Budi se, dušo

Tišina me budi, spokojna, noćna
i mir u srcu što savjest ga daje;
Tvoja ruka je, Bože, uvijek svemoćna
dok vjera moja dugo ne traje.

Zbog toga je lijepo mi u Tebi biti,
naći Te svojim krajnjim ciljem,
jedinom svrhom koju bih sniti,
svojim najdražim sreće miljem.

Ti mi ne dopuštaš neutralnosti,
što manje ih imam, to je bolje,
to savjest je bliža u ustrajnosti,
to veći je izbor moje volje.

Lijepa je tišina i dobar je mir,
to čovjek treba da znao bi mrijeti
jer trenutak taj nije njegov odabir,
jer odlazak čitavog života prijeti.

Budnost u ljubavi uvijek se svije,
duša zarana to već zna
i ništa joj nikakvo opravdanje nije
da zaboravi na sebe potpuno sva.

Nemir je savjesti tajna slika
o kojoj nitko ne mora znati;
no, savjest ima prepuno prilika,
ona može povazdan sjati.

Budi se, dušo, budi polako,
dan je na pomolu sasvim novi;
ni jedan časak ne primaj olako,
počinje život, prošli su snovi.
‎18. ‎rujna ‎2018. 04:17:39

Dogovor

Nestat ćeš u sumraku svih boja
kao da se zbor taj nikoga ne tiče,
čak ni one što je uvijek bila tvoja,
čak ni zvijeri koja neumorno riče.

I ne želiš reći, i ne želiš da se zna
kao da su bol i smijeh nastali u noći
koja skriva se od same sebe sva
i ne može pokraj sreće proći

kao da je sreća zlo na svijetu.
Tiho se provlačiš zvijezdama
koje svijetle samo isprešanom cvijetu,
već ih dugo nema nad nama.

Anđela čuvara ti od sebe goniš
kao da bi sve to lakše bilo
jer kada iznutra suhe suze roniš,
čini ti se da se samo snilo.

Dogovor je uvijek bio tihi među nama
da za tvoje sve sportaše molim
jer ja kao znam sve bolje jer sam sama,
a i nisam jer tvog Boga volim.

On me puti najtajnije stvari,
On je gorka trava vječnoga blaženstva,
a planove mi uvijek sve pokvari
pa se puštam da mi nosi od mojega ženstva.

Ponesena Božjim svetim slovom,
jer me uvijek tako teško kori,
anđela ti častim silnim blagoslovom,
molitvama koje Bog moj zbori.
‎17. ‎rujna ‎2018. 18:00:39

Molim Te, Isuse

Moj Isuse, Bože moj,
više puta molila sam Tvoje dare,
više puta zvao si me  u svoj dom
i u topli šator svoj
gdje  popravljaš moje kvare,
daješ bića srcu mom.

Isuse moj, moj Proroče,
više puta gledala sam Tvoje muke,
više puta pružio si meni odraz svoga lica,
nove stope koje kroče
gdje ne stižu moje otvorene ruke
nebeskih se načekati ptica.

Isuse moj, moj Svećeniče,
više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,
više puta rodio si meni blaga
koje mi zbog Tvoje riječi niče,
što ga daju Tvoje ruke umiruće,
što ga nude bića draga.

Isuse moj, moj Kralju,
više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,
više puta dao si mi majku
koja vodi mene Tvojem raju,
koja moli za me Tvoje carevstvo
da u njemu živim bajku.

Moj Isuse, moj Prijatelju,
opet slatka kruha molim sada,
sada daj mi mir Tvoj pravi.
Nemam od tog veću želju,
nema od te veća nada;
moje grijehe zaboravi.

Moj Isuse, Tijelo moje,
više puta sam Te blagovala,
više puta dijelili smo Tvoje krvi,
rumene nas prsi poje;
više puta sam se zatrovala
strahom koji svu me mrvi

da me opet svu okrijepiš,
da me opet k sebi vratiš,
da osjetim Tvoje gorke okuse;
da me krvlju svu oblijepiš,
da zbog mene opet nevin patiš,
Gospodine moj, moj Isuse. 
24.02.2015. 07:2

Nebeski greben

Uvalama nedostataka slabo kapa
što bih možda mogla sažeto sročiti; 
rtovima izobilja buja kaplja hlapa
što bi grebenima obilato uskočiti,

propustiti vala, plava i zelenkasta,
odlebdjeti što više ritmovima svoda
kako nastala bi ona melodija tmasta
u tom međuprostoru od soli i od joda

gdje se različiti tlakovi svi spuste
makar kako bili previšnji, ljekoviti
da bi hlapljive nebeske dirke guste
načinile od sebe preokrete svoje biti 

iako negirala bi toga slikarska platna:
sve je to isto, jedna i umjetnička bit,
prirode il' društva, svejedno, zlatna;
i miješanje je boja jednom bio hit.

