Riječi

"Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Iv6,67-68).

Riječ je moćna jer Ti si Riječ svih riječi, ona je oštar mač koji probada i oganj koji sažiže.
Samo Ti, Isuse, imaš riječi života vječnoga. Nitko na ovome svijetu nije govorio i činio ono što si rekao Ti. Nitko Ti ne nađe prigovor, nitko Ti ne nađe odgovor i protuargument, nitko Ti ne nađe niti jedan grijeh, niti jednu grešku. Postoji vjera i sablazan, samo sablazan kao odgovor nevjernika, sablazan nad Tvojim neljudskim, neznabožačkim djelima, riječima i činima, a zapravo nad Tvojom smrću, nad Tvojim križem.
Govore da nisi Bog jer ne znaju priklopiti Tvojim riječima ništa, ništa nemaju za prigovoriti.
Ali ne znaju mnogi što znači vršiti tu riječ pa se zgražaju ili Te uznose samo kao Proroka koji je pokušao živjeti svoje ideale i za njih poginuo.
Ali nitko nema niti jednu jedinu riječ kojom bi opovrgnuo makar samo jedan Tvoj zarez; studiraju jezike, prevode na sve moguće načine, proučavaju onaj način života i poštapalice, običaje i slično.
Nitko Ti ne nađe niti jedan jedini prigovor na Tvoje riječi koji bi bio realan, argumentiran, bilo kojem umu prihvatljiv.
Moćna je riječ, najmoćnija od svega što čovjek zna.
Nitko ne nađe svoje ljudske riječi kojima bi opisao i dočarao potpuno ono što si Ti govorio.
Neki su Te prepoznali. Spoznali su da si Ti ona ista Osoba koja je Mojsiju govorila i prorocima, onaj Bog isti koji im dade Deset zapovijedi. Jer govorio si kao netko tko ima vlast. Možda su mislili o Tebi da si veoma hrabar i mudar čovjek. 
Tvoje su riječi lake, pitke, jednostavne i tako ozbiljne.
A čovjek je na Tvoju sliku načinjen.
I čovjek ima riječi.
Ali riječi su ljudske teške, prljave, uznosite, komplicirane i čista ljudska verbalna prostitucija, prostitucija ljudskih riječi. Riječima se ništa ne vjeruje, čak niti kada ih prate dosljedna djela. Kada bi govorili ono što čine i kada bi činili ono što govore! Ali ne, uvijek vele "to je nešto drugo" ili kažu da "to nije isto".
A kod Tebe je, Isuse, riječ ista kao Tvoja slavna dobra djela. Kod Tebe nije riječ nešto drugo, a čin i djela nisu drugačija.
Naravno da ljudima nije isto kada nekoga žele povrijediti pa ga psuju, a nisu svjesni da ga ubijaju riječima. Nema njima to veze, oni ne bi zaista ubili. I kada obećavaju, oni ne bi zaista predali život za svoje riječi. Ne znaju da si Ti Onaj koji daje život za svoju riječ i za ljudske živote. Ne znaju da Ti čovjeka koji Ti vjeruje i vrši Tvoju riječ nećeš poslati na križ kojega taj čovjek ne bi mogao podnijeti.

Zbog riječi se ne ide u smrt, velimo mi. Ili kažemo "pa to su samo riječi". Ne cijenimo riječi, ne poštujemo se. Blebećemo. Psujemo. Grdimo.
A Ti si Sin Božji, Riječ Oca našega nebeskoga. 
I mi smo Tvoje riječi, Božja djeca, Tvoji prijatelji. Ti si nam kao stariji brat i ako si Ti riječ i mi smo riječ. To je za nas bitno, najbitnije, riječi su naše naša bit, naša komunikacija, naš međusobni odnos, naše jedinstvo i zajedništvo. Riječ ne putuje kao vozilo, ne leti kao ptica, ne stremi kao pružena ruka, ne hoda kao što mi hodamo; riječ se nalazi u srcu onoga kome ju govorimo ili pišemo, ona siječe naš duh kao oštrica mača. Ako je dobra, ozbiljna, promišljena, dosljedna, tada je mila, nježna, ljekovita i draga.
Nije dovoljno reći "volim te" jer iza riječi moraju stajati djela. Mnogi olako izgovaraju te riječi, ne misle ništa jer ne znaju, jer ne vjeruju Tebi. Tako, ako ti netko kaže da te voli, a znaš da te i grdi i psuje, ta riječ "volim te" boli kao najteži udarac, vrijeđa čovjeka do dna duše i sreća je ako je čovjek vjernik i poznaje Tebe, Isuse, jer u ljubavi odmah oprašta.
Riječi se ne mogu povući, mogu se oprostiti.
Riječ je misao, posljedica umne aktivnosti, ali ljudi imaju dar govora i kada nemaju umnih aktivnosti, a to je kada misle na vrijeđanje i pohlepu, kada su zlobni, kada planiraju osvetu. Kad je čovjek u grijehu, kod njega um ne vrši svoju funkciju kao da je bolestan pa vidi u negativnosti svojoj samo grijeh, grijeh i grijeh, a ne vjeru, ljubav, poštovanje, odanost, povjerenje. Tako neki pohlepnik sam sebe kažnjava i sudi sebi samome.

