Sanjari

Zamisli da ti u dušu gledaju svi i u želje tvoje najdublje nutrine

jer – granice više ne postoje.

Zamisli da svi ljudi žive kao jedan, kao obitelj i da više ne znaš tko ti je majka, tko ti je otac i tko je tvoje dijete – jer svi ljudi žive u miru.

Zamisli da govoriš s ljudima na nekom umjetnom i stranom jeziku – jer svi ljudi se međusobno savršeno razumiju.

Zamisli da neprekidno živiš u snovima i da nemaš pojma jesu li stvarni – jer ljudi te možda obilježavaju kao sanjara, a ti nisi u tim sanjama usamljen i jedini.

Zamisli da odeš iz svoje kuće, iz svoga rodnoga grada ili sela, iz svoje domovine pod nekakvu kupolu gdje se pridružuješ svima ostalima koji su napustili svoje domove – jer oni se nadaju da ćeš se pridružiti pokretu sanjara.

Ljudi nisu u jedinstvu sami sa sobom, a žele jedinstvo čitavoga čovječanstva. Zamisli, bogatuni i siromasi se ljube, mudri i ludi se razumiju, djeca se igraju s poslovnim ljudima, majke ne znaju čiju djecu nose u naručju, bolesnici plešu s religioznim guruima, političari se izležavaju po bolnicama.

No, to je moguće.

Moguće je da vuk i janje žive u miru.

Moguće je da s tvojom dušom sve duše drugih ljudi gledaju Boga i slave Ga. To se događa u raju, na nebu, poslije smrti ako je čovjek u raj dospio.

Sanjari, jedinstveni i ujedinjeni sanjari nikada ne postižu ništa, ne razvijaju se i njihove duše su prazne ploče koje nemaju preduvjeta za dolazak ili odlazak u raj.

Koliko se sigurno zna, u raju su svete duše, uglavnom mučenici i žrtve onih koji proganjaju Boga na zemlji ili Ga ne priznaju, iako su sanjari spremni prihvatiti Isusa Krista kao jednoga od svojih. Također su spremni prihvatiti i sva božanstva i lažne bogove kojima se ljudi klanjaju. Svakoga će prihvatiti pod samo jednim uvjetom: da sanja neprekidno, da ne mora ništa jesti, ni piti, da ne mora privređivati za opstanak, da ima sposobnost zamišljanja sve dok ne upadne u komu.

Poslije mu više nije ni važno gdje je i je li živ.

Zanimljivo je da su ti sanjari uglavnom bogatuni, da propovijedaju zamišljanje i sanjanje jedinstva među ljudima, a naređuju krvoločne progone i ubojstva te pri tome jedu sendviče, fina jela, čokolade i specijalitete, i piju posebno dobra pića; ne rade puno, samo naređuju i manipuliraju ljudima, događajima i stvarima.

Zaista, sanjaju.

Ako su drogirani, to je već neki napredak jer kad je duša ovisnik, tada je vjerojatno u Božjoj milosti, naročito ako iznenada ostane bez svoje droge, bilo da je to alkohol, narkotici, hrana i piće ili – novac.

Istina je, u tvoju dušu pristup ima samo Bog, Isus Gospodin koji ti poznaje srce i bubrege, koji te poznaje čitavoga, bolje nego što ti sam sebe poznaješ, bolje nego itko drugi. Bog te je projektirao, nacrtao, predvidio onakvoga kakvoga te želi, zajedno s tvojim kušnjama, ali ne i s tvojim grijesima koje ti ipak može uvijek oprostiti i zaboraviti.

Bog te ne prihvaća takvoga kakav jesi već Bog te želi takvoga kakav jesi i Bog te ljubi takvoga kakav jesi.

Bog upravlja tvojim snovima, Bog ti se objavljuje po Crkvi svojoj i po njoj te uporno i neprekidno poziva k sebi iako tebe stalno ometaju tvoja lažna božanstva jer klanjaš se sredstvima ovisnosti, klanjaš se bogatstvu i moći, na primjer moći da manipuliraš ljudima, da narediš da ti neki čovjek postane sluga u životu, da ubiješ ili narediš ubojstvo; iako ti imaš bezbroj izlika, izgovora i opravdanja za svaki svoj postupak, ali to su opravdanja sanjara pred drugim sanjarima, to nisu opravdanja pred Bogom koji te jedini može opravdati ako se ispovjediš i zatražiš oproštenje u pokajanju. Sve tvoje smetnje i prepreke Bog tada zaboravlja, i tvoje grijehe i greške, a kada Bog nešto zaboravi i kada se tvojih grijeha više ne sjeća, ne sjećaš se ni ti svojih lažnih opravdanja i svojih grijeha.

