Robija

Tri su gladna dana

prošla od te sreće

i tri noći, puste

kao zora neudana,

svenuše k'o svijeće

usred magle guste.

Sve su ptice rastjerali

glasi neki, zvuci, mukli

kao sablazan od svega,

pa se stropa nazvjerali,

besmislica se natukli

i sve ode poput snijega.

Za trenutak se pojavi

malo svijetlih zraka

pa nestade kao pljeva

sumaglica što se gnjavi,

teža još od mrkla mraka

što u grobu već sazrijeva.

Zagrli me da mi suza sad poteče,

suza olakšanja, drhtaj uskrsnuća

onih svijetlih zaljubljenih riječi

kojima mi blagoslov proreče

jer se nadah nova ukrsnuća

kada nije bilo nikoga da spriječi

ovu robiju bez Tebe i u tami.

Ništa već ne nađoh osim grijeha,

dobrodošla da se sva obratim

i da osjete se blagoslovi sami

kao proljeće i kao kiša smijeha

kojima ja opet Tvoje riječi pratim.

05.04.19 04:54:16 PM

Sveti mozaik

Mozaik je predivan, pravo umijeće,
slaže se poput najljepša cvijeta
u narodu koji Boga susreće
i tako se grana širom svijeta,

na sve ljude vjerne i srca tužna.
Svaka mi pločica jedina, svoja
i niti jedna ne može biti ružna,
i svaka je prepuna najljepših boja.

Bit će to sjajan, svijetao dan tjednu,
sa suncem što gleda na sve nas,
kada pronađem onu pločicu vrijednu
koja nedostaje za moj spas.

Znam da u Bogu se sastaju svi,
svi koji su vjerni, zaljubljeni;
znam i da puti su često zli,
da mnogi su negdje izgubljeni.

Jesam li nalik duši što sjaji
od velike sreće i zadovoljstva,
jesam li kao mramor što taji
u sebi dolazak Presveta Trojstva,

jesam li dio ta svetoga tla?
Gdje li sad stojim, gdje da ju nađem,
pločicu, odlomak u kojem sam sva,
gdje li da tražit' je sada zađem?

Znam da tu negdje se nalazim ja,
na praznom mjestu pored Oltara
gdje nedostaje posljednja pločica;
samo je jedna ona što odgovara.

Neka me postavi Nebo nada mnom
tamo gdje sve te pločice stoje,
neka me Sluga koji je sa mnom
prigrli k sebi, u naručje svoje.
‎05. ‎travnja ‎2019. 04:00:06

Isus nije morao

"Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15,5c)."