Da to nije zabluda iz one uvale s početka?
Samo nebeski se anđeli tim diče
da mi spuste kapljice od svakog retka
i kad one nikome na umjetnost ne sliče.
‎srijeda, ‎2. ‎svibnja ‎2018. 13:57:52

Šminka na licu stare dame

Tamo gdje je okopnio snijeg
i prerasle visibabe mladost moju,
tamo gdje i ljeto traži bijeg,
godina je načinila kolaž-boju

kakvu znaju samo stare dame 
stručno umiješati i razlijevati vodom
što se kao pljusak s neba tame
veze samo onim određenim bodom

sutonskim popodnevima koja iskre
u kapima svojim trag sunčane zrake,
dovoljno tople da bi stvarale se niske,
a za prezrele sparine suviše mlake.

Starica je jesen pred vratima stala,
nitko ne bi pomislio te krasote,
kao plaha djeva lagano je pokucala,
ponudila svima svoje žarke note.

Rumeno lišće, žućkastu dinju,
olovno-sivi svod i zelene stapke;
o, kako volim ju, tamnu i sinju,
staroga jorgovana plavkaste lapke.

O, kako je ona obilja puna,
kako je samo mirna i meka,
tihana kao najfinija struna,
prozirno zelena kao bistra rijeka.

I ta šminka na licu gospođe stare,
daje si oduška jer sada to smije,
kao da sretna je što više ne mare
hoće li biti prikladna kao prije

kada se morala skromno ponašati.
Ona se drsko rascvala pred očima svijeta,
njeno iskustvo zna lijepo podnašati
strastvene boje najljepšeg cvijeta.
‎17. ‎rujna ‎2018. 04:23:00

Život moj

Bezbolan trenutak,
popraćen smetnjama
i nadahnuća vrutak
u sporim šetnjama.

Anđeoski vrtovi
i visovi strmi
kao tanki vrhovi
gdje sijeva i grmi.

Oaza mira, preširoka,
dar i nagrada
svetoga Boka
izvan Grada.

Grešni, previše grešni,
obični, prosječni
i pomalo smiješni,
u koritu protječni

gdje se rijeka rumeni
božanskim zrncima
i struja se pjeni,
nastala trncima

jer pijemo Krvi svete,
Božjega Duha
i svi se posvete,
blagujuć' Tijelo živoga Kruha.

Nismo zaslužni ti i ja
za Blagdan i sveč,
naša Kalvarija
samo je ljudska riječ.

Ako odustanem,
nema Golgote,
a čeznuti stanem
i uzdah se ote

jer znam za Vrata
kroz koja mi proći,
poslije mira i rata
bez tebe doći,

pred anđele stati
ili poklecnuti,
ili dopuzati,
srca im štrecnuti.

Nije žrtva
već ljubav u cvatu,
nikada mrtva,
makar u ratu,

najviši vrh duše moje.
Blagoslov tvoj
grlice poje,
a život moj.

‎16.‎09.‎2018. 20:41

Pobjeda

Umor na srcu, na kapcima sjene,
to svjećka treperi u kasni sat
da me podsjeti da vrijeme je mjene
kad odlazim gore gdje prestaje rat

što ga protiv duše zlodusi vode.
Jedan je veći zloduh pao
jer sam ispraznila dio slobode
koju mi zdušno uvijek je krao.

Odluka je pala, konačna, teška;
znam da ću trpjeti i popuštati
tihim padima u obliku smiješka,
ali će zloduh loše mi smještati

jer već predugo sve to traje,
vladavina njegova kao vrh od žara
što mi već disati nit' ne daje
jer savjest je moja sad kao para

što je probila smjerno u svoj čas.
Pobjeda, pobjeda zveči u srcu mom,
sada znam da nema više nas,
da nema vraga u boju tom.

Milosti nježna, Milosti jasna,
Tvoja me ljubav tako zadužuje
jer ona je prelijepa, časna,
i mene s Tobom tijesno združuje.

Vrijeme plakanja, vrijeme radosti,
vrijeme života i vrijeme umiranja
nisu mi dovoljni u mojoj starosti
da me odvedu od odluke ubiranja

pa da ja mislim da mi je prekasno.
Ubrat ću dah iz Tvojih pluća,
najmirisniji cvijet, kako prekrasno;
načinit ću oltar od suha pruća

i dijeliti s Tobom uspjeh naš,
zahvalna poput nevina djeteta,
a to samo Ti, Bože, znaš,
Pomoći moja, Sliko Janjeta.
‎16. ‎rujna ‎2018. 20:03:02