Sve pameti svijeta

Jednom Te, Isuse, primila Rijeka
da skineš grijehe svome puku,
posvetio Ti si sve poput lijeka,
s visina si pružio snažnu ruku.

Jednom sam ja u Tebe uronila,
susrela darove od Tvoje ljepote.
Kad sam se jednom Tebi poklonila,
stale su na mene nebeske divote.

Bog dolazi svome stvorenju,
Ti si me ljubio prije svijeta,
promijenio smjer mom uvjerenju
i nema me više kob ona kleta,

nema brzaca, niti poniranja
u kojima čovjek se često davi;
ni rušenja stalnih i spoticanja
preko dokaza što se nepozvan javi;

nema neznanja, tuposti mlake,
ni pitanja onih što završe šutnjom,
nema ni one za umove tlake,
srce ne bludi kobnom slutnjom.

Sve pameti svijeta ne znaju reći
što ponizna duša živjeti zna
što Ti se klanja i divi u svakoj svijeći
i koju milost Ti vječna zalijeva.

Sve pameti svijeta ne znaju dati
što nosiš Ti sa svojim Duhom.
Ti, što mi krštenjem sve muke skrati,
hrani me uvijek nebeskim kruhom.
‎13. ‎siječnja ‎2019. 07:25:17

Uvod u molitvu

Želim se brzo vratiti
jer kasni je sat,
Tebe popratiti,
Isuse, Tvoju vlat

koja me nosi,
o kojoj život ovisi,
rad' koje prosim
gdje viši su klisi.

Odoh daleko,
na pute nizine,
kao poprijeko
od Tvoje visine,

nađoh Te tamo
jer svuda Te ima;
pogledah samo,
a ledena klima.

U srce mi zađi
da ga ugriješ,
na klisu me nađi
gdje Duhom viješ.
‎12.‎01.‎2019. 16:29

Susret križeva

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.

Kod mene ima samo udar u prsa,
od mene samo tihi se javlja glas;
nisam dostojna biti loza od Trsa
koji za moju prašinu želi bit spas.

Zoveš me k sebi po sunčanoj putanji
svojom velikom božanskom čežnjom
da dočekam onaj Tvoj lahor jutarnji
koji se miluje s vjerom mi nježnom.

Evo, već plovim s jedrom od papira
i pratim sunce na drugoj strani
gdje križ se moj s Tvojime dira;
od velike vatre kiša me brani.

Stojiš na gori za deblom od bora,
blagoslivljaš me njegovom granom,
pružaš mi jedan let preko mora
da budim se s novim sunčanim danom.

Silinom, brzinom svojega pada
kugla od sunca ostavlja trag;
gubim se od silne ljepote i sklada,
prelazim u sebi taj sveti prag.

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 18:55:08

Psalam 121

PSALAM 121 (120)
Jahve – čuvar Izraelov Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
2Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

3Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
4Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.

5Jahve je čuvar tvoj,
Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!
6Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.

7Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
8Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka.

Siječanj u proljeću

Siječanj s mirisom proljeća,
crijepovi se sunčaju
ispod neba plava,
a do tebe potrebna su stoljeća.
Glazba nalikuje slučaju,
ptica pokraj ptice spava.

Drvo miluje se sjevernjakom,
okopnio snijeg
pokraj dimnjaka;
cvrkut ptica s niskim tlakom.
Nitko ne misli na bijeg,
zima još je jaka.

Opet sjećanja prodiru
kao nekim novim vijestima;
nazirem budućnost,
lijepu kao svijet u miru.
Otvorenim pestima
vraćam sebi ćutnost.

Vrti se, vrti
ljeto sa zimom u plesu,
proljeća s jesenima
sve do smrti
i ruga se sunce lijesu,
svemir vremenima

sve do ona časa
Posljednjega suda,
uskrsnuća.
I ta ljubav stasa
kao sniježna gruda,
kao zemlja vruća,

kao nebo vedro
kao ovo sada.
Uvijek mi je ljeto,
uvijek Boga njedro
gdje stanuje nada,
gdje vrijeme je sveto.
‎11.‎01.‎2019. 11:24

Moj sokole

Sedamnaest smrtnih grijeha
počinila sam, moj sokole,
svijeća se ugasila.
Nikakva me sveta streha,
niti moje kole
nikad ne bi spasila.

Nisam više vična letu,
udari me munja
paklenoga zloga;
udari mi Ahilovu petu
iza gustog žbunja
gnijezda moga.

Krila mi se polomiše,
moj sokole, tvrda
kao stijena,
zamalo se odlomiše
jer on vreba iza brda
kao hijena.

Moj sokole, nosi pismo gore
da sam na paklenim mukama 
ovdje dolje
i da oko mene ljudi gore,
da je plač i škrgut zubima,
pusto polje.

Sedam puta po sedamnaest
brojim grijehe naokole;
sedam puta po sedamnaest
života imam, moj sokole.
Korizma 2012.

Dostojanstvo

"Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube (1 Kor 2,9)."

Poštovanja imam za sve prošle dane,
za sve bližnje duše i za rođenu mi krv,
i za suzu koja ponekad na obraz kane,
i za srce što ga izjeda od sumnje crv.

Poštovanje uvijek nosila sam za sva djela
koja čovjek čini, i za dobra, i za zla;
svakim činom predstavlja se duša cijela,
svaka duša svojim djelima si život tka.

Poštovanja imam za sve druge, različite
kao i za one što mi u mnogome sliče,
i za one što su namjere im dobro skrite,
i za onoga što nepotrebno se ističe

jer se sama po sebi ta čast razumije
koju ljudi nose Bogu još od prapočetka
pa sve dok ne pokrije ih grobno humlje,
čak i poslije tog zemaljskoga svršetka.

Ništa drugo duša moja nema i ne nosi
koja slijedi Boga svoga kada god Ga čuje,
ništa drugo, samo kraljevstvo Mu prosi
i to isto poštovanje od Boga dočekuje.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 05:38:12