Onaj Bog koji je, slavili smo Ga nedavno za Božić, postao čovjekom, sada je Bogočovjek Isus Krist koji nam tumači da možemo živjeti dobro, kvalitetno, u slobodi duhovnoj, u miru i redu; da možemo požnjeti vječni život, uskrsnuće duše i tijela, ali i da nam se može dogoditi da završimo u smrtnom grijehu, to jest u paklu.
Bog dolazi na zemlju objaviti čovjeku sebe, predstaviti se čovjeku i poučiti ga o vjeri u Boga i o smislu čovjekova života, o smislu krajnjem, ali i o smislu svakog pojedinog trenutka u životu, o dubljem smislu svake naše riječi, svake radnje, čina i svakog djela našega. 
Bog nas uči da smo jako vrijedni svi i da smo Mu značajni, da su dragocjene ure našega života na zemlji, da o našoj vjeri ovisi gotovo sve što proživljavamo i sve što će nam se dogoditi, da nam život ne može, ne mora i ne smije prohujati uzalud i besmisleno i da možemo stupiti u stvaran, ispravan i pravi vječni život odmah, ovdje, na zemlji. Bog nas uči ljubiti i živjeti, zove nas na novi način života, na preokret u životu, na obraćenje. Rezultat obraćenja je blagostanje uz pravilne napore, izlijevanje Milosti za svaki poduhvat kojega čovjek poduzme, osiguravanje Božje pomoći u svemu što čovjek čini, naročito u izbjegavanju teških i lakih grijeha, uskrsnuće na vječnu nagradu, spas za one najgore ljude među nama, za okorjele zločince, za izgubljene duše, za malodušne i depresivne ljude; spas od ratova, gladi i bijede, ali ne bez čovjekova pristanka i bez čovjekove odlučnosti u nevoljama i potrebama da ostane vjeran Bogu jer tada ga Bog izvlači iz svih zala.
Bog koji je postao čovjekom pokazuje nam put u stvaranje boljega svijeta, puno boljega od onoga najsavršenijega što čovjek može zamisliti i poželjeti.
Bog nas uči da je On uzrok naših najsmjelijih želja i da je On zapravo ono što želimo i čemu se nadamo, daje nam sebe i uči nas da je Bog čovjeku sveopća posljedica, rezultat svih naših namjera i djelovanja. Uči nas kako možemo biti slobodni i kvalitetniji ljudi, ali ne sretniji  onako kako mi mislimo već blaženi onako kako je Bog blažen, blagoslovljen, dobar i svet te kako je vječan u blagostanju duše, duha i tijela. Bog je naša snaga, On je jedina uzdanica za koju se slobodno možemo čvrsto uhvatiti.
Obraćenje je živjeti kao biti, zaista biti i postojati, a ne imati; obraćenje je ljubiti i živjeti i razmišljati u ljubavi, a ne u ravnodušnosti koja žanje nikada pravednu pravednost za kojom svi vape i koje zaista nikada nema dok čovjek ne sagleda sve očima ljubavi jer Bog sam je ljubav i pravednost, istina i sloboda ljudska. Obraćenje podrazumijeva hrabrost, ali i razboritost kakvu ljudi bez vjere nemaju i koju čovjek u izobilju dobiva od Duha Svetoga po sakramentima vjere svoje. Bog održava čovjeka za vrijeme i poslije obraćenja, a čovjek to mora iskusiti kompletnim svojim životom. Čovjek ne može biti kompletan bez Boga svojega, Bog je njegov i on je Božji. Obraćenje je stvaranje nove ljubavne veze i povjerenja koji potraju zauvijek. Obraćenje je ostvarenje najsmjelijih i svih prastarih i novih čovjekovih želja i htijenja, ali pravi cilj obraćenja je upravo u osloboađanju od krivih želja i loših poteza. Obraćenje je učenje protiv svih zabluda čovjekovih, a ima ih mnogo i njihov rezultat su ratovi, bolesti i nepravde.
Obraćenje je uvijek kretanje iz početka i sve uspješniji pokušaj reforme o kojoj čovjek razmišlja između Božića i Uskrsa, između Uskrsa i Božića. To je promjena, mijenjanje sebe i svojih navika, cjeloživotno učenje o nebeskim stvarima preko zemaljskih stvari.

Korizmena reforma

Život...

1. Reformiraj sebe, poštuj starije, budi znatiželjan
2. Obrati se, ne kritiziraj, dobro slušaj, uči graditi
3. Obitelj neka ti bude kvalitetna i strpljiva
4.   Načini kvalitetne temelje, odbaci predrasude
5.   Odaberi odgovarajući teren, postavi prioritete
6. Uvedi svojim znanjem i iskustvom reforme u svojoj domovini
7. Počni graditi i pusti djecu da ti pomažu i da te savjetuju jer si već jako ostario
8. Ostavi djeci u nasljedstvo dosta posla oko pravilne građevine
9. Ne miješaj se u ono što ne znaš, nisi učio i o čemu nemaš iskustva
10. Sjeti se starih priča za djecu i materinjeg jezika
11. Prebroji si prijatelje
12. Slavi Boga

...ili suicid:

1. Dobar sam, ne moram se promijeniti
2. Svi su mi krivi, ne slušaju me, ne moram više učiti
3. Nemam vremena za obitelj
4. Pametan sam, zaslužio sam bolje i više
5. Moram biti u toku
6. Tražim svoja prava
7. Gradim, a drugi mi rasipaju
8. Sve sam dao od sebe
9. Puno znam o životu
10. Danas je sve drugačije
11. Nekada je bilo bolje
12. Eutanazija je pravo izbora



Onaj Bog naš, koji nam je postao Bogočovjek, došao je otkupiti ljudske gluposti, praznine života, besmislenosti postojanja, došao nam je to sve uzeti i pretvoriti nas u sinove svoje, oteti nas iz ruku naših jer se sami ne možemo spasiti i uputiti nas  što znači biti čovjek, veći od anđela i kako biti razborit, živjeti potpuni život i vidjeti Boga koji je Smisao, ući u zajedništvo s Bogom, u jedinstvu koje nas nikada neće i ne može razočarati.

