Vječno sjeme

Zora napuštena
od oblaka svih,
kiša raspuštena
kao prazan stih;

Dan je taman,
dan je sveči,
ipak zamaman
u bogatstvu Riječi.

Jedna kompozicija
zajednička je za sve
klasika i oratorija
i sveti dan je dio nje.

To je takav Dan
gdje sve se izjednači,
i svjetovni san,
i sveto prednjači

u igri profanoj,
a ona se smiješi
zemlji prodanoj
da ne griješi.

Sveta vremena,
svet je i čas
vječnoga sjemena
kao dio nas.

Spuštam koljena,
poklekujem smjerno
jer zemlja voljena
slavi neizmjerno;

ponirem kapcima,
baš danas slavim,
uzmičem oblacima
da ih ne smlavim,

a ipak će proplakati
u zemlji svijeća
gdje ću natakati
zazive stoljeća.
‎10. ‎veljače ‎2019. 11:58:20

Zdrav razum

Duh je neraspadljivo.
Duh čovjekov je Božji dio u čovjeku, a duša je svaka taj neki određeni čovjek.
U duhu ljudi mogu biti jedno i ostati svatko svoj i jedinstven.
Duša je u duhu i tijelu, ona je i duh dijelom, i dijelom je tijelo.
Duša pokreće tijelo, a dušu pokreće Duh Božji.
U tom smislu duh je čovjekov zaista besmrtan, to nije teško spoznati.
Ali onaj osjetilni dio duše je raspadljiv. Osjećajni dio duše u velikoj je mjeri već intelekt, a to je već duh čovjekov. Osobnost ljudska.
Ipak čovjeka može peći paklena muka jer u muci čovjek intelektualno gori, izgara, muči se više nego u samom tijelu iako je muka zajednička kompletnom čovjeku.
To stanje mentalne muke sastoji se i od straha ljudskoga koji se boji gubitka zdravog razuma kojega mu je prvoga dao Bog i kojime ga je obilježio kao točno određenog čovjeka, to jest točno određenu jedinstvenu dušu, odnosno ljudsku osobu.
Zdrav razum nije sasvim isto što je intelekt. Zdrav razum je posljedica razmišljanja u djelima i djelovanja u razmišljanju. To iskustvo, koje čovjeku daje zdrav razum sve više, drugačije je od onoga iskustva koje čovjek pokazuje u testovima koji procjenjuju kvocijent inteligencije. Bog daje sposobnost razumijevanja, a inteligencija, kad se mjeri po ljudsku, samo je sposobnost snalaženja i prilagođavanja, odnosno sposobnost golog naravnog preživljavanja u svijetu čiji zarobljenik je svaki čovjek, više ili manje.
Dakle, mentalna muka je tolika da od čovjeka čini divlje, prestrašeno stvorenje. Također postoji i termin "mentalna bol" koja se može tumačiti već kao pečenje ili grižnja savjesti pa stoga, savjest je u zdravom razumu.
Razlika je između općenite umne djelatnosti i razumnoga razabiranja i razlučivanja, ovo potonje je čisti Božji dar dok u umnoj djelatnosti čovjek daje svoj negativan i pozitivan doprinos. ‎08. ‎veljače ‎2019. 22:22:04

Ne znaš li, čovječe, da si Božji instrument?
Onoga časa kad povjeruješ i priznaš svoju vjeru, ti postaješ Bogu alat za Njegove namisli i djela, čak i tada kad nisi siguran u svoj poziv i kada nisi izričito rekao Gospodinu da te vodi po svijetu i u životu. Također, Bog tada počinje djelovati na tvome obraćenju.
Od toga časa nisi više svoj. Potrebno je znati da svaka tvoja riječ, svaki tvoj uzdah, svaka misao i svako djelo promatra Bog s posebnim namjerama.

