo gdje se nalazi sam Knez ovoga svijeta što ga Bog Stvoritelj kao pobunjenika drži u lancima. 20.09.2020. 08:25

„Tražite Gospodina dok se još može naći, zovite Ga dok je blizu!”

Iz 55,6

Raduj se, dušo moja

Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.

Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi usred previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.

Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.

Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.

Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.

Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.

I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58

 

Naši razgovori

Jedna pomisao provlači se uvijek

kao da je znak za trajanje,

kao da je za sve jade lijek,

kao da je ispovjedno kajanje.

Jedan isti često je obrazac,

ljubav nježna i jaka istina

koja duši postavlja mi pravac.

To je doba kruha, doba vina,

vrijeme gozbe kojom Bog nas časti.

Buđenjima daje smisao svježine,

večernjima obećava nove slasti

i nikada Mu riječ ne mine.

Razlika je samo u mom stilu

kojime Mu prilazim i molim.

Spremno odgovara srca moga bilu,

ponekad i grubo, mada zna da volim.

Najviše me tješi Križem svojim,

najviše me takne uskrsnućem.

Dobro zna da zakona se bojim

pa mi daje spoznaju na srcu vrućem.

Tako godovi se množe drvu,

tako latice se šire cvijetu,

tako izabere mene za obavijest prvu,

tako ravna stvari u tom svijetu.

Tako sastaju se misli, ruke

i ja odmah praštam svima sve.

Jedrilica moja nađe se sred luke;

bilo gdje i kada, moja duša zre.

17.09.2020. 21:48

 

Maestro srebrnoga fraka

Gori odsjaj svijeće u visini

na nebeskom noćnom svodu.

Tebe grlim, Tebe ljubim u tišini,

Ti si putnik na mom brodu.

Na čovjeka mislim i vidim Boga,

o susretu čeznem kao cvijet

čiji mirisi opojna su droga

što ih ne primjećuje sav svijet.

Ne vidi me nitko u naručju Tvome,

ali Ti me gledaš, miluješ, promatraš

da se moja zloća i tjeskoba slome,

da me plaštem noći drhtavu omataš.

Eh, da sam Ti sestra ili mati,

tako bih Te prigrlila za se

da za uvijek mogu dušu dati

kada povjetarac dodiruje klase

ili kad se kaplja pretače u tlo,

bilo da je vino ili bistro more.

Nikada Ti ne bih prikazala zlo

nego samo dlanove što gore

jer si Ti na njima kao trn.

Stope sve su lakše, energija vuče,

snaga silazi u srce kao strn

i u savršenom ritmu tuče.

Molekule tamne svježega zraka

sve se više u dnu duše množe;

Maestro si srebrnoga fraka,

glazba mi života, Kriste, Bože!

13.09.2020. 02:26