Melodija ljudskog roda

Vjerno srce moje postade,

čisto poput stakla prozirnoga,

zloduh stari iz mene iziđe.

Nove klijetke meni se izgrade,

širom otvoreno sve za Boga

da i anđeo mi bliže priđe.

Snažna anđeoska krila

odnose me put mojih vidika,

makar mrače se sve svijeće,

makar sve sam želje skrila

daleko od očinskoga lika

u kojemu život se susreće

jer ja želim vidjeti te plode,

svu tu slavu koja u mene je stala

kao da ja nisam sva od blata,

kao da ja činim da i riječi rode.

Odavno je bilo da me mati zvala,

a sada preda mnom sve od zlata.

Otišla sam dalju i ostala tu,

odnijeli me vjetroviti zvuci

jer da vjere nema koja služi,

tko bi znao za melodiju

kojoj anđeo me moj pouči,

prema kojoj samo duh se pruži?

27.10.2019. 18:18

Konjanik iz magle

Tvoj mi je dan, Konjaniče slavni,

kao brdo magle koja jesen promovira,

kao maslinovo drvo, plod pradavni

što za mene samo svoju melodiju svira

i ne čuje nitko drugi moje smiješne veze

do li Onaj koji mi ih obilato dade

da ne lutam sama poljima od ove bijele jeze

već da čujem mirise ozona i mirise nade.

Stići će do mene glas Mediterana

u kojem se Tvoja, Isukrste, slava kupa,

proći će i meni magla rana;

sjajit će se u tom Domu klupa

od sve te presjajne dražesti i slave

kojima obasipaš me jutarnjoj hladnoći

da bih spoznala sve riječi, iskrene i prave,

da bih zaplovila lađom u jasnoći.

Smiluj se meni, milosrdni Konjaniče,

kad upitam gdje su vrata pokajnika

pa mi predaj dah od slave koja niče

kao radost Tvoja radi povratnika.

27.10.2019. 07:10

"Pošten" čovjek ili svet čovjek

Častan čovjek je „pošten”, a poštenje je časno i ispravno postupanje prema drugima, njihovoj imovini i interesima te ispravnost u odnosu na moralne norme. „Pošten” čovjek traži svoje zasluge, osvetu i poštovanje.

Grijeh je uvijek i svugdje grijeh i to grijeh čovjeka, čitavog čovjeka, svih njegovih aspekata.

Ako živim prilično pravedno, ako često i redovito molim i postim, dajem prilog kao milostinju, donosim desetinu za crkvene potrebe, tada pred Bogom nemam neki teži grijeh, ali je kršćanski iskazati Bogu zahvalnost za dar pravednoga načina života. Tko nije zahvalan Gospodinu, griješi propustom, a tko se još ide i pohvaliti Bogu, taj već ozbiljno griješi. Najveći mu je grijeh u tome što nije zatražio oproštenje pa tako, ma kako pravedno živio, ne može dobiti odriješenje od grijeha.

Čovjeku je, dakle, potrebno biti Bogu zahvalnim, biti pred Bogom poniznim i, u pokajanju, tražiti od Boga opravdanje.

Ako čovjek živi koliko je moguće molitvenim životom, daje milostinju, ponizan je i moli Boga da mu se smiluje kao grešniku, taj dobiva oproštenje grijeha. Ako je i jako griješio, opet može dobiti odriješenje od grijeha. Ako nije zahvalan, i tada dobiva oproštenje jer ga je, u pokajanju, zatražio od Boga.

Problem je što mnogi siromasi nisu zahvalni Gospodinu za svoje siromaštvo, gotovo podjednako kao i bogat pravednik koji nije zahvalan Bogu za svoje bogatstvo i za svoju svijest o pravednom načinu života.

Dakle, za „pošten” život potrebno je:

- poniznost pred Bogom

- zahvalnost Bogu

- pokajanje pred Bogom,

a time se dobiva pravedan život prema drugim ljudima, stvorenjima i sebi.

Tko se čini kao da je „pošten čovjek” pred ljudima, a pred Bogom nije ponizan, zahvalan i savjestan, ništa mu to „poštenje” ne vrijedi. Barem je tako u kršćanskoj kulturi gdje ne postoje zakoni zasluga, osvete ili usporedivosti.

Čovjek je pred Bogom obično blato.

Bog je pred čovjekom „Svjetlo koje svijetli u tami i tama Ga ne obuze (Iv 1,5)” pa stoga jedini Gospodin može dati čovjeku dostojanstvo, svetost i pravednost. 26.10.2019. 15:08

„Ovako govori Gospodin: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakvu kuću da mi sagradite, i gdje da bude mjesto mog prebivališta? Ta sve je moja ruka načinila, i sve je moje – govori Gospodin. Ali na koga pogled svoj svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće (Iz 66,1-2).”

Pjesma za dušu

Slušaj, dušo, uvertiru ovu,

samo slušaj i ne priječi

zvukovima što ne minu

da te u visinu zovu

koja svaku bolest liječi,

koja trpi svu tišinu.

Nećeš čuti tuđe glase,

nećeš gledati u prazne oči,

niti srce tvoje venut' neće

za tim anđelima koji život spase

kad se zlatno piće toči

iz nebesa u dolinu sreće

koju Kralj će pohoditi

vrlo brzo da te zvucima ponese

još i više, još i dalje

nego što se nadaš prebroditi

molitvama što ti dušu rese;

On ti uvijek svoju ljubav šalje.

26.10.2019. 11:00

Somebody to Love, Compare Freddie Mercury vs George Michael. Somebody to...

Sjeme vječnog dana

Još je noć, još je noć, Bože moj,

gdje ću Tebe proslaviti prije dana,

prije jutra snažna gdje je poklič Tvoj?

Kako da pričekam da Te slavi zora rana,

kako da Ti uzde držim tamna mraka

po kojemu prosipa se rosa hladna

kad Ti kriješ jutro svijetlo ispod fraka,

kad u Tebi jedino je pjesma skladna?

Bože moj, Bože moj, još je hladna noć,

kao pjesnik čekam Tvoju stražu

koja ima to strpljenje i molitve moć;

kao straža pjevam molitvu najdražu.

Nit' se čuju ptice, niti zvijerima se ne da

budit' prije jutra pozaspala tijela,

samo Tvoje Tijelo žuri da se preda,

svima sada stiže samo Tvoja Duša bijela.

Svakog jutra, svakog Božjeg dana

pjevam Tebi, Kriste, pjesmu zahvalnicu!

Tvoje sjeme ne silazi s moga dlana,

Tebi predajem ja dušu svoju, nestalnicu,

da načiniš novo sve od mene

kao što si zauvijek promijenio moj svijet,

da otkloniš svake noći smrtne sjene,

da iznova vidim Tvoj nebeski let

s kojim ćeš me jednom ponijeti sa sobom

kad odslužim si zemaljsko vrijeme.

Tada, svijetla, slavit ću taj život s Tobom,

vječnog dana proklijat će vječno sjeme.

21.10.2019. 04:44

Hrvatske Božićne pjesme - Razni izvođači