Prije blagoslova

Kad je bilo da me nema
u blizini tvojih tragova?
Gdje se zbila neka trema,
a da ne vidi se pjesma nova?

Ovaj znak na mome dlanu
posinstvo je staro, isto,
molitva je svakom novom danu.
To je mjesto sasvim čisto,

to je mali tron za Svetinju,
mada ja sam duša nemarna.
Pokraj nova, bijela tinja
ova večer sad je nestvarna.

Nevjerica, to je uvijek bio
najbolji mi znak za moju vjeru.
Osmijeh, koji mi se nije skrio,
sad je popunio svoju mjeru.

I ta molitva za svećenike
ima sasvim novi značaj,
ali znak je ljubavi prevelike;
sigurno je u njoj raj.

Poslije pisma dolaze još blagoslovi,
odlazak u prohladne već noći
gdje i kaplja kiše na dlanu zaplovi;
o, kada ću ti bliže doći

samo da povučem pokajničke suze
jer sam tako silno malovjerna, 
a ti svaku gestu kao svoju uze;
ova večer zaista je neizmjerna.
‎06. ‎listopada ‎2018. 21:02:36

Pad

"Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati (1 Kor 10,13)".

Ovaj post je meni dug i beskrajan,
ovisi o svakom trzaju na licu mome
i o svakoj mogućoj okolnosti.
Znam da prestaje ponekad, nije trajan,
ali moja iscrpljenost nije kraj u tome
već početak nove ornosti.

Sve to mislim osveta je Tvoja,
tko bi znao od kada, zbog čega,
tko će naći me bez grijeha.
Uvijek vidim samo vrata dvoja:
jedna su za propast ispod svega,
a na druga stiže grohot smijeha.

Niti jedan prolaz, niti jedna vrata
ne bih pogodila jer me sve to muči.
Čemu služi ova neobična kob
kojoj smisla ne vidim ni sata,
što ću takva u dolini žuči?
Da li slobodna sam ili rob?

Kada prilike me izazovu, padam;
prolazim kroz izobilja hrane,
ali ne pomažem svojoj nemoći.
Još se manje spasu tada nadam,
tada vidim da sam prebrojala dane,
da si nesvjesticu čekam svake noći.

Sada vidim da je sve to kušnja,
Ti, preblagi Bože, Gospodine moj;
sada vidim, što bi drugo bilo?
Sočnija mi molitva i prošnja zdušnja
jer oduvijek tražim neki pomak Tvoj;
sada stigla sigurno sam ja u Tvoje krilo.
‎06. ‎listopada ‎2018. 19:41:10

Kuća na Stijeni

"Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena (Lk 6,47-48)". 


