Šator od pjene

Žal, taj tužni žal
i ta lađa koja pluta,
koju nosi maestral,
i ta duša koja luta,

sve to boli kao slutnja
neke nove tragedije,
a prati je šutnja
i nesnosne legije.

Puk, taj dragi puk
što ga hvata nevrijeme
i anđela zlatni luk
kao teško breme,

sve to gori od ljepote,
do dubina plače,
teške li grehote,
a prilike samo tlače.

Vino, slatko-gorko vino
od života i od voća,
i mučanje grubo i fino
što se u tišini toća,

sve se vrti od mučnine,
svijet će naopačke,
i padaju do dubine
zjene mokre i nejačke. 

I lovi se duhana,
poezija se piše
kao pjena nesputana
koja se na valu njiše.
‎srijeda, ‎13. ‎rujna ‎2017. 
23:11:09

Ne reci

Ne reci mi 'nikada', osim u bijegu,
u željama i prošnji, molitvama;
ne drži prokletstva na stijegu
već blagoslivljaj gdje je tama.

Ne reci mi 'uvijek' jer ne znaš ti to,
bića smo ovisnici kao loza na trsu;
mi imamo vijek i srce pokvarljivo
što sklono je piću, grijehu i mrsu.

Ne reci mi 'istina', ona je previše za te,
za tvoju meku kožu i slabu kost;
samo kad govoriš skromno svoj 'da' i 'ne',
od tebe nastat će umjetnost.

Ne reci mi 'ljubim' kad se ne klanjaš
Najvišem Biću, jednom i jedinom,
jer ti preda mnom samo o sebi sanjaš,
ja sam ti orah, praznina i slom.

Ljubav je za Boga, Njegova osveta
za sve što imaš i sve što jesi;
Njegovo je sunce i kiša sveta
za svakoga stvora, što god da ga resi.
‎nedjelja, ‎27. ‎kolovoza ‎2017. 12:13:54

Crna nevjesta

Teško sam Te slijedila u tami
kad su zlodusi se strašno upirali
sve zamračiti mi da me noć primami,
spletkama se snovima mi uplitali.

Teško sam Te slijedila u boli,
nevjera me sumnjama svu zbunila,
kad je rušila me dok se moli
pa me kao crnu nevjestu okrunila.

Teško sam Te slijedila vrhovima svijesti
kada nisam znala hoće li to stati,
kada nisam znala kad ćemo se sresti,
niti postoji li anđeo koji me još prati.

Teško sam Te slijedila u grijesima,
nemoćna od straha i tjeskobe,
vukla me je struja hladnim osmijesima
da me prijetvornosti sve zarobe.

Teško sam Te slijedila u beznađu,
srce nije dalo da se očaj moj premosti,
da me ruke Tvoga povjerenja nađu;
Kriste, Bože moj, oprosti mi, oprosti.
‎nedjelja, ‎22. ‎travnja ‎2018. 06:06:11

Maslinske grane

Maslinske se grane svijaju
od nebesa sve do tla,
a tišine mukle srcem sviraju
rekvijem za žive, počinak od zla.

Spustilo se čvrsto, sitno lišće
sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,
i po uzbrdici gdje se Boga išće;
Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj. 

Maslinove grančice i sada
tu, u mojoj sobi, liježu od težine;
srce Boga slavi kao živa nada
jer od mrtvih nema te svježine.

Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,
a gaziti se mora i mrijeti se hoće
da se onaj vječni san ostvari,
da se riješi živalj te svete suhoće

pa da s Njime svi zajedno mremo
s pjesmom hvale i s vijencima slave
jer mi, živi, znamo kamo idemo.
Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!

I dok Maslinske se grane lome,
naš su počinak svi sveti stolovi
da nas braća izdajnički zgrome,
da nas snađu muke i bolovi.

Zbogom, braćo nevjerna i mila,
za vas mole srca u tišini,
vi ste miljenici svetog bila
koje prašta sve u tmini,

ali niste radošću i slavom orosili.