Postoji bezbroj načina kako čovjek može početi svoje obraćenje, kako može postati sretan i zadovoljan, čak i tada kad se sve ruši i kako može postati zahvalan za život i ljubav, pravdu i slobodu.

Korizmeni način obraćenja uključuje promatranje Krista i Njegova križnog puta, Njegove ljubavi koja izdržava i podnaša sve što čovjek inače drži nepravednim i nepodnošljivim. Dok Isus podnaša ljudsku glupost i okorjelost, ljudsku okrutnost i psihofizičke muke, čovjek ne može da se ne zadivi od tolike i takve ljubavi koja je dobrovoljna jer Isus sve to čini zato što tako želi, nitko Ga ne prisiljava i ništa Ga ne uvjetuje.
Nije morao spasiti čovjeka koji je sav strunuo, čovjeka koji je sam sebe već uništio, odnosno ostao je prah i pepeo od kojih je nastao. Ne, Isus nije bio ni na koji način dužan pomagati čovjeku, On jednostavno ne može, a da ne ljubi te ostatke ljudskoga na svijetu, blato koje više ništa ne vrijedi i ne znači, trulež koja se u peć baca da izgori.
A Bog Otac, Stvoritelj čovjeka, neba i zemlje, drži ljude na svijetu da bi ih iskušao jesu li pogodni za vječni život i hoće li se i kada obratiti svome Stvoritelju. Sve je Bog učinio što je morao i sve Bog čini što ne mora, što je čisti dar s neba za čovjeka i u tome je veličina Njegove ljubavi i u tome je zajedništvo Boga i čovjeka: čisto nadnaravno međusobno darivanje. Isusove nas patnje uče o ljubavi iako i sve što nam se događa može nam biti poučno. No, promatranje Isusove muke je najsavršeniji način obraćenja jer Isus nije morao provocirati čovjekovu slobodnu volju i pravo da odlučuje o sebi, nije morao zaći u čovjeka, doći na svijet i ući u ljudske duše s velikim rizikom da će Ga čovjek odbiti, ismijati, ubiti. Postojao je neki drugi način da se čovjeku lijepo pojasni svaka tajna života ljudskoga i da se čovjeka lijepo upita da li želi čuti radosnu vijest o vječnom životu, o dobrom životu; ali čovjeku je dobro ono što nije dobro, čovjeku je lijepo ono što nije lijepo; samo užasna žrtva Boga može čovjeku pokazati svu veličinu i snagu dobrote i ljepote zbog koje se isplati pretrpjeti sve.
Bog je mogao učiniti to da nam grijeh ne može ništa, mogao nam je pružiti priliku da postanemo punovrijedni i plemeniti ljudi koji stvaraju divan svijet. No, bez truda, rada i požrtvovnosti ne možemo polučiti rezultate.
A bez ljubavi Isusove i bez vjere naše u Isusa Krista ne možemo učiniti ništa, ne možemo postojati, ne možemo biti ljudi, ne možemo ljubiti, biti pravedni, ne možemo živjeti i okusiti vječni život i uskrsnuće na vječnu nagradu, ne možemo znati istinu, ne možemo biti slobodni.
‎04. ‎travnja ‎2019. 06:48:27

Dan susreta

Volim Te kao cvijeće rosu,
kao što putnik zavoli izvore vode;
volim Te potajno kao da Te ne znam.
Otkada se ova ljubav prosu,
moje lađe sigurno brode,
mada im kapetan često je sam,

sam bez posebna puta,
ali uvijek u pratnji zloduhe ima.
Ja Ti se divim, ja Tebe nosim
čak i kad brod moj nemirno pluta,
čak i kad smeta lađama svima;
ja samo Tebe u duhu prosim.

Svaka je molitva dan susreta naša,
svaki je susret mi dragocjen,
Ti vodiš me kao pustinjska roba;
Ti si mi Stijena, Ti si mi ispaša
i ja samo sam hrastova sjen'
koja vidjeti neće ni zalaza, ni groba.

S Tobom je živjeti teško i lako,
Hrana si kakvu nitko mi nema,
Piće si pitko i životvorno.
Budiš me lahorom, tiho, polako,
u Tebi mi sve tišina je nijema
jer Ti si mi žiće djelotvorno.

