Feliz Navidad - Los Tres Tenores

Leon Gospodarić: “The Sound of Silence” - The Voice of Croatia - Season ...

Up Where We Belong + Joe Cocker/Jennifer Warnes + Lyrics/HQ

Liza Minnelli New York, New York 1991

Prirodno, moralno, sakramentalno

Normalno je da je bilo koja ljudska sklonost sasvim prirodna pa tako i sklonost prema debljanju, sklonost prema opijanju, sklonost prema vrijeđanju i ranjavanju drugih, sklonost prema tučnjavama, sklonost prema previše starijim ili previše mladim partnerima, sklonost prema istospolnim vezama, pretjerana sklonost prema životinjama, sklonost prema egoističnom iskorištavanju talenata, sposobnosti ili općenito spolnosti, odnosno tjelesnosti.

U ljudskoj se tjelesnosti očituje sve to što je sasvim prirodno za ljude.

Bog je stvorio čovjeka sasvim prirodnoga, kao od majke rođenoga, ali i s neopisivim dostojanstvom gospodara svega prirodnoga koji ima pravo i dužnost nadijevati svemu imena.

No, ona zmija koja se javlja čovjeku je zapravo i simbolična slobodna i sasvim prirodna volja čovjeka, ta zmija je čovjek s pravom izbora: slušati tamo nekoga Boga ili dati oduška svojim sklonostima, konkretno kušati ukusne i slatke plodove s Drva spoznaje dobra i zla.

Potom se čovjek sakriva pred Bogom kao krivac dok čovjekovo potomstvo postaje bezobzirnije, njegov sin postaje ubojica brata svoga.

I to je prirodno, prirodno je svakom čovjeku.

Ali u tome i jeste poanta: Bog traži čovjeka, Bog se objavljuje čovjeku, Bog poziva čovjeka k sebi i upućuje ga na službu.

E, to više nije samo prirodno i naravno, tu se čovjek sada suočava s Nadnaravnim.

Služba je čovjekova iskoristiti svoju prirodu na dobro drugih i sebe samoga, a tako se približava Nadnaravnome, vraća se u raj. Tako čovjek postaje dostojanstvenik, dionik nadnaravnoga u Bogu, zadobiva izgubljenu nevinost i oproštenje od Boga, razvija svoju istinsku duhovnost jer Bog čovjeka samo ljubi, a Bog je Duh.

Tako slobodna volja stoji pred izborom:

prirodno – natprirodno

zemaljsko – nebesko

tjelesno – duhovno

znatiželjne sklonosti - poslušnost

zakon prirode – zov istinske odgovornosti

zakon grijeha – darovi Duha

izvor smrti – izvor života

nekontrolirane sklonosti – božanski red

rat i neredi – mir Kristov

zakoni i kazne – vjera i nagrade

kultura smrti – civilizacija života

zemaljska demokracija – kraljevstvo nebesko

osveta – praštanje

muka i depresija – blaženo gledanje Boga

dekadencija – logično napredovanje

rušenje - izgradnja

strah od smrti – sigurnost vječnosti

nepravde – dostojanstvo

grešnost – svetost

požude – molitva

raskalašenost – askeza

prirodan ljudski život – sakramentalni život

Poanta je upravo u tome da Bog, odnosno Katolička Crkva želi naglasiti svijetu što su prirodni ljudski temelji na kojima se može graditi osobni i društveni mir i savršeni red te kako se putuje u dostojanstveni život vječni; kako očuvati dimenziju svetosti koja preobražava tjelesnost čovjeka te je bez prestanka uprisutnjuje božanskom svijetu koji je sa svih strana obuhvaća.

Kršćanin je u Kristu razapeo svoju put i putenost i za njega njegova borba nema kobna ishoda već joj je zajamčena pobjeda u onoj mjeri u kojoj se vjernik, koji iznova nalazi svoje istinsko stanje stvora, pouzdaje ne u putenost i tjelesnost, u njezinu slabost već u silu smrti Spasiteljeve, u taj izvor životnoga Duha.

Lit: XLDufour, str. 1050.sl. i str. 1243.//

31.12.2019. 05:59

Isusova kampanja

„A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.” Kol 3,14

Domaći jezik i način izražavanja, jezik obitelji, jezik plemena, jezik domovine ne mora nužno biti i jezik duše.

Mnogi se od malena susreću s višejezičnošću.

Mnogo ih je koji tepaju paralelno na dva ili više jezika i vrlo često jednim jezikom govore, na drugom jeziku razmišljaju, a govore najlakše svojim djelima, svojim načinom i pristupom prema drugima.