Bogu je najugodnije kada vidi da žeđaš za Njim, da ti ništa nije dovoljno učiniti za utaženje tvoje žeđi. Čovjek zbog svojih nesposobnosti da što bolje ugodi Bogu može jako trpjeti i biti nesretan iako je u Gospodinu, tako reći, gotovo blažen čovjek ili možda upravo zbog toga što je u Gospodinu sretan, postaje nesretan zbog svojih nesposobnosti.
Ne boj se, dopusti da te obuzme Bog.‎ 08. ‎veljače ‎2019. 22:40:59


Čovjek se boji gubitka zdravog razuma više nego kojega drugoga gubitka što samo ukazuje da je čovjekova bit njegov zdrav razum.
Ali kada čovjek o sebi misli da je preglup da bi postojao u vječnosti, tada čini sebi štetu jer ne priznaje da zdrav razum imaju i pametni i bolesni ljudi koje drže glupim ili nerazumnim ljudima.
Ako ti netko kaže da je pogubio pamet, nećeš mu povjerovati jer misliš da čovjek koji gubi pamet nije svjestan svoga stanja. To je ta razlika između intelekta i zdravog razuma, između pameti i iskustvenog promatranja života.
Pri iskustvenom promatranju čovjek ne može izgubiti svoju bit.
Pri iskustvenom promatranju čovjek vidi svoje poremećaje, vidi i svoj strah od gubitka sebe samoga, to jest svoga iskustva i iskustvenog promatranja, a to je nemoguće pogubiti, to je ono neraspadljivo u čovjeku.

Ljubav je zdrav razum.
Istina je zdrav razum.
Dobro je zdrav razum.
Svjetlo je zdrav razum.
Volja je zdrav razum.
Savjest je zdrav razum.
Svijest je zdrav razum.
Život je zdrav razum.
Ono na čemu se držiš je zdrav razum, tvoje iskustvo i tvoja sposobnost promatranja svega pa tako i tvoje nutarnjosti.

Zanimljivo je kod poremećaja da su oni nekako autistični, ne mogu se komunicirati i nisu vidljivi. To ukazuje da je Bog pokretač ljudskih umnih poremećaja, da je Duh Božji obuzeo čovjekov duh kako bi čovjek svojim riječima i djelima koristio Božjem naumu spasenja svih ljudi, a još više je to znak da Bog radi na čovjekovoj nutarnjosti kako bi ju obratio.

Dakle, gubitak pameti nije isto što i gubitak zdravog razuma.
Gubitak zdravog razuma je bezumnost, to jest površnost u životu. Za to čovjek ne mora biti poremećen ili bolestan, za to je dovoljna lijenost i teži grijesi. Bezumnik je čovjek u teškim grijesima od kojih se gubi zdrav razum. To je opasnost! To je udaljavanje od Boga, padanje u ponor koje nije vidljivo u svijesti čovjeka i koje se prikazuje kao dobar čin, kao vuk u janjećoj koži. 

Ljudi donose svoje sudove, to jest imaju svoje mišljenje o svemu i svakome. To može postati nepremostiva prepreka za kraljevstvo nebesko, prepreka prepuna predrasuda.

Ljudi se uspoređuju međusobno, govore:"Ako nisu drugi, zašto bih baš ja" ili kažu: "Nitko to ne čini pa neću niti ja"; to su đavolje varke. Samo zloduh poučava čovjeka da čini što i drugi, da oponaša.
‎08. ‎veljače ‎2019. 23:19:30


Vjersko iskustvo iskustvo je kraljevstva nebeskoga.
Bezumno iskustvo je iskustvo grijeha.
Poremećaji u pameti iskustvo su koje samo Bog može prirediti, dakle, poremećen čovjek može i ne mora biti jako grešan čovjek. Štoviše, zar ne izabra Gospodin "lude" da posrami "mudre"? Zar ne kažemo da je poštenjačina glup čovjek. Dobar i glup, bezazlen. Zar ne kažemo da je to nerazumno jer će na taj svoj bezazlen način čovjek uglavnom samo stradavati; zar ne kažemo da je stradavanje ludost? Mjesto da se ugledamo u Stradalnika koji nam otkupi život i oslobodi nas od zla grijeha i smrti.

Tko ne radi za Gospodina, protiv sebe je.

