Uskrsnuće
Isusovo je jedini razlog za život i rađanje.
Jedini
razlog zbog i radi kojega bi obitelji morale rađati djecu jest
Isusova smrt za otkup svih ljudi od grijeha i Isusovo uskrsnuće.
Ne
moraju majke rađati iz demografskih pobuda, ne moraju obitelji
nositi odgovornost u političkom smislu, ne mora se rađati djecu
radi kontinuiteta života već samo zato da se rode na uskrsnuće
poslije smrti, da bi vječni život ta djeca upoznala i zadobila
čistim načinom života u Kristu koji je Istina i Život.
Rađati
djecu iz marginalnih razloga nije nikakva jamčevina za tu djecu da
će živjeti vječno u ljudskoj besmrtnosti i da neće možda
završiti na paklenim mukama već je jamčevina molitva i vjera u
Isusovo uskrsnuće. Ako roditelji zaista pravo vjeruju, nema problema
s rađanjem i ne mora ih se uvjeravati da misle na neke druge razloge
kao što su izbjegavanje siromaštva ili komocije, kao što su
domoljubni razlozi ili kao što bi bila odgovornost za narod.
Isus
Krist i Njegovo obećanje uskrsnuća, to jest Isusova riječ koja se
ispunila i nagovor koji se ispunio jedina je životna škola koju se
mora pohađati. To je škola Isusove riječi i života i smrti
Njegove jer da Isus Krist nije uskrsnuo, ništa ljudima ne bi značilo
što je majku svoju Mariju učinio bezgrešnom i što ju je uznio na
nebo svom njenom dušom i tijelom; ništa posebno ne bi ljudima
značilo što je Majka Božja pristala roditi Isusa kao što na tu
Božju volju pristaju i mnoge druge žene.
Jer
ako je samo demografija važna, tada možda netko ne bi smio rađati,
a netko drugi bi morao rađati djecu.
Jer
ako je politička odgovornost za narod razlog da se ima puno djece,
tada neki ne bi smjeli imati puno djece.
Jer
ako je ponašanje Katoličke Crkve nekome manje simpatično, tada oni
kojima se to ponašanje ne sviđa ne moraju rađati.
Jer
ako učimo o kontinuitetu života, tada zaboravljamo da rađanje ne
znači kontinuitet već taj kontinuitet prekida sam Isus kada se
objavi čovjeku i podari mu vjeru u to da je Isus uskrsnuo i da će
on uskrsnuti. To je preduvjet koji je neophodan za nastavak života;
Isusova riječ i uskrsnuće su nužni za taj kontinuitet, a ne
besmrtnost ljudska.
Jer
kada ljudi čuju bilo koju propovijed u kojoj se ne kaže da je misno
slavlje zaista slavlje Isusove smrti i uskrsnuća i ako se to u
propovijedi barem jednom ne navede, tada vjernici odlutaju mislima u
politiku i demografiju, tada ih napastuje zloduh pričama o
siromaštvu i besmislenosti života i rađanja; a, što je najgore,
ljudi misle da je besmrtnost dar koji se prihvaća zdravo za gotovo.
Što
će čovjeku uskrsnuće ako je besmrtan i što mu je potreban Isus?
Uskrsnuće
tijela i život vječni jesu jedina evangelizacija, i nova, i stara,
jedina tema svake homilije, a naročito kad se slavi tako značajna
svetkovina kao što je Svetkovina Uznesenja Marijina na nebo jer
vjernici se lako uljuljkaju u pomisao da su besmrtni i da po pitanju
vječnoga života nisu dužni učiniti ništa.
Možda
samo treba rađati djecu i voljeti domovinu, možda je to istina, ali
to ne mora biti uopće povezano s Katoličkom Crkvom i Svetkovinom
Uznesenja Marijina na nebo.
Katolik
često dođe na misno slavlje iz navike ili iz nekih sporednih
razloga, mnogi razmišljaju kako je dovoljno pristupiti sakramentima,
a ne pohađati redovno slavlja jer, kažu, vjeruju u Boga, ali ne idu
u crkvu jer se tamo politizira i moralizira, a to je užasno dosadno
i naporno. Evangelizacija zahtijeva da se čovjeku i vjerniku
posvijesti što jače i što češće da je sakrament Isus Krist, da
je u Hostiji i na slavlju Euharistije živi Bog koji je s neba sišao
upravo za tog određenog pojedinca. Kada je toga uvijek svjestan,
čovjek ne može ne rađati, ne stvarati, ne vjerovati, ne poštivati
druge, ne može ne voljeti domovinu.
Kroz
čovjeka mora strujati Uskrsnuće, a ono se ne može dogoditi u
svakom trenutku života ako čovjek u svakom trenutku života nije
svjestan da je njegov Bog rekao da će uskrsnuti poslije svoje muke i
smrti jer to je pobjeda nad grijehom zbog kojega čovjek i ima
probleme u životu i zbog kojega čovjek umire, makar koliko da je
besmrtan.
Što
vrijedi čovjeku besmrtnost ako ju mora provoditi na mukama paklenim?
Jedino
Ljepilo koje drži sve te homilije i ljude zajedno jest Uskrsnuće, a
to je naš Bog i Gospodin Isus kojega je Otac uskrisio zato jer je
Pravednik, a ne zato što je odlučio spasiti sve ljude bez volje i
pristanka svih ljudi i svakoga čovjeka pojedinačno.
Jedino
Ljepilo koje drži obitelji jest Isus Krist, a ne odgovornost
pojedinaca i naroda jer takve vrste odgovornosti uopće ne postoje i
ne mogu se razviti strogim moraliziranjem nego uz pomoć Boga koji je
Ljubav.
Uskrsnuće
Isusa Krista očigledno nije nešto što se samo po sebi
podrazumijeva.
Vjera
u besmrtnost i uskrsnuće možda postoji zbog Isusove i naše majke
Marije, ali takva vjera nije duga i postojana vijeka i lako može
odvesti čovjekovo srce u napasti jer biti besmrtan i biti uznesen na
nebo, to može biti bilo tko, nikad se ne zna. Ali otkupiti ljude od
smrti može samo Isus koji je Izvor života, Uskrsnuće tijela i
Život vječni. Uskrisiti ljude ne može nitko drugi osim Boga, ne
može to niti Majka Marija, niti Crkva Katolička koja propovijeda o
sebi samoj i o demografiji, a o svome otajstvu i trudnoći obavila se
šutnjom pred svima kao da je zalivena.
Vjernicima
neki prilaze kao da su ti vjernici lijeni i nepromišljeni,
pripovijeda im se da se utječu Mariji kao da je to najlakše učiniti
i kao da za to nije potreban neki veći napor za razliku od iskrene
vjere i povjerenja u Isusa koji je jedini Posrednik između sebe,
Boga i svih drugih ljudi.
16.08.2019.
07:35
