"Prorokov poziv
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
2da navijestim godinu milosti Jahvine
i dan odmazde Boga našega;
da razveselim ožalošćene na Sionu
3i da im dadem vijenac mjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
I zvat će ih hrastovima pravde,
nasadom Jahvinim – na slavu njegovu."
Iz Knjige proroka Izaije, glava 61, redak 1-3
700 godina prije Krista
Biti prorokom, kako blagoslovljeno,
biti prorokom, tako mučno,
Božjim poslanikom gdje zemlja je leno;
propovijedati stručno
svima koji drže sebe promatračima;
naviještati posljednje stvari,
biti potpuno unutar svijeta, među jačima,
i spoznati što su to Božji dari.
Spoznati malenost ljudskih bića
u njihovoj "objektivnoj" veličini,
opiti se od Božjega pića,
Riječi koja seže Bogu ka pličini.
Maleni su ljudski stvori,
ali još je manji Bog
što na usta proroka govori
uslijed smilovanja svog.
Biti prorokom, kako prosto veličanstveno
jer blaženstvu duša živi;
biti prorokom, tako mukotrpno znanstveno
jer ga narod za sve krivi.
Ne zna kako, kada prorokom postane,
riječi Gospodnje mu dođu,
ne zna zašto Bog u dušu njemu stane,
kamo idu oni koji samo prođu.
A ovima što slušaju i čuju, paze,
dade isto, ali bez imalo muke
dok proroka kamenuju da ga zgaze
zbog pravedne Božje nauke.
06. rujna 2018. 18:06:54