Mentalno poremećeni ljudi mogu vidjeti ono što drugi, koji su zdraviji, uopće ne primjećuju; takav čovjek može ići putevima koje mentalno zdraviji ljudi ne poznaju; mentalno poremećen čovjek može razgovarati s onima koje zdraviji od njih ne vide i ne čuju; mentalno poremećen čovjek može činiti uobičajene stvari, ali na drugačiji način. Kod mentalnog poremećaja najgori su strahovi i duševna bol. Nije problem mentalno poremećenog čovjeka što je "manje pametan" od drugih već to što trpi muku, strah i bol.
To remeti koncentraciju čovjeka u iznimno velikoj mjeri. Bol ometa čovjeka u normalnom životu. 
S druge, pak, strane to je za spas čovjeka iznimno dragocjeno iskustvo.
‎08. ‎veljače ‎2019. 23:49:18


Ptice vide cvijeće drugačije nego ljudi.


Na ustima dječjim sušta je nevinost.
Kada se ponovo rodiš od vode i Duha Svetoga, možeš li postati tako čist i nevin kakvim te Bog načinio u početku? Možeš li sa svojim iskustvom u svijetu, među ljudima, s iskustvom od nekoliko desetaka godina zaboraviti sve uvrede i psovke te postati janje? Ne, iskustvo ti to ne dopušta iako Bogu je sve moguće s tobom učiniti kad se jednom Njemu predaš na raspolaganje.
Jedno sigurno možeš, možeš postati ponizan i još više ponizan.
No, ipak, ako su te krstili kad si bio dijete i ako su te učili da tražiš samo "dobro" društvo, da izbjegavaš zle, tada nikada nećeš uvidjeti veliku novost Isusa Krista. Jer ostat ćeš možda nevin, ali i tvoje iskustvo će ostati polupismeno i time gubiš na vjerskom iskustvu veliku dobrobit.
Zato, prvo što ti nalaže Gospodin jest da svjedočiš, da Ga slaviš i hvališ, da Ga priznaš Bogom svojim. Kad pokušaš naviještati Radosnu vijest tamo gdje ti se čini da je nisu čuli, upoznaješ sebe, upoznaješ Gospodina. Naviještanje Isusa Krista je dobrobit za onog čovjeka koji Ga naviješta. 
Jer navale neprijatelja nisu ništa drugo do li tvoja zla narav.
Oče naš, sveti se ime Tvoje, kako na nebu, tako i na zemlji.
Dođi kraljevstvo tvoje kakvo je na nebu, takvo i na zemlju.
Budi volja Tvoja, kakva je na nebu, tako i na zemlji.


‎subota, ‎9. ‎veljače ‎2019. 01:35:04

Kraljevstvo svjetla

Kraljevstvo neba
duši se krije,
a svjetina vreba,
glasno se smije

pozemljarima klonulim
pred otajstvom,
dvorima oronulim
s duhovnim rajstvom

dok iznutra slave
ljubavi dan
i borbu ostave
za svjetovni san

jer vrijeme mu mraka
kada uđe,
vrijeme bez predaka.
Zemlje tuđe

još ne napuštaju
jer je osvajahu
pa ne prestaju,
niti se kajahu.

Kraljevstvo mraka
svijetu je sve,
ali rabota opaka
nikad ne zre

kao što duši zriju plodi,
makar i ne zna kako to,
zašto joj život urodi
pa nestane zlo.
‎08.‎02.‎19. 18:10

Nebeski kristali

Sjajem veličanstva, suncem i mrazom
kruni se zemlja i nebo plavo,
Ti me obasjavaš svetim odrazom
koji pjeva "Zdravo, Marijo, zdravo".

Poletite, misli i molitve kratke,
tamo u vis gdje dan se rađa
jer nebo se otkriva, šalje podatke
s velikih brodova i malih lađa

što putuju morima i uvalam' sidre,
promatraju velebnu svečanost spoja
svega i svih što valima migre,
miješaju boje i okuse soja.

Još kada te nisam bolje poznavala,
tugovah poput čemerne udove,
živjela sam u žalu i pokoru davala,
vapila tebi da doneseš snove.

