Ljubav nosi svoj križ

"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!" Iv 14,1

Kako može nerazumna duša
plamtjeti za Bogom,
kako može neka lijena šuša
koja opija se drogom

reći, Kriste, da Te ljubi?
Kako može, sva bez mozga, znati
da Te nema, da Te gubi
svaki puta kada ne zna da li pati

ili kada nije svjesna svoje boli?
Takva duša nije srce čovjeka
kakvoga si zaželio da Te voli,
da Te slavi, štuje do vijeka.

Kada Duh se Sveti zauzima
da ti moždane prosvijetli
dok ti duša Boga prima,
to su svi nebeski vjetri

što ih šalju anđeli na Tronu
koji sav se od ljubavi trese,
drhti, svjesno ludi, dijeli radost onu
koja čitavoga čovjeka ponese.

Kako može Tebe upoznati
samo sjetilima što ovise
o razumu mu koji može znati
sve te slatke rajske orise.

Znam da Ljubav oduvijek postoji,
i kad svijeta, niti vijeka nije bilo,
ali Istina se ovdje isto broji
koja stvara dušu, život, materino krilo.

Može li se čovjek pretvoriti
sav u vjeru bez pameti
kad tu vjeru mora govoriti,
ona odluka je tamo gdje su zameti.

Može l' čovjek zamisliti
da će biti Alfa i Omega
i da neće pri tom ovisiti
i od Boga, i od svega?

Taj što razuma si svog ne mari,
ipak ljubi hraniti se Manom
iako su bogovi za njega stvari,
makar klanja se pred Božjom Hranom.

Da Te bolje spoznam, Bože moj,
pukla bi mi duša nerazdvojna;
da Te češće primam u dom svoj,
umrla bih od ta pića opojna

jer Ti staneš sav u moje sate.
Vjera u Istinu istinom se traži,
Život rijetko čeka na te,
Ljubav pozna tko joj je najdraži.

Niti patnju ne možeš si dati sam
jer to nije ono što je Boga;
niti grijeh si ne možeš pretvoriti u san,
on ti spada svakim krokom puta tvoga

ako putuješ u Milost Božju i Njegovu slavu.
Moli, radi bez ambicija i skromno,
razumom se vodi i sačuvaj bistru glavu;
Bog te žudi, Bog te prati pomno.
‎16. ‎rujna ‎2018. 16:32:18

Breme Isusovo

"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." Mt 11,28-30

Sumorna je noćas ova duša moja,
snage ne postoje za život normale,
ali kad je bilo da ne remeti se broja,
kad je bio savršeni život duše male.

Nismo ovdje da uživamo u sreći
već smo putujuća Crkva Bogu svomu,
a na putu nalaze se tati, manji, veći,
koji pokrali bi blaga svakom domu.

Kako je blažen onaj sveti čas
kada duša zna da u milosti hodi,
kad je sasvim sigurna u spas,
kad je volja Boga putem vodi.

Breme Isusovo uprtila duša na se,
s olakšanjem gleda ovaj nevoljni svijet
koji sam si želi izmisliti spase;
duša, laka kao pahulja, popravlja svoj let.

Breme Boga Njezinoga jako je lako,
mir životu daje, hranu ne otima;
kad bi barem ovo znalo biće svako
da duša u Bogu svome svaku sreću prima.
‎16. ‎rujna ‎2018. 02:11:28

Molitveni život

"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!" Mt 7,7

I tebe napuštam svakog dana,
svakog dana ja se tebi vraćam
kada miluje me zora razlistana
pa se kao žedna zagovora laćam

da bih molila za svoje i za tuđe,
za sve neprijatelje duše moje;
kako ne bih tada imala to oruđe
kojim zagovaram i najdraže svoje.

I na tebe mislim svake noći,
svaka večer donosi mi nemir
koji kao neće nikad proći,
ali ipak prostrem se kroz svemir.

Molitve su moje utjeha za puno toga,
one najjači su čini koje duša može,
tako jaka, velika i snažna službenica Boga;
ona spaja tamo gdje se mnogi glože.

Molitve se vrate kao sveti bumerang
što ga šalje dijete kao papirnoga zmaja
te on leti u visine još na neki viši rang 
pa tad višestruko pada blagoslov mi odaja

jer blagoslovi pute se beskrajnošću
koju ne vidim i ne znam, ali Bog je tu
da me šalje svakojaku s trajnošću,
da poništi čudom svaku moju nevolju.

Svega toga što ti pričam bez mog Boga nema,
On je sjajan, čini zahvate u svakoj pori;
On se laća mačeva i utjehu mi laku priprema
svojom oštrom riječju kada progovori.
‎15. ‎rujna ‎2018. 19:30:58

Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
ne prigovaraj ako te uzme u raj;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci sumnje, putuj u beskraj.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
neka te boli sve, zaboravi krike.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci grijehe, zbog tebe su vike.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ako te pusti ovakvu, polumrtvu;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
Bog radosno prima tvoju žrtvu.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
prinos je tvoj mirisa ugodna;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
radost je tvoja Njemu zgodna.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ne boj se ničega više.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
On te u svome naručju njiše.
‎15. ‎rujna ‎2018. 02:12:17

Ludost Križa

"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista"
Gal 6,14a


Čula sam ja za Tebe, Kriste, i prije mojega krštenja.
Ljudi su mi govorili: "Nastradat ćeš".
Nisu molili za mene dar vjere, a možda i jesu, ali govorili su da ću platiti svoju iskrenost.
Nisu mi rekli da nisi samo lijepa pričica nego da si uskrsnuo, da si zaista raspet, umro i uskrsnuo.
Govorili su tajnovito, u zagonetkama.