Kojim riječima da Te hvalim, kojim riječima da Ti iskazujem poštovanje?
Ti si izvor vode bistre, pitke, vode života.
Ti si tajna mojega postojanja, Ti si moje nastajanje.
Ti pokrećeš moju dušu, daješ mi svoje riječi kao da su moje, razvijaš mi darove i sposobnosti, rađaš moje osjećaje, stvaraš mi neopisivo dostojanstvo jer mi daješ snagu postojanja i života, i životnu energiju, puniš me Duhom svojim da gledam ljepote svijeta oko sebe, da razumijem smisao svega što vidim i što činim; Ti me liječiš od zastranjenja od kojega sam bolesnija nego što jesam i tako ozdravljaš svaki djelić mene od grijeha i od mogućih grijeha pa Te, tako pročišćenoga srca, još bolje upoznajem.
Ti me uvijek preduhitriš, a govoriš mi točno na vrijeme ono što moram znati.
Ti potenciraš moje želje i od mene činiš nekoga tko želi samo ono što Ti možeš i želiš potencirati, Ti mi daješ da budem ja iako želim biti samo dio Tebe, Bože moj, jer Ti si ljubav i dostojanstvo, radost i postojanje, raj i sreća istinska, duboka.
Ti čezneš za mojom naklonošću, Tebi je svaki moj treptaj duše neizrecivo važan i značajan; Ti si moja majka i moje dijete, moj zaručnik i prijatelj, brat i sestra.
Ti imaš lice moje braće i sestara, Ti imaš ruke mojih prijatelja, Ti imaš riječi svoje u njihovim riječima, Ti me gledaš njihovim očima.
Sve ono od čega živim, plodovi zemlje, ovaj zrak što ga udišem, ove pjesme koje slušam, ova svijeća koja mi svijetli, moja hrana i piće, moja voda i kruh, moje vino i radost, sve si to meni Ti.

Tvoji su darovi neizmjerni i uvijek neki novi, Ti me uvijek ugodno iznenadiš. 
Posvuda Te imam, u kutu moje sobe, na ploči moga stola, na ulaznim vratima, na zastrtim i širom otvorenim prozorima, na predlošku po kojemu pišem, na ulicama moga grada, na mojim dlanovima, na mome čelu.
Uvijek si tu da me podsjetiš kada griješim i da me iz toga izvučeš; kad liježem i kad ustajem, kada obavljam poslove, kad se odmaram, kad spavam i sanjam, kad bolujem, kad se radujem, kada dolazim blagovati Tvoju riječ i Tvoje Tijelo, Kriste.

Ti si moja dobra namjera, moja nada, moja vjera i moja naklonost.
Ti si moj duh i tijelo, moj grad i hram, moje nebo i zemlja.

Ti si moj raj i moj ponor, moja nježnost i moja bol, moja smrt i moj vječni život.

‎19. ‎siječnja ‎2019. 03:18:07

Gusto vino anđela moga

Ljubavi našoj pjevat ću dovijeka
jer Ti me nalaziš u srcu svome
iz kojega poteče nebeska rijeka.
Tebi ću otkriti, jedini Dome,

nesvjesne potrebe i želje tajne
da gledam si dušu i svoje križe
kako postaju zvijezde sjajne
što mi ih Tvoja milost podiže

iz pogleda moga, mutna od blata,
slijepa od grijeha, tupa od neznanja,
koji se pretvara u lupu od zlata
pa me sve nosi do izabranja

jer Ti reče, a ja progledah;
jer Ti me uzljubi, a ja Ti uzvratih
i, kao sluga, vjerno se predah.
Dade mi anđela koji me prati,

skida mi veo i ljubi lice
kako bih spoznala da držiš sve,
zemaljske krošnje i nebeske ptice,
tijelo mi staro i nemirne sne.