Ti se smiluje, Bože, skromnoj djevi,
nevinim dušama i siročadi,
a moji te neznatni tugaljivi pjevi,
kojima srce povazdan kadi,

umilostiviše kao zazivi svetaca
čiji sam zagovor iskala tiho, iz sjene
i moje srce sada vedrinom gaca
što se nadvila jutrom ponad mene

kao presveto slavlje Tvoje ljepote
i Tvoga značaja za profanost ovu.
O, kada bi vidjeli svi te divote,
sjaj i kristale na nebeskom krovu!
‎07. ‎veljače ‎2019. 09:34:45

Podoknica

Toga dana Bog mi otkri mene;
kao da je uplovila crna luna
u te tako zadubljene zjene
i moja je duša, od ljubavi puna,

odmah neki razlog potražila
za sve ono što se događa u njoj.
Rekoše da svira podoknica iza tila
kad joj sinu da je nestao joj osjećaj za boj,

da je nekako ju razoružalo.
Još i sutra razloga ne spozna,
ali sada često putuje na žalo
gdje za razloge sve dozna.

Svašta znade, ima objašnjenje,
ali nikog ništa već ne pita,
niti traži prosvijetljenje;
samo obalama skita.

Htjela sam Te, Kriste, iskoristiti
za te svoje stihe, želje, riječi;
ljubav me privlači koja bi me sititi
koja mi je davala te slatke mliječi

kakvu si priredio za mene Ti.
Iznenada opijaš me u galonima,
a od mene pobjegoše svi,
ne znaju što kriješ u talonima.

Potreba je ova jača nego ikad,
ja se neću slobodnom oćutit',
mada možda griješim kao nikad.
Dopusti mi barem Zapovijed naslutit',

koju sada tražim kao svijećom,
prije nego što se u Tebi izgubim.
Nikad nisam tragala za srećom,
a sada u Tebi sve te dane ljubim.
‎06. ‎veljače ‎2019. 19:54:48

Koprena

Uzeh tu čašu spasenja
koju mi dade Bog 
po rukama tvojim,
ti, majčice rastenja,
sred puka svog
da Ga se bojim.

Kako je porasla radost 
u mojim grudima!
Pečat na mome čelu,
moja davna mladost
i stope na sprudima
doživjeh na djelu,

i, ako smijem reći,
pod starije dane
podiže koprenu
otajstvenoj sreći.
Još jedna zora svane
duhu mi smotrenu.

O, daj mi još više
takvih besanih noći
kraj ljubavi strasne
rad' koje se diše,
kroz koju bih proći
do zore jasne

i daj mi te snove
što dugo ih pamtim
da ih ostvarim
jer Sin tvoj zove
da u tebi plamtim
i dušu podarim.
‎06.‎02.‎2019. 05:08

Vrt

Prepoznam te odmah, istog trena
kada Riječ mi padne na duševno tlo.
Ti si, obalo mi bliska, razvedena,
a ja tebe varam kao da to nije zlo.

Zar se može, zar se stvarno hoće
ljubav ova kinjiti zbog sebe same;
zar se neće rad' svoje slatkoće
predati i prostrijeti sred tame

da joj i ti, ljube moja, svjetlosti okusiš
i da joj zahvališ po tisuću puta
što je tješila me dok ti potplate si brusiš,
što je bratu tvome ostavila skuta,

makar mali djelić, makar časak samo,
ali dosta da me Riječ oživi
kad već padala sam jer ti nisi tamo
gdje se Ona uvijek nama divi.

Gospa nosila je meda, mlijeka, kušnju,
ali bijaše mi slatka sva u bijelom,
sred te sveče što joj dade snagu zdušnu;
tebe nije bilo blizu srcu cijelom.

Ljubomoro tvrda, zar ti nisi znala
da je naklonost od ljubavi ti tkana,
da je ljubav rasula se kada se je dala,
mada već za vijeke obećana?

Da si ovdje, ne bi se to zbilo,
ne bih znala da sam primila te, dar,
jer bi vezalo me očiju mi bilo;
sad, ovako, imam sita cvijeća đar'.
‎04. ‎veljače ‎2019. 21:40:37