Iz 29, 13-14
"Prijetnja
Jahve reče: »Jer mi narod ovaj
samo ustima pristupa
i samo me usnama časti,
a srce mu je daleko od mene
i njegovo štovanje
naučena ljudska uredba,
14zato ću, evo, i dalje 
čudno postupati s ovim narodom –
čudno i prečudno:
i propast će mudrost njegovih mudraca,
pomračit se umnost njegovih umnika."


Ludost je bila reći glasno da je Bog za čovjeka trpio, za spas i za dobrobit svake duše.
U trpnji sam došla tražiti krštenje, pred kraj života, kao milost jer sam uvijek mislila da za mene krštenje ne vrijedi, nije dopušteno. U trpnji mi nije bilo neobično da ima Bog koji trpi kao ja, koji trpi za mene i sa mnom. Ne, nije mi to zvučalo kao ludost i zagonetka, kao nešto što se mora tajiti, kao neka prijetnja. Naravno da je Križ Kristov prijetnja ludama i bezumnicima, zlome i okorjelima srcem, ali za moju iskrenost Ti si, Isuse, postao melem.

Od prvog dana susreta s Tobom, od dana krštenja mojega živim u Tvojoj blagodatnoj sjeni, u sjeni Tvojega Križa. I sablazan sam često ljudima kao što je i Tvoj život i Tvoja smrt sablazan jer uopće pojmiti nekoj neozbiljnoj i površnoj duši da je Bog sišao k ljudima, da se objavio ljudima, da s njima razgovara, raduje se i trpi i da je čak otišao na Križ ponizno i služeći čovjeku, to je sablazan velika.


1 Kor 1,17-25
"Svjetska i kršćanska mudrost
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi."


Mnogi ljudi misle da razgovaraju s Bogom onako kako njima odgovara, pišu svoje sveto pismo, svoje evanđelje. Ne priznaju Tvoje Tijelo i Krv, Kruh i Vino, i Tvoju riječ u Katoličkoj Crkvi u kojoj mnogi ljudi već tisućljećima proučavaju Tvoju Objavu i navješćuju Tvoj ponovni dolazak.  Ne, sablažnjavaju se kao da je to praznovjerica - Tvoj život i predanje za čovjeka, Tvoja Žrtva na snagu i radost mnogima poniznima u vjeri.



Fil 3,18-21
"18Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu."


Od kada se klanjam Tebi, Isuse, Tvoj najprepoznatljiviji znak mi je Križ na kojemu si visio kada si ubio ubojicu i neprijateljstvo ljudske duše u sebi samoj; u toj Tvojoj blagoslovljenoj Žrtvi susrećem Te redovito i sve više se divim Tvome znaku - Križu, Tvojoj domovini. Tko Te pogleda, tko Ti povjeruje, tko uzljubi Tvoj Križ, taj je spašen, taj ima uskrsnuće na život vječni.


Kol 1,19-20
"19Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
20i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima."



Velika su i napuhana srca mudraca po svem svijetu, njima mora postojati neki kralj sa zlatnom krunom i velikom moći; ima ih po svuda, takvih pametnjakovića.

Gal 6,14
"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu."

Budućnost

Pretjerujem u sjećanjima,
u dozivanju pogubljenih dana
kad sam propadala u njima,
kad je neviđena dolazila zora rana

koja možda nije niti postojala.
Možda sam se brinula za preživljavanje
pa se nisam ni udostojala
primijetiti da me prati unižavanje.

Nemam uspomena, kao da sam u blokadi,
silom duša prazna se odmara.
Istekli su oni divlji dani mladi,
ali opet kušnja se u meni stvara

jer ja nisam više ona mirna rijeka
nego znam da vrag ne spava;
previše je ova postelja mi meka
po kojoj se uzaludno život prosipava

pa me kopka zašto duša mi ne žeđa;
zašto tako smrt mi tiho prijeti.
Siguran je prostor iza mojih leđa,
nema znaka da li mi je sada mrijeti.

Ustat ću bez vidljivoga cilja,
možda naiđem na svoju budućnost
i otkrijem da je puna milja;
možda ipak gubim onu ćutnost

od koje sam podivljala bila.
Između smrti i jutarnjega svjetla
nalazi se samo zaležana svila,
a na lice pada kosa mi od vjetra.

Još je mračno, zora se na nebu javlja,
osjećam da vjetar donosi svježinu
pa se prisjećam da dan je slavlja
dok me modro nebo zove u daljinu.

Konačno ću se pokrenuti odavde,
svijetli dan će proći mi do duše.
Uvijek ima ove Božje pravde,
čak i kad se uspomene ruše.
10.05.2014. 05:05