Samo da zbog Tebe i Tvoje slave
mognem Ti proći kroz gomilu,
u koju me moje greške postave,
da bolje vidim Ti pravednost milu

jer bez Tebe više ne mogu biti.
Ti me zaruči sebi za vjenčanje
i gusto mi vino daješ piti
da dobijem snagu za pozvanje.
‎19. ‎siječnja ‎2019. 00:59:33

Mi

Proći pokraj tebe,
domahnuti jednosti;
jer jedno smo svi,
jer dijelimo hljebe,
ištemo čednosti;
isto je kao biti "mi".

Pronaći onaj isti ton
u mnoštvu i buci
što grubo se nameće;
kao odraz, kao zvon
čiji jasni su zvuci,
ne znači imati sreće

već moliti našeg Pastira.
Ipak je najljepše
imati u samotnosti
dobar sluh kojemu svira,
zbori najmekše
osmijeh ti srodnosti

koja od krvne veze je jača, 
koja od bračne je veze veća 
i od vrhunca je viša,
i od najfinije izrade mača;
strijelja me kao svijeća
što je od najveća mira tiša.

"Mi", to je duga tradicija,
Domovina najdraža
i stoljetno supatništvo,
ali samo osmijeh ti zemlja je ničija
na rubu tvoga obraza
kao božansko suparništvo.
‎17. ‎siječnja ‎2019. 22:56:37

Nebeski most

Prekomorski valovi;
u pravi tren
jer su počeli balovi
i trne stijenj.

Tvoje ime u daljini
nije uzaludno
ni plićaku, ni dubini,
nit' je čudno.

Tvoje nečujne su riječi,
a pogađaju sigurno
poput igle što me liječi,
točno i burno

i mijenjam se sva,
domu se vraćam
poput mladih orlova,
iako plaćam

žestokom srdžbom
koja ne sniva,
u prošlosti s tužbom
ona prebiva.

Kopnena udaljenost
i nije prejaka,
ali more, more i most,
kao vlat nejaka,

pružaju nebesku dimenziju
valu, titrajima i sluhu,
unizuju tenziju
i gode uhu.

Kako te trebam,
a ne znam za to!
I valove vrebam,
istražujem zlato

jer da si kraj mene ti,
bilo bi gore;
ne bi se vali razvili
nad sinje more.
‎16. ‎siječnja ‎2019.
23:43:55

Obraćenje počinje rano

Nisu vas krstili u katoličkoj vjeri kad ste bili svjesni toga?
Nisu vas odgajali kršćanski?
Rodili ste se i živjeli u totalitarističkom režimu?
Sakrament Potvrde (krizme) ste "obavili" radi reda i radi možebitnoga vjenčanja?
Krenuli ste u visoke škole da biste našli što bolji posao?
Zaposlili ste se na poslovima koji su bili dobro plaćeni ako ne priznate da ste kršteni i vjerni katolik ili da pohađate misna slavlja, odnosno "idete u crkvu"?
Ne sjećate se rata kada ste sjedili u toplini svoga doma?
Doživjeli ste jadnu mirovinu u slobodnoj Domovini?
Čeznete za boljim danima prošlosti?
Ne zanimaju vas demokratski izbori?
Odlazite za drugima na velike Blagdane u crkvu?
Mislite da je riječ "obraćenje" neki politički pojam u novoj domovini?
Tvrdite da ste oduvijek bili katolik i da obraćenje nije potrebno vama nego političarima?
Pobrkali ste partizane, četnike, ustaše, katolike, naciste i Brexit?
Čitav život živite u Hrvatskoj?
Ne znate sigurno kuda sve idu granice vaše zemlje?
Još uvijek niste u "trećoj dobi"?
Osjećate se kao da ste se pomladili?
Imate slobodnog vremena na pretek?
Bavite se samo čuvanjem unučadi?
Ne znate da li su kršteni i kojega su spola?
Jako volite svoje unuke?
Vjerujete u Boga, ali ne idete u crkvu?
Vrijeme vam je za obraćenje. Više nemate nikakav izgovor.

‎‎16. ‎siječnja ‎2019. 09:30:14

Čuvari hrvatskog blaga

Lov je naziv za metode i načine uzgoja, zaštite i lova divljači. Obuhvaća traženje, promatranje, prebrojavanje, uzgoj, prihranjivanje, slijeđenje, odstrijel, hvatanje žive divljači, puštanje umjetno (u uzgajalištu) uzgojene divljači u lovišta.

