Wednesday, February 12, 2020

Rosna polja Istine




Malo je vremena za neki plan,
a toliko sunčanih dana.
Bezbroj sitnica bi stalo na dlan,
sve one su plodovi umiranja.

O, blažene smrti, blažena kraja
što ga iščekuju duše od blata
u ovom životu od smijeha i jecaja
gdje se zatvaraju svaka vrata.

Težak je svaki početak na zemlji toj,
a teže je smisliti posljednje riječi,
okruniti djelom sav život svoj
kad više nema rose, ni mliječi.

I kada duši svojoj oprostiš
sve što je mogla drugima dati,
kad za njih moliš i kad za njih postiš,
vidiš da život opet će sjati.

Pred tobom vječni Božji mir,
odlazak duše prolazi radosno
jer Istina bijaše tvoj rani odabir,
ona ti dade to polje rosno.
12.02.2020. 04:32

Tuesday, February 11, 2020

Slava Križa




Zar o bolesti da reknem
il' o siromaštvu
i svoj bijedi ova svijeta?
Da se žalim? Il' da steknem
talente u stvaralaštvu?
Ili da se latim posljednjega leta?

Radi sebe ljudi hoće
dati drugom čovjeku da ima,
da ih slavi ili hvali,
da se riješe užasne samoće,
da je savjest lakih snova svima,
da se srce njima nikad ne zapali.

Zar o Kristu da spomenem
koji u tebi sveudilj živi
te Ga poznaješ ti uvijek i po svuda?
Ili da si opravu odjenem
koju prepoznat će dani sivi,
nit' ne sluteć' kakva velika sam luda?

Prevariti ljude moglo bi se lako,
brazde grijeha niknule bi tada
poput lijepa maka ili ljulja
pa bih stigla brže u taj pak'o
gdje se duša uvijek nada biti mlada
i zbog svog užitka molila bih ulja.

Kad sam sebe se odrekla,
postala sam ista kao oni
što ih viđam često protiv volje.
Nisam čula niti jednog retka
kojime bi zborila im duša koja zvoni
himbom od koje se može još i bolje.

A ja vidim Boga tvoga svuda
u toj bijedi Križa, raspetoga;
ne može se ništa da Mu padne kruna
jer je uskrsnućem pobijedio luda.
Svakog dana toči meni Duha svoga,
svakog časa ja treperim kao struna

jer On visi gore visoko, visoko,
ne vidiš Mu kraja, niti stanja.
Ne silazi iz visina, a sve mi je bliže.
Pomaže mi, blagoslivlja me široko, široko
pa me vodi na pašnjake znanja
da pogledam tlo što sve je niže.
11.02.2020. 15:48

SYMPATHY -RARE BIRD 1969

Putovanje u ništa



Prošlost ni toliko nema
blagodati i bogatstva, niti godi,
koliko je čovjek cijeni.
Samo kad je davna anatema,
kad se iznova dogodi,
ona suprotna je stalnoj mijeni.

Bezbožnici dvoje, ne, oni ne znaju
da ta mijena nije trajna,
da je srce ljudsko vječno;
njegove vrednote uvijek traju,
ono zauvijek je neizmjerna tajna.
Strujanje je korito mu tečno

krvi koja nosi dane stare,
noći, dane buduće, i nove,
i sve prošle događaje.
Duh mu Sveti umnožava dare;
što je dulje, to ga više zove,
prolazi kroz mnoge naraštaje.

Vječna borba ne postoji,
srce uvijek u vis krene
odlukama kojim predodredi
kako će se nastaviti to što goji
da razotkrije te guste mrene
što mu spadaju i jedna drugu slijedi.

Jednom kad se istina pojavi,
ne možeš je više preskočiti,
ne možeš se vratiti u ništa.
Bog te čeka i, kada se objavi,
tada će te predvoditi,
duša će ti biti ona stara, ista.
11.02.2020. 12:25

Popular posts