Jer sve što imam, nemam zapravo, niti osjećam duboko, niti nalazim išta.
Jer sve što nosim sam ja. Koliko sam ljubila? Čini mi se prepuno, preponizno. A opet, nedovoljno. Ništa od toga ne zna se točno, niti će se ikada znati, sve dok ne ode svatko u svoj vječni mir. Pa ni tada znanje i svijest neće biti savršeni, potpuni jer beskrajno je velik Bog, a čovjek ostaje vjerojatno čovjek u biti makar dionik Božanske naravi. I žeđ za Bogom vječna kao da jest makar ispunjena. Nebeska dinamika, nebeska vrsta žeđi, utažene, ali žeđi.
Suze nesretnih sjećanja otrti će Bog Isus, Jaganjac. Nesretna sjećanja nisu ovdje zauvijek.
Ponizno prihvatiti patnju znači vidjeti da je ona manja od svijeta, iako veća i dublja od okoline; to znači vidjeti jasnije ljude i život. Naći razloga za zahvalnost jer kada patim, znam da živim više nego inače i javlja se zahvalnost života i zahvalnost za svaki dobar trenutak, i loš, za svaku beznačajnost.
Kažu mnogi sve je to isto, svatko tko potvrdi da vjeruje u Boga isti je kao i onaj koji Boga redovno blaguje, konzumira. Svojataju katoličku vjeru. Pa neka, tko nije protiv nas, taj je za nas. Ali nije sasvim jedno te isto. Bitno se razlikuje sadašnjost i budućnost onoga tko blaguje Krista. Razlikuje se njegovo danas i njegovo sutra od nemira i neizvjesnoti onih koji zataškavaju savjest jer da je ne zataškavaju čeznuli bi za sigurnoću i za sigurnom stvarnošću, tražili bi revno isitnu. A već sama tvrdnja da je sve to jedno te isto nije istinita i nije realna.
Jer neki tvrde jedno, neki vjeruju sasvim drugo, a sve u vjeri u Boga. Katolici imaju zakon, vjeru, Tijelo Kristovo i Krv Kristovu, imaju dogme. Dogme se donose u zajedništvu Predaje i Crkvenoga Učiteljstva, u življenju vjere i višestoljetnom proučavanju Svetoga pisma gdje se nikada ne dolazi do zaključka da ono što je vrijedilo sada više ne vrijedi. Dogmu proglašava Sveti otac, nezabludiv jer je u Milosti, jer je on Petar kojemu je Veliki Svećenik predao ključeve kraljevstva nebeskoga. Dogma je ono neopisivo i neobjašnjivo što se vjeruje i kontemplira u svjetlu katoličke vjere. Vjeruješ li u Boga i vjeruješ li da je sve to jedno te isto, tada vjeruješ proglašene dogme. Ne zato jer su ti neki "zakonodavci" tako rekli već zato jer nalaziš Isusa u svjetlu svoje vjere i vjeruješ Mu zato što se događa ono što je On rekao i zato što živiš ono što On živi. Dogma je smjernica i potvrda tvoje vjere, inače nije sve jedno te isto. Dogma je kako na nebu, tako i na zemlji. Dogma je trag kraljevstva nebeskoga. Po tom tragu prelaze tvoje molitve i kontemplacije i sve se međusobno poklapa i sve je logično, ali nije od ovoga svijeta, ne mora to svatko vjerovati, ali neka ne tvrdi da je katolik ili da je nešto nalik katoliku jer za njega sve je to isto i svi smo mi "iz iste kuće". 
Prva rođena braća, Kajin i Abel bijaše sinovi Prvih ljudi, Prvoga čovjeka, Adama i Eve. Bijahu iz iste kuće, ali ne bijahu jedno te isto. Abel dade Bogu najbolje od sebe, a Kajin zaboravi na to. Kajin ipak iz nepotrebne zavisti ubije pravednoga Abela, a bijahu "iz iste kuće." Koliko tek smo mi različiti kad nas ima toliko mnogo, što živih, što mrtvih?!
Dolaze te nagovarati da to ne vjeruješ, a kada im odgovoriš da samo to vjeruješ i ništa drugo ne prihvaćaš u svoju vjeroispovijest, tada kažu: "Ah, pa samo razgovaramo i, konačno, svi smo mi iz iste kuće" pa, ako jesmo, zašto propovijedaju ono što katolici u molitvi i kontemplaciji vide kao stranputicu? Zašto zavode mlade kreditima kad u katoličkoj vjeri ne moraš imati novac, još je bolje kad si siromah jer tvoje je imanje nebesko već tada i ovdje, na zemlji, neopisivo veće. Nikakva patnja zemaljska nije ravna bogatstvu nebeskome i nagradi nebeskoj.
Žele te privući kao glasačko tijelo jer su i sami, vele, katolici. Unose razdor i nemir jer gledaju politički na vjeru, bez molitvenoga života i kontemplacije, a blaguju Krista bez poštovanja, na svoju osudu. Žele te uvući u politiku jer sve je to jedno te isto pa političkim rječnikom govore o otajstvima vjere o kojima je Isus pripovijedao jednostavno i bez politike. Pišu da je Isus govorio ono što novinari napišu na portalima. I misle da su katolici, da vjeruju u Boga, da je to isto ono što katolički vjernici vjeruju. Ne. Prozirni su oni koji govore da je to isto, prozirni su katoličkim vjernicima. Ne mole srcem ako mole uopće Boga, ne žive dušom ako žive uopće Boga, Krista. Ne blaguju Živoga ako uopće dođu na Euharistijsko slavlje.

Postoje mnoge kuće, crkve za katolike; hramovi, vijećnice, banke, svečane dvorane, privatni domovi za one koji kažu da vjeruju u Boga. Katolička kuća je u srcu, a njena "glasnogovornica" je Crkva Katolička, jedina Kuća koja je izgrađena na sigurnoj Stijeni, na Kristu, Bogu i visoko seže do anđela, u nebesa koji su s katolicima zemaljcima, pozemljarima i podzemaljcima stanari i dionici te iste Kuće.
‎06. ‎listopada ‎2018. 13:23:34

Molitva na srcu

Rado za te molim i rado bih te čuti,
ali znam da ne ide to samo tako.
Tvoji su se odvojili svi od mene puti,
zaboravi padaju maleni, polako.

I zbog tebe pjevam, zbog tebe se sjećam
svega što me na te podsjetiti može.
I sa uspomenom svakom tiho vijećam
jer još uvijek prebivaš mi ispod kože.

Stiglo vrijeme jeseni, vrijeme rođendana
kada svatko malo zastane u hodu.
Duša mi je pospremljena, ovjenčana,
prisjeća se koliko je željela slobodu.