Lovstvo je djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U pradavnim se vremenima čovjek bavio lovom iz nužde, radi podmirenja potreba za mesom i krznom; s razvojem društva lov postaje zabava, vježba, sport i zanimanje. Lovstvo ima i gospodarsku važnost, a povezano je s ostalim gosp. djelatnostima, osobito poljoprivredom, šumarstvom i industrijom( Wikipedija).


Biti lovac humano je zanimanje ili zabava (hobi). Lovci se brinu za ravnotežu i zdravlje životinjskoga svijeta u svome okruženju. To je plemenit posao o kojemu se, izgleda, premalo zna. 
Lovac nije samo naoružani divljak koji dođe u šumu pa strijelja naokolo već je prvenstveno dio društva, odnosno zajednice koja vodi brigu o divljim životinjama, njihovom zdravlju i njihovom opstanku. Tamo gdje postoji višak neke vrste koja pak ugrožava neku drugu vrstu, vrši se kontrolirani odstrel. 

http://www.hls.com.hr/hls/naredba-o-smanjenju-brojnog-stanja-pojedine-vrste-divljaci/

Mnogi ljudi po gradovima ne znaju koliko moraju biti zahvalni lovcima i lovačkim društvima na njihovom dobrovoljnom radu na očuvanju ravnoteže u prirodi, ali i u društvu. 
Mnogi lovci se organizirano brinu za divlje životinje u našim prelijepim Parkovima prirode.

Pravo upisa u program osposobljavanja za lovočuvara i ocjenjivača trofeja ima svaka punoljetna osoba koja je državljanin Republike Hrvatske, ima završenu osnovnu školu i položen ispit za lovca.

Gledat će Onoga koga su proboli

"Blago narodu kojemu je Gospodin Bog" Ps 33,12.
Blago narodu kojemu je Bog naš Gospodin.
Blago narodu koji za Boga ima Gospodina Isusa Krista.

I kada izgubiš Boga svoga iz vida, uvijek imaš Njega, Boga svoga da te spasi. I kad Bog zašuti, uvijek Ga možeš moliti, možeš Mu zavapiti i gle, Riječ uskrsava Njegova i On te čuje.

Kao opčinjeni Duhom Tvojim odvedoše Te na ovo suđenje zemaljsko, odigraše farsu po volji Providnosti jer Ti sam od sebe život svoj ponudi i dade kao ljubav za pomirenje i oslobođenje čovjeka od grijeha; dade život za svoje prijatelje ljude.
"Kriv je!", rekoše krivci.
"Jesi li Kralj?", upita Pilat, zemaljski upravitelj i vladar nad narodom Tvojim iz kojega poteče Ti, Kriste, Sine Boga otaca vjere, Abrahama, Izaka i Jakova.
Čujem kako govoriš: "Ja sam Put, Istina i Život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni."
"Raspni Ga!", povika zloduh i kandžama se prilijepi za Tebe, Isuse, Sina Svevišnjega.
Trnje i kruna, krv i bol, križ i muka. Za naše grijehe probodoše Tebe, zbog naših opačina.
"Evo ti sina"; Sin Tvoj dolazi, Oče, k Tebi, Sin Tvoj, Tvoja Riječ napušta zemlju, a ostaje u čovjeku, u nama.
"Evo ti Majke"; dočarati to povjerenje, opisati vjeru; navještaj Radosne vijesti. 
"Duh Gospodnji je na meni", Ti reče, Duh je na nama Tvoj.
I pada grobni kamen, anđeo pratitelj reče: "Uskrsnu kako je rekao". Svjetlo, sjajno svjetlo vjere.
"Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu".
Nema na svijetu drugoga Imena po kojemu nam se spasiti, kako je liječio Petar, sin Jonin i kako Crkva Tvoja liječi: "U ime Isusa Krista iz Nazareta, ustani i hodaj".
‎15. ‎siječnja ‎2019. 19:18:42


