Tišina me budi, spokojna, noćna i mir u srcu što savjest ga daje; Tvoja ruka je, Bože, uvijek svemoćna dok vjera moja dugo ne traje. Zbog toga je lijepo mi u Tebi biti, naći Te svojim krajnjim ciljem, jedinom svrhom koju bih sniti, svojim najdražim sreće miljem. Ti mi ne dopuštaš neutralnosti, što manje ih imam, to je bolje, to savjest je bliža u ustrajnosti, to veći je izbor moje volje. Lijepa je tišina i dobar je mir, to čovjek treba da znao bi mrijeti jer trenutak taj nije njegov odabir, jer odlazak čitavog života prijeti. Budnost u ljubavi uvijek se svije, duša zarana to već zna i ništa joj nikakvo opravdanje nije da zaboravi na sebe potpuno sva. Nemir je savjesti tajna slika o kojoj nitko ne mora znati; no, savjest ima prepuno prilika, ona može povazdan sjati. Budi se, dušo, budi polako, dan je na pomolu sasvim novi; ni jedan časak ne primaj olako, počinje život, prošli su snovi. 18. rujna 2018. 04:17:39
Nestat ćeš u sumraku svih boja kao da se zbor taj nikoga ne tiče, čak ni one što je uvijek bila tvoja, čak ni zvijeri koja neumorno riče. I ne želiš reći, i ne želiš da se zna kao da su bol i smijeh nastali u noći koja skriva se od same sebe sva i ne može pokraj sreće proći kao da je sreća zlo na svijetu. Tiho se provlačiš zvijezdama koje svijetle samo isprešanom cvijetu, već ih dugo nema nad nama. Anđela čuvara ti od sebe goniš kao da bi sve to lakše bilo jer kada iznutra suhe suze roniš, čini ti se da se samo snilo. Dogovor je uvijek bio tihi među nama da za tvoje sve sportaše molim jer ja kao znam sve bolje jer sam sama, a i nisam jer tvog Boga volim. On me puti najtajnije stvari, On je gorka trava vječnoga blaženstva, a planove mi uvijek sve pokvari pa se puštam da mi nosi od mojega ženstva. Ponesena Božjim svetim slovom, jer me uvijek tako teško kori, anđela ti častim silnim blagoslovom, molitvama koje Bog moj zbori. 17. rujna 2018. 18:00:39
Moj Isuse, Bože moj, više puta molila sam Tvoje dare, više puta zvao si me u svoj dom i u topli šator svoj gdje popravljaš moje kvare, daješ bića srcu mom.
Isuse moj, moj Proroče, više puta gledala sam Tvoje muke, više puta pružio si meni odraz svoga lica, nove stope koje kroče gdje ne stižu moje otvorene ruke nebeskih se načekati ptica.
Isuse moj, moj Svećeniče, više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće, više puta rodio si meni blaga koje mi zbog Tvoje riječi niče, što ga daju Tvoje ruke umiruće, što ga nude bića draga.
Isuse moj, moj Kralju, više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo, više puta dao si mi majku koja vodi mene Tvojem raju, koja moli za me Tvoje carevstvo da u njemu živim bajku.
Moj Isuse, moj Prijatelju, opet slatka kruha molim sada, sada daj mi mir Tvoj pravi. Nemam od tog veću želju, nema od te veća nada; moje grijehe zaboravi.