Al' slobode nema kad je briga oko vrata,
kad je netko drugi zarobljen i sam.
Zato sigurna sam da Bog spasi svakog svata,
čak i kada prekrije ga zaborava kam.
‎06. ‎listopada ‎2018. 10:22:31

Mlađak

Spavanju Te svome ja zatekoh
kako naglo budiš me od sna;
već u svome buđenju ja Tebe stekoh
tu, u duši gdje sam Te pohranila.

Dolaziš u moju svijest polako,
osjećaj da nekog imam tko je moj,
tko je meni blizu svakojako;
čujem otkucaje u daljini velikoj

i sve bliže odjek Tvojih koraka,
tihi govor Tvojih škrtih riječi.
Ispred Tebe glasnik, slutnja laka
koja noćne more odmah liječi.

U toj slutnji zakona Ti čujem glas,
preduvjete imam ja do zore;
znam da donosiš na rukama mi spas
što ga moram staviti na odore.

Iz dubine duše dolaziš mi jasno,
Tvojoj ljubavi za mene nema brane;
nikad nije prerano, ni kasno,
oproštenje Tvoje kao novi dan me gane.

Prije zore već Te tiho slavim,
mrkla mraka moja duša ne primijeti;
pokajanje ispred sebe stavim
da što prije do Tebe doleti

preko duše i te tanke mjesečine
koja caruje na svodu, tako mlada
kao ovo pokajanje za sve moje čine
koje pluta iznad uspavana grada.
‎05. ‎listopada ‎2018. 03:38:47

Čisto zlato

Dah u nosnicama,
osvježenje,
čak je i pticama
otrežnjenje

i zvijerima livade,
lavu i srni
što leže pokraj nade,
a mekani trni.

Ribe i kitovi,
čovjek među njima
i nisu mitovi
već nova klima.

Oblak od tamjana,
svečanost krasna
zbog novih dana
življenja časna

Svetoga Franje,
Drugoga Krista,
i radost imanje,
i odanost čista.

Mekoće prirode,
stil ljudske naravi
i svi zajedno hode
na nebu, po travi.

Skupocjeni dar,
sav u ranama
pjeva Rizničar
na ptičjim granama.

Draga, o, draga
sestrice smrti,
riječ ti blaga
Evanđelje prti.

Nikada ljudska put
ne bijaše bolja,
nadnaravni skut,
a ljudska volja;

i nagrada Boga,
neizmjerna,
za fratra toga,
srca smjerna.

Prelijepa sveč
manje braće,
kratka riječ,
i zvoni još kraće.

04. ‎listopada ‎2018.
21:17:07

Hodočašće

"Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju" (2 Kor 5,7)

Od čega se sastoji katolička vjera?
Ona se klanja Jedinome Trojstvenom Bogu koji je njezin osnovni sastojak, Tijelo i Krv Krista, Sina Božjega. 
Ona je neuhvatljiva, nevidljiva i nedodirljiva i nalazi se na duhovnom planu.
Pojavljuje se u riječima navještaja, u djelima milosrđa i u molitvi koja Boga slavi, Bogu se ispovijeda i Božja stvorenja ljubi.
Koristi se za spasenje čovjeka od smrti, a također može biti korisna kao pridodatak hrani, piću, sreći i duševnom zdravlju.
Ona donosi mir.
Može biti čista i sveta, a može biti i pomiješana s mnogim drugim sastojcima u većoj ili manjoj mjeri.
Njezin je najvažniji izvor blagovanje Krista, koji djeluje neprimjetno, i molitva vjernika, koja je aktivna, te kontemplacija riječi Boga iz Svetog pisma i Evanđelja koja je djelomično neprimjetna u svome djelovanju, a većinom plodonosna i vidljiva, naročito po učincima na ljude i po učinku vjerničkoga djelovanja u svijetu.
Vjera izvire izvan svijeta iako se nalazi u svijetu. Ona nije odavde već s nebesa.
Vjera djeluje kao začin svakom pojedinom trenutku u životu vjernika i njegove okoline. Ona u sebi donosi smisao svega.
Vjerom se čitav život može preokrenuti, bitno poboljšati jer ona je sol i začin života čovjeka koji vjeruje.
Vjera donosi plodove nadnaravne, a može se živjeti potpuno prirodno.
Vjera često djeluje poput svjetla, ona je duhovno svjetlo i vodstvo u svim vremenima.
Vjera je katolička jedini odgovor na pitanje patnje.
Vjera je katolička putovanje sa sigurnim odredištem i jasnim ciljem; ona je putovanje u sigurnoj lađi na uznemirenome moru; vjera je katolička jedino putovanje na koje se ne mora ponijeti ništa.
‎04. ‎listopada ‎2018. 16:18:01