Praznina ostaje, tupost nekakva, ramišljanje prestaje u susretu s Tvojim veličanstvom. A tako si krotka i ponizna srca, duša se navikne na Tebe, navikne se na život u vjeri s Tobom, u povjerenju koje Ti razvijaš svojom božanskom voljom i mojim blagovanjem Tvoje žrtve u vjeri koja je tako neprimjetna kao da je niti nema, a ipak sam negdje drugdje, u Tebi.
Znali su da činiš čuda, da liječiš, da oživljavaš mrtve, da uskrsavaš, a probodoše Te kao nesvjesna svjetina jer tako se moralo zbiti i tako se događa neprekidno: lijepim se kandžama grijeha za Tebe i potom probadam Tvoje blago i milosrdno srce. Ubijam. Ubijam grijeh u sebi, a ne mogu ga uništiti, ne mogu ubiti nešto što nije živo, barem toliko živo kao ja ili kao moja vjera u Tebe. Svom silinom probadam Tvoje srce jer mislim da ću možda tako riješiti tu dvojbu sa svojim grijesima. Ali grijesi se mogu samo oprostiti i zaboraviti, tada ni grijeha, ni njegove smrti nema jer se sakriva u Tvojoj smrti na križu. Ti si poslije naviještao mrtvima, Ti si poslije uskrsnuo, uzašao na nebo, a ja ostajem i gledam u prazan križ, sjećam se opraštanja: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." Ali ja znam, uvjerena sam da znam što činim, znam da griješim i ne mogu ništa učiniti da to spriječim. No, odjednom i nemam više što spriječiti, grijehe svoje sam zaboravila jer si ih Ti zaboravio, jer si mi oprostio. 

Samo da ne griješim više, da ne griješim jer kazna za grijehe moje je previše bolna: tražim Te po pustarama, tražim Te u svome umu, tražim Te u srcu svome, ali ostajem tupa iako znam da to neće potrajati; uskoro će me to sve zaboljeti kao vatra duševna i tada ću se, ako imam snage, ponizno i s povjerenjem u Tebe, pokajati. I neću više griješiti, možda će to doći tek nešto kasnije, poslije opetovanih grijeha, ali onda odjednom neću više griješiti. No, doći će nove kušnje, pojavit će se grijeh, i novi, i drugačiji, a opet isti onaj grijeh koji smo zaboravili, samo što će drugačije izgledati, kao vuk u janjećoj koži.

Molim i prosim, vapim i molim, molim s povjerenjem, dolazim bliže k Tebi, dolazim k sebi i, već sam to prošla, grijeha nema. Pobježe od Imena Tvojega.

I opet gledam kako sam Ti probola Tvoje milosrdno srce, a ponekad pomišljam: zar sam Te zato morala žrtvovati, za te moje gluposti, nemarnosti i površnosti? Za svaku sitnicu probijam Ti srce. Zbog svake sitnice, zbog svega dao si mi srce svoje, dao si mi život svoj, dao si mi žrtvu svoju, dao si mi Tijelo svoje i Krv svoju, Duha i riječi Svete knjige Biblije i dao si mi Majku koja me nosi u Tvoje naručje jer zaista se ponašam kao maloljetno dijete.
Isuse, samo sam jedna zemaljska duša, zanesena Tvojim nebeskim stanovima, mirisima, blaženstvima, nježnošću i bojim se tražiti bilo što od Tebe jer Ti mi daruješ najveći i najljepši, najbolji dar koji mogu dobiti i koji pokušavam svom snagom svojom prihvatiti: dao si mi siromaštvo, dao si mi podsmijehe, nevjericu okoline, objede, ruganja, nepovjerenje, neuglednost, post, krunicu, molitvu, Crkvu svoju, mnoga znanja od kojih samo neka mogu upamtiti jer si mi, iznad svega, dao neizlječivu bolest u kojoj Te susrećem kao svoga Kralja nad ovim podanicima zemaljskim, kao svoga Suputnika koji će sa mnom ići ne dio puta nego do kraja i dalje od toga, koji će sa mnom ostati zauvijek. Da nisam tako poremećena, nikada Te ne bih ugledala, Kriste, Bože moj, Gospodine moj.

Svednevice me pitaju: "Gdje ti je sada Bog tvoj?"
I Tebe su pitali zašto ne spasiš sam sebe ako si Bog i čekali su da se dogodi neko čudo. I gledali su Onoga koga su proboli, ali čuda nije za mnoge bilo. A mnogi Te ugledaše probodena, a živa živcata. Ti ih zapali riječima svojim, njima je gorjelo srce i gore od ljubavi kada im tumačiš svoj život i svoju riječ, kada govoriš o prorocima i o svome narodu.
A kada prelomiš kruh života i ponudiš čašu pića duhovnoga, jedu i piju i ništa se drugačije izvana na njima ne primijećuje, pokoji blaži izraz lica, ozarenih lica. Mole i blaženo gledaju, gledaju Tebe koga su proboli.
‎15. ‎siječnja ‎2019. 19:54:19

"I gledat će na onoga koga su proboli"; Zah 12,10b
I vidjet će koliko su zli.