Moj Isuse, Tijelo moje, više puta sam Te blagovala, više puta dijelili smo Tvoje krvi, rumene nas prsi poje; više puta sam se zatrovala strahom koji svu me mrvi
da me opet svu okrijepiš, da me opet k sebi vratiš, da osjetim Tvoje gorke okuse; da me krvlju svu oblijepiš, da zbog mene opet nevin patiš, Gospodine moj, moj Isuse. 24.02.2015. 07:2
Uvalama nedostataka slabo kapa što bih možda mogla sažeto sročiti; rtovima izobilja buja kaplja hlapa što bi grebenima obilato uskočiti, propustiti vala, plava i zelenkasta, odlebdjeti što više ritmovima svoda kako nastala bi ona melodija tmasta u tom međuprostoru od soli i od joda gdje se različiti tlakovi svi spuste makar kako bili previšnji, ljekoviti da bi hlapljive nebeske dirke guste načinile od sebe preokrete svoje biti iako negirala bi toga slikarska platna: sve je to isto, jedna i umjetnička bit, prirode il' društva, svejedno, zlatna; i miješanje je boja jednom bio hit. Da to nije zabluda iz one uvale s početka? Samo nebeski se anđeli tim diče da mi spuste kapljice od svakog retka i kad one nikome na umjetnost ne sliče. srijeda, 2. svibnja 2018. 13:57:52
Tamo gdje je okopnio snijeg i prerasle visibabe mladost moju, tamo gdje i ljeto traži bijeg, godina je načinila kolaž-boju kakvu znaju samo stare dame stručno umiješati i razlijevati vodom što se kao pljusak s neba tame veze samo onim određenim bodom sutonskim popodnevima koja iskre u kapima svojim trag sunčane zrake, dovoljno tople da bi stvarale se niske, a za prezrele sparine suviše mlake. Starica je jesen pred vratima stala, nitko ne bi pomislio te krasote, kao plaha djeva lagano je pokucala, ponudila svima svoje žarke note. Rumeno lišće, žućkastu dinju, olovno-sivi svod i zelene stapke; o, kako volim ju, tamnu i sinju, staroga jorgovana plavkaste lapke. O, kako je ona obilja puna, kako je samo mirna i meka, tihana kao najfinija struna, prozirno zelena kao bistra rijeka. I ta šminka na licu gospođe stare, daje si oduška jer sada to smije, kao da sretna je što više ne mare hoće li biti prikladna kao prije kada se morala skromno ponašati. Ona se drsko rascvala pred očima svijeta, njeno iskustvo zna lijepo podnašati strastvene boje najljepšeg cvijeta. 17. rujna 2018. 04:23:00
Bezbolan trenutak, popraćen smetnjama i nadahnuća vrutak u sporim šetnjama. Anđeoski vrtovi i visovi strmi kao tanki vrhovi gdje sijeva i grmi. Oaza mira, preširoka, dar i nagrada svetoga Boka izvan Grada. Grešni, previše grešni, obični, prosječni i pomalo smiješni, u koritu protječni gdje se rijeka rumeni božanskim zrncima i struja se pjeni, nastala trncima jer pijemo Krvi svete, Božjega Duha i svi se posvete, blagujuć' Tijelo živoga Kruha. Nismo zaslužni ti i ja za Blagdan i sveč, naša Kalvarija samo je ljudska riječ. Ako odustanem, nema Golgote, a čeznuti stanem i uzdah se ote jer znam za Vrata kroz koja mi proći, poslije mira i rata bez tebe doći, pred anđele stati ili poklecnuti, ili dopuzati, srca im štrecnuti. Nije žrtva već ljubav u cvatu, nikada mrtva, makar u ratu, najviši vrh duše moje. Blagoslov tvoj grlice poje, a život moj. 16.09.2018. 20:41
Umor na srcu, na kapcima sjene, to svjećka treperi u kasni sat da me podsjeti da vrijeme je mjene kad odlazim gore gdje prestaje rat što ga protiv duše zlodusi vode. Jedan je veći zloduh pao jer sam ispraznila dio slobode koju mi zdušno uvijek je krao. Odluka je pala, konačna, teška; znam da ću trpjeti i popuštati tihim padima u obliku smiješka, ali će zloduh loše mi smještati jer već predugo sve to traje, vladavina njegova kao vrh od žara što mi već disati nit' ne daje jer savjest je moja sad kao para što je probila smjerno u svoj čas. Pobjeda, pobjeda zveči u srcu mom, sada znam da nema više nas, da nema vraga u boju tom. Milosti nježna, Milosti jasna, Tvoja me ljubav tako zadužuje jer ona je prelijepa, časna, i mene s Tobom tijesno združuje. Vrijeme plakanja, vrijeme radosti, vrijeme života i vrijeme umiranja nisu mi dovoljni u mojoj starosti da me odvedu od odluke ubiranja pa da ja mislim da mi je prekasno. Ubrat ću dah iz Tvojih pluća, najmirisniji cvijet, kako prekrasno; načinit ću oltar od suha pruća i dijeliti s Tobom uspjeh naš, zahvalna poput nevina djeteta, a to samo Ti, Bože, znaš, Pomoći moja, Sliko Janjeta. 16. rujna 2018. 20:03:02