Piti te Vode, hranit' se Tijelom
što tako se duboko svijetu usadi,
isto je kao dići se visom;
Ti si oduvijek Jedini zemljom cijelom
koji nam vječnu svježinu ugradi
kao mladica, biljka nad čvrstim klisom.

Strujiš mi venama, strujiš mi duhom,
pojiš me, hraniš i s Tobom zrijem,
o Tebi ovisim poput grane; 
vječnim se rađam Tvojim kruhom,
vječno Ti vino radosno pijem 
što mi ga stvaraju Tvoje Rane.
‎03. ‎travnja ‎2019. 02:16:35

Molitva pod strehom

Čeznula sam za dvorima Tvojim,
za tom kišom poljubaca raja,
ali doći tamo mnogi nisu dali.
Našao si mjesto u čežnjama mojim,
bio si mi bliskiji od svega sjaja,
ali su mi hvale moje pohvatali

pa ih izokrenuli sve naopačke.
Ogorčena bijah kao malo tko
i zazivah Tvoje slavno Ime.
Ti mi dade na te ruke moje nejačke
više nego pučje ono nebesko,
Tebi živjela sam svojim svime.

Tebe sanjala sam srca otvorena,
slavili smo skupa u nemoći mojoj;
besjede smo održavali na skupovima
koji prečesti su bili kao želja ostvarena,
a ja nisam dostigla ni zemlji svojoj,
niti domu zlatnome na stupovima.

Za Tobom još uvijek jedva hodim,
mada kao da sam slijepa duhom,
često pođem, klecnem, padnem,
ali u Tebi se uvijek preporodim
jer me nadaruješ svojim ruhom
da Ti još i veću slavu dadnem.

Pjesma bolesnika, to je naša kob,
molitva pod strehom gdje sve leti
kao život ovaj, daleko od svijeta. 
Još prečesto ne znam koja li je dob
dok me Tvoja ura ne podsjeti
da sam srca Tvoga meta.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:56:14

Mirisavo ulje narda

Još ću jednu pjesmu poslušati
prije zadnja dana jer mi se ne žuri,
još ću u životu život okušati;
veliko je Nebo po toj hladnoj buri

jer je vedro, široko i bliješti
i jer nije poput rastanaka crno,
poput vrane koja stalno kriješti.
Uzet ću od svega još po jedno zrno

da mi duši mojoj ostane u gnijezdu
jer sa sobom ništa već ne nosim,
samo sebe kao putujuću zvijezdu;
već odavno ja za tim ne rosim

da me slava svijeta proglasi za barda
ili da me stave negdje pod staklena zvona;
već odavno vapim ono mirisavo ulje narda
koje čovjek pamti i kad silazi s tog trona

s kojega se dobro vidi zemlja plodna.
Meni dala nije sve što sanjah,
ali tek će poslije moja duša biti rodna
kada vidi svijet da mu se ne klanjah

i da bio sam i ostao sam čovjek svoj.
Takvoga me prepoznao Bog,
takvoga će uzeti me za posljednji boj
pa mi nije bijeda s odlaska mog.

Reci, dušo moja, znaš li onu staru,
da l' još uvijek ta ti pjesma vrijedi
dok mi srce čeka nebesku gitaru,
da l' ti bilo ovaj ritam slijedi?

Ako stigneš, otpjevaj mi sve te stvari
po kojima ja sam uvijek dobro znao
da će tihu tugu donijeti mi moji dari.
Zbog te tuge i sam sebi svoj sam život krao.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:03:21

Tajni plodovi noći

Ovaj dan je kao obećanje uskrsnuća,
ovo jutro  što se rađa još je tajno,
sivkasto i bjelkasto je sjeme uviruća;
evo Boga koji nosi sunce sjajno.

U ranu zoru budit ću te melodijom
koja ljepša je od svake očiglednosti,
koja daje dubok dojam svojom strijom
što se urezuje duši poput čednosti,

poput nevinosti što je nema niti dijete.
To smo mi u Bogu, to je Bog u nama,
to je Isus koji dolazi iz zemlje sjete,
to je kasno večeranje što ga daje tama

da bi se probudilo u srcu iz potiha.
Uzmi, blaguj ovaj sasvim svježi dan
jer si sanjala ga kao nemirna ti psiha,
jer si srcem klanjala se kao sluga ran.
‎28. ‎ožujka ‎2019. 05:52:42