Mnogo ih ima koji su blagoglagoljivi.

Mnogo ih ima koji su poligloti.

Malo ih je koji šute ili govore malo i rijetko.

Jedinstvenost i zajedništvo neke grupe ljudi ne mora se nužno posredovati istim jezikom za sve.

A jezik emocija ili jezik osjećaja, afekta i raspoloženja, jezik postojanosti i jezik međusobnog povjerenja, jezik duše ne mora se uvijek znati i ne može uvijek biti isti, i nije uvijek svima razumljiv.

No, na jeziku duše se mnogi često sporazumijevaju, i oni šutljivi, i oni koji su slabijih sposobnosti, i oni koji su upućeni u mnoge strane jezike.

Najlakše je kad se čovjek izražava onako kako je najbolje i najtečnije naučio. To je iskren govor, to je istina, a istina i ljubav su jedno. Rijetki su ljudi koji govore više duševnih jezika, vrlo rijetki. Ako netko emotivnije doživljava susrete, može mu i jezik njegova komuniciranja biti pun riječi i izraza koji naglašavaju osjećajni naboj. Ako netko govori „ledenim glasom”, odrješitim izrazima ili iznosi samo činjenice, ne znači da nema osjećaja.

Ljubav je, prije svega, srce našega uma.

A um je taj koji odlučuje kada će se strogo držati istine pa zazvučati hladnije, a kada će malo pustiti emocije.

Naš Bog, Isus koji nas je sve otkupio mukom svojom i smrću na križu, govorio je i puno, i dobro, i s odmjerenom osjećajnošću. Najviše su Ga ljudi „razumjeli” kada ih je ozdravljao i činio čudesna djela jer često nisu mogli shvatiti ono što je govorio. On je o sebi rekao mnogo puta da govori istinu. Imamo zapisano da je apostolima rekao sam za sebe da je On sva Istina, ali također i da je Pastir dobri, čak i da je Kruh koji je s neba sišao.

„Bog je ljubav”, ustvrdio je apostol Sveti Ivan, evanđelist, ljubljeni učenik Isusov koji nam je ostavio mnoge zapise o Isusu, koji je Isusa slijedio do križa dok je Isus, ispunjen božanskom i ljudskom ljubavlju, odlučno odbijao svaku napast da siđe s križa, da učini čudo; naš Bog, Isus također je u jednoj prilici rekao Svetom Petru kad Ga je želio zaštititi: „Odlazi od mene, sotono, jer ti je na pameti ljudsko, a ne božansko!”, budućemu prvome papi Katoličke Crkve kojem je predao ključeve kraljevstva nebeskoga.

Isus je Ljubav.

Isus je Kruh.

Isus je Sin i Riječ Boga živoga.

Isus je Istina.

Isus je Život.

Isusovi zemaljski roditelji, Sveti Josip, pravednik i Blažena Djevica Marija, Bogorodica bili su najvrsniji učenici i sljedbenici Isusovi, najvjernija, istinita obitelj, pleme i domovina, zajedno s apostolima i silnim narodom.

Josip i Marija gotovo da i nisu prozborili po Evanđelju.

Ono što su govorili Isusu dok je bio Dijete nikada nećemo znati.

To zna samo Isus i onaj kome to Bog želi objaviti.

29.12.2019. 01:20

Nebeski krov

Imala sam vrlo skromne snove,

da mi Bog, na primjer, tad oprosti

kada dogodi se kakva zabluda.

Željela sam da me noć ne zove,

da me nikad ovaj svijet ne gosti,

da me zaobiđe mnoga svjetska luda.

Poput požara o kojem javljao je klaun,

mojom dušom širila se svaka nepogoda;

saznala sam tada da me sreća ostavila,

nesreća je gizdala se kao kakav paun.

Cirkus moga svijeta gorio je poput nasukana broda,

ali tada Božja ruka lađe mi je otpravila

k obalama sitnih udaljenih otoka,

što su, kao napušteni ljudi, izgledali pusti,

nije tamo bilo ničeg osim pješčanoga tla.

Život mi je stao izvan vremenskoga protoka,

oblaci su stvarali mi pokrov gusti

koji kao da me je zaštitio od zla.

Sreću već ne mjerim, niti čas;

nekako sam odmah prepoznala povjerenje

kao dokaz ljubavi i čvrste egzistencije.

Ovdje svako zrno pijeska osluškuje moj glas

i još slavi moje neprekidno poniženje;

oblaci me vode visovima rajske Eminencije.

27.12.2019. 03:25