Sanjari se prije ili kasnije probude u nemiloj stvarnosti.

I tada ih Bog zove k sebi. I tada postoje razni izgovori za grijehe, ali Bog je neograničeno strpljiv, strpljiviji od najveće ljudske upornosti i zove te i oprašta ti sve, do posljednjeg časa tvoga zemaljskog života.

Ako si sanjar koji se naglo probudio, počinješ svoj život iz početka, kao malo dijete. Moraš učiti ono što prije nisi nikada naučio i slično. Moraš, usprkos izgovorima, zadobiti neprijatelje da bi ih naučio ljubiti; moraš pretrpjeti puno boli i uvreda, ali samo do časa kad naučiš opraštati. Moraš naučiti što je zlo kako bi upoznao što je dobro; moraš pretrpiti mržnju i odbacivanje kako bi naučio ljubiti i poštivati sve i svakoga; moraš naučiti da to poštovanje drugih ljudi i sebe samoga zahtijeva da ne budeš zloban prema ljudima i da ih ne ogovaraš. Moraš pripaziti što slušaš, što čitaš, što moliš, što jedeš i što piješ, čime se hraniš i za čime je dobro težiti. Ako duboko u duši misliš da si bog ili da si važniji od Boga samoga, tada ćeš najvjerojatnije, prije ili kasnije, doći i do spoznaje da su Boga ljudi razapeli na križ i da ti moraš dopustiti ljudima da i tebe razapnu, na ovaj ili na onaj način. Ako si nekada bio sanjar, moraš prihvatiti da Bog nikako ne voli kompromise, kompilacije i slično jer što si više određen za Boga i što si više jasan i razumljiv Bogu, to si više svoj. Bog te ljubi, moraš naučiti ljubiti i poznavati Boga, sebe i druge. Bog je Istina, moraš naučiti razlikovati stvarnost od snova ili, jednostavno, od laganja i zavaravanja. Bog je tvoj put u raj, moraš naučiti vjerovati Bogu sve. Bog ti je dao život, moraš to naučiti poštivati; moraš naučiti biti zahvalan Bogu za život.

Mnogo toga se mora naučiti u životu, čovjek nema ni trenutka vremena za gubljenje.

Sanjari to sve ne znaju. Ako nisu drogirani, tada će njihovo buđenje možda doći malo prekasno za sve te životne pouke. No, Bog se često i za to pobrine, jednostavno te postavi u takve okolnosti da odjednom naučiš sve što nisi naučio prije, dok si imao više vremena koje si potrošio na sanjarenje. 24.05.2019. 01:25

Slavim, dušo moja

Slave te, dušo moja, božanski dari

koje zaslužiti ne možeš, ma koliko da moliš;

slavi, dušo moja, moje se srce žari

jer Bog te voli i ti Njega voliš.

Slavim taj ljubavni dan večeri ove

jer dođe mi poslije velikih grijeha

kao milosrdna rijeka u moje snove

kojoj se klone komadići divljega smijeha.

Slavi, dušo moja, pobjedu vatre

koja te žari i pali ti stope

jer glasi tvoji o Njemu snatre

čiji se glas do dna tvoga prope.

Slavi se Bog u tebi, dušo jedina, moja

od koje su načinjeni vrtovi razni,

prepuni bijele, žute i svih drugih boja,

vrtovi koji više nisu prazni.

I nitko dirnuti neće visoravni te

na kojima ostadoh nekada davno

da bih se vrtjela oko vlastite stope

i koje su imale samo podzemlje ravno.

Sada me slavlje nebesko dodirnulo,

sad se upotpunilo ono što žeđi gasi,

a nebo se k mojoj duši dovinulo;

Hosana, Kriste, Ti spasi me, spasi.

Slavim Te, Bože nad bozima svima,

Istino moja, Ti si mi ljubav i sloboda,

trpljenje moje što mu ne znam broja;

Ti si mi riječ i pjesma, najdraža Oda.

23.05.2019. 23:16

Ples s Istinom

U dijalogu čovjeka i prirode,

jer s kime bi razgovarao,

ljudsku potragu za pravdom

i traženje dobre prigode

Duh mu je Sveti rasparao

jer čovjek ne vlada svojim gardom

kao što priroda to čini,

ona je u vlasti Boga samoga;

i čovjek je Duha primio,

Njegov blagoslov nježan, fini

nasuprot duha tamnoga;

i čovjek je Duhu žrtvu prinio,

darove svoje i mane,

zajedno sa svojim duhom.

Duši umnožili se darovi,

a prirodi suza kane,

Duh je opremio novim ruhom

i stadoše balovi.

