Bezbolan trenutak,
popraćen smetnjama
i nadahnuća vrutak
u sporim šetnjama.
Anđeoski vrtovi
i visovi strmi
kao tanki vrhovi
gdje sijeva i grmi.
Oaza mira, preširoka,
dar i nagrada
svetoga Boka
izvan Grada.
Grešni, previše grešni,
obični, prosječni
i pomalo smiješni,
u koritu protječni
gdje se rijeka rumeni
božanskim zrncima
i struja se pjeni,
nastala trncima
jer pijemo Krvi svete,
Božjega Duha
i svi se posvete,
blagujuć' Tijelo živoga Kruha.
Nismo zaslužni ti i ja
za Blagdan i sveč,
naša Kalvarija
samo je ljudska riječ.
Ako odustanem,
nema Golgote,
a čeznuti stanem
i uzdah se ote
jer znam za Vrata
kroz koja mi proći,
poslije mira i rata
bez tebe doći,
pred anđele stati
ili poklecnuti,
ili dopuzati,
srca im štrecnuti.
Nije žrtva
već ljubav u cvatu,
nikada mrtva,
makar u ratu,
najviši vrh duše moje.
Blagoslov tvoj
grlice poje,
a život moj.
16.09.2018. 20:41