1. Znak za pojam (ideju, misao) jest riječ.
Znak Boga živoga, Uma nad svim umovima, jest Isus Krist, Riječ Božja.
Ako je Isus Riječ Boga, On je tada živi dokaz vječne umne djelatnosti i misaone aktivnosti Boga Stvoritelja svega svijeta i svih stvorenja.
Isus se od Oca rađa.
Riječ se od misli stvori.
Misli rađaju riječi. Tko čuje nečije riječi, taj zna što govornik misli.
Bog je Ljubav jer kad ne bi bio to, tada ne bi postojalo misaone aktivnosti, odnosno umne djelatnosti Boga Stvoritelja, ne bi postojao razlog za spoznavanje.
Jer misao ne rađa ljubav već ljubav rađa misao i spoznaju.
Ljubav je postojanje i prisutnost, ljubav je bit svega, a iz nje dolazi sposobnost promišljanja o sebi i drugome.
Samo u ljubavi može se promatrati racionalno i promišljati o onome što se promatra.
Jer da nema ljubavi, ne bi spoznaje bilo. Jer da nema ljubavi, to bi bila velika smetnja i bol koja bi onemogućavala koncentraciju što je temeljni preduvjet za spoznavanje i pamćenje.
Ljubim, dakle spoznajem, dakle jesam.
Ali nisam zato što ljubim nego ljubim zato što jesam i postojim, a to sve znam jer u ljubavi spoznajem.
Jer da nema spoznaje, ljubav ne bi koristila.
2. Um koji spoznaje zato što ljubi, a ljubi zato što postoji, nije puka inteligencija koja predstavlja samo malen dio spoznajne aktivnosti.
Intelekt je nešto što se razlikuje od afekta.
Um je Mudrost u kojoj i po kojoj sve postoji.
Mudrost je prije svega dar, a potom je iskustvo dobroga života, proživljenoga u najboljoj volji i mnogim dobrim nastojanjima koja rezultiraju uspjehom u djelima ljubavi.
Dok je intelekt zabilježena aktivnost manjeg dijela bića, mudrost uračunava u sebe sve pa tako i afektivni život.
Mudar čovjek ima iskustva u ljubavi, a ne mora biti osobito nadaren za promišljanje jer ljubav je ta koja daje biću spoznaju, a ne samo promišljanje što postoji uglavnom kao prazno namotavanje pretpostavki.
Intelekt gotovo uvijek samo pretpostavlja činjenice dok mudrost nosi iskustvo stvarnosti.
3. Biti mudar kao zmija i bezazlen kao golub ili nevin kao janje znači iskusiti život pa znati i spoznati nedostatke bića u koja se ne može imati povjerenja osim Vrhunskoga Bića, Boga Stvoritelja pred kojim se može svako biće prepustiti kao prema jedinome osloncu.
Čovjek će reći da nije nevin ako se ponaša lukavo i podmuklo poput zmije prema ljudima.
Čovjek će reći da ne može biti lukav i podmukao ako je nevin.
Mudar kao zmija ne uzda se ni u koje stvorenje, a nevin kao janje pouzdaje se u Ljubav koja je Mudrost i Bog, Istina i Spasenje.
Biti mudar kao zmija i nevin kao janje jeste jedno te isto, gledano s različitih stajališta:
- sa stajališta čovjeka prema čovjeku, ljudi su sumnjivi;
- sa stajališta čovjeka prema Bogu, Bog je jedini vjeran.
Kada se čovjek prepušta Bogu koji je Ljubav i Mudrost, Spoznaja i Riječ, on tada ne može ne ljubiti, ne biti mudar, ne spoznavati i ne čuti, ne razumjeti svoga Boga, a kada Ga razumije, postaje čist i svet jer Bog je Svetac i nevino Janje.
Isus Krist Janje je nevino kojega ljudi osudiše i odvedoše na križ radi kojega je Isus i došao na zemlju među sve te ljude. I znao je Isus da će Ga ljudi razapeti jer govorio im je istinu bez uvijanja. Riječ Isusa Krista je moćna jer je istinita i vječna, a za ljude je bila veliki neprijatelj što jasno ukazuje na to da ljudi nisu nevini ili vrijedni povjerenja.
Budući da je za većinu ljudi Božja ljubav teško dokučiva jer ljudi su opterećeni grijesima i ne mogu sagledavati jasno sve u božanskoj nevinosti, onaj čovjek koji se pouzdaje u Gospodina, dobiva na dar Boga samoga, a tako i božansku nevinost. Također dobiva Božja uslišanja kako ne bi, onako posvećen u Bogu, nastradao poput Isusa Krista. Isus svome vjerniku daje mudrost koja ljudima izgleda kao velika ljudska lukavost jer ljudi drugačije u svojim grijesima nisu sposobni sagledavati istinsku mudrost, ljubav i nevinost.
„Evo, šaljem vas kao ovce među vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi (Mt 10,16)!”. 16.07.2019. 03:37