Započne dijalog plesa,

nalik pješčanom vrtlogu

samotnosti i Istine,

pustinje i nebesa,

a sve u velikom Bogu

gdje ona potraga mine.

I što se ponavlja stalno,

nestade, sva ona bitka

u zemaljskome žrvnju.

Duša napusti područje kalno

i uze pustinji vina pitka

da ispije čašu spasenja Krvnu.

23.05.2019. 21:26

Stroj koji uništava sam sebe

Cvrkut ptica,

tko bi ih ubio, kome su smetnja?

Mravinjak vrvi mravima,

tko bi ih zgazio, kome su teret?

Djeca na igralištu,

tko bi u njih pucao, tko bi mogao to?

Slabiji od ljudi,

tko bi ih napadao, tko bi bio tako nekulturan?

Mlado pseto cvili,

tko bi ga šutnuo, tko bi bio takav monstrum?

Kada bi došli divovi,

tko ne bi molio za život?

Svi moramo umrijeti,

tko bi ubio sam sebe?

Svi kradljivci pljačkaju,

tko bi im dopustio namjerno to pod izgovorom da će tada biti manje neuspjelih pljački? To je nelogično zaključivanje, zar ne?

Ubojice ubijaju,

tko bi im dopustio to pod izgovorom da je sloboda svake osobe neograničena?

Ako si s nekim silovateljem začela dijete, tada slobodno ubijaš i činiš nekažnjeno ono što poželiš.

Ženo, ako misliš da si ti sama vlasnik svojega tijela, zašto se ne obraniš od silovatelja? Zato jer su jači od tebe? Pa što? Ako ti možeš sama odlučivati o svome tijelu, tada i oni imaju pravo činiti nekažnjeno sve što požele. To je nelogično razmišljanje, zar ne?

I ptice ubijaju, i mrave će zgaziti, i bombu će baciti na igrališta.

Slabije od sebe će eliminirati iako time pokazuju svoju nekulturu jer ako misliš da je netko od tebe slabiji, morao bi ga podučiti. Ali ti to ne umiješ, ti umiješ samo činiti nasilje.

Ako znaš da ćeš umrijeti kad, tad, zašto si se uopće rodio, da živiš i ubijaš ili si se rodio zato da živiš vječno?

Ako si jači pa odlučuješ o slabima, znaj da i od tebe uvijek ima netko jači; ako si slobodan pa ubijaš i uništavaš sve oko sebe, znaj da i od tebe ima netko tko je puno slobodniji i možda te ima namjeru uništavati i ubiti; ako si logičan i pravedan, znaj da i od tebe uvijek ima netko tko je logičan jasnije od tebe, tko je pravedan prema svima, prema jakima i slabima.

U svijetu postoji jedan pokret, to je pokret za uništavanje čovječanstva i zemlje koji djeluje pod parolom da je čovjek ubojica i da ga se treba uništiti i istrijebiti. Ljudi koji slijede taj pokret i sami dižu na sebe ruku, čak i oni koji su pri koliko, toliko zdravoj pameti. Njima je valjda logično da moraju što prije nestati, umrijeti. Taj pokret često mijenja svoje nazive, a postoji već stotinama godina.

Takva razmišljanja samo dokazuju da je čovjek svjestan da je zao i da zaslužuje smrt. Takva razmišljanja dokazuju da su ljudi opterećeni, povrijeđeni, razočarani jer uvijek onaj tko ne zna oprostiti, nosi razne uvrede i povrede u sebi, traži pravdu i želi osvetu kao da će to izbrisati njegove boli, a to se ne događa jer boli postaju od toga veće, teže i gore, vode do samoubojstava, vode do samouništenja.

Čovjek proizvodi strojeve, ali nikada ne proizvede stroj koji uništava sam sebe. To je dokaz da je čovjek u biti dobar, bolji nego što misli da jest; to dokazuje da su ljudi za život, da se opredjeljuju „pro life”.

Čovjek sanja o stroju koji bi se jednom pokrenuo i koji nikada, nikada više ne bi prestao raditi. To dokazuje da ljudi žele pronaći recept za vječni život.

Suosjećanje, sposobnost uživljavanja u tuđe nevolje i probleme, u tuđu radost i nadu nestaje kad je čovjek jako povrijeđen. Ali kada oprašta, bol nestaje, a iskustvo boli se ne zaboravlja i to opet rađa još veću sposobnost suosjećanja.

Mnogi su izgubili taj osjećaj za suosjećanje i glumataju da su za ravnopravnost svih ljudi:

Bili vi crni ili bijeli, bili vi Hrvat ili Srbin, bili vi pravi ili krivi, bili vi ubojica ili dijete – svi ste ravnopravni, govori sotona. Svi ste njegov plijen.

Sotona valjda misli da će ljudi proizvoditi svoje nasljednike u epruvetama. Sotona vjerojatno misli da će se ljudi na taj način okrenuti na zlo, ne misli da će se ljudi poubijati, iako bi mu to bilo najdraže, ne misli on to, on se nada da će mu doći praviti društvo u paklu. Jer Sotona dobro zna da ljudi ne umiru zauvijek već da dolaze pred Gospodina Boga. Sotona to zna i želi da svi pred Gospodinom završe u paklu, zajedno s njim, te da će Gospodin Bog tada morati priznati Sotoni da je bio u pravu kada je tvrdio da čovjek nije zaslužio raj. A, po planu Sotone, kada bi Bog sve to priznao, Sotona bi zavladao umjesto Boga i svi anđeli bi mu bili sluge, kao i svi ljudi u paklu. No, to su nerazumni planovi, Sotona ne razmišlja logično. I nebo, i zemlja već su napučeni bezbrojnim dobrim anđelima i svetim ljudima.

Logično razmišljanje je u biti Gospodina Boga, Stvoritelja neba i zemlje, roditelja ljudi. Eto, i od Sotone ima netko tko je još jači, tko je pravedniji, tko razmišlja logično, tko svima oprašta sve, tko ima suosjećanja za svakoga.

Gospodin Bog je toliko milostiv da dopušta vragu da se koprca u svojoj oholosti, u svojoj zloći i u svojim osvetama, sve dok jednoga dana, za koji nitko ne zna da li će doći, pali anđeo ne posustane od svoje rabote, to jest dok se ne pokloni Jačemu od sebe i slično. Kada Isus dođe, na Dan suda, bit će prekasno za propale zloduhe.

Ali, za čovjeka nikada nije kasno da počne logično razmišljati.

23.05.2019. 11:55

Psalam 27

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: *
    koga da se bojim?
† Gospodin je štit života moga: *
    pred kime da strepim?
Kad navale na me zlotvori *
    da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani, *
    oni posrću i padaju.
Nek se vojska protiv mene utabori, *
    srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene, *
    i tada pun sam pouzdanja.

Za jedno molim Gospodina, *
    samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem *
    sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju *
    i dom njegov gledam.

U sjenici svojoj on me zaklanja *
    u dan kobni;
skriva me u skrovištu šatora svoga, *
    na hridinu on me uzdiže.
I sada izdižem glavu *
    iznad dušmana oko sebe.
U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne, *
    Gospodinu ću pjevati i klicati.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, * 

    milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo! « *
    Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.

Ne skrivaj lica svoga od mene. *
    Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! *
    I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!
Ako me otac i mati ostave, *
    Gospodin će me primiti.
Nauči me, Gospodine, putu svojemu, †
    ravnom me stazom povedi *
    poradi protivnika mojih.

Bijesu dušmana mojih ne predaj me, †
    jer ustadoše na mene svjedoci lažni *
    koji dašću nasiljem.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja *
    u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se, †
    čvrsto nek bude srce tvoje: *
    u Gospodina se uzdaj!

Brzi sumrak

Južni vjetar,

oblaci puni crnila

mjere kilometar

do moga strnila,

do urednih gredica

i sjajna suncobrana.

To kiša, sestrica,

od Duha izabrana,

onako sitna

želi se javiti

i sada je bitna

jer će slaviti

svu snagu svoju

što ju je krila

kad je u poju

proljetna bila,

vjesnica ljeta

i žarkih dana.

Obilna, sveta,

poput orkana

vrtu će liti

daždeve jake,

pijavu sviti,

naći junake.

Evo je, tuče

i mračna je noć,

i sve duše vuče

jer ima moć.

22.05.2019. 19:19

Tvrdi prag

Duši mojoj sad podaj Ti, blag

mir oproštenja, poticaj nade

i prekorači taj visoki, tvrdi prag

gdje misli se nesretne same sade

pa duša mi klone u jadima tim

što nište je kao navala srđa

na sve što služi dusima zlim

i duša postaje od toga tvrđa.

Ti budiš je čistu od pamćenja svaka

i dar pročišćenja nada mnom vlada

kako bi duša postala u Tebi jaka

da se povrati njoj ljubav, vjera i nada,

da ne plače, zgusnuta od gorčine

i prepuna tuge da nju ne prolijeva

već da sa sebe sve te namete skine,

da Tebi, Kriste, hvale propjeva.

22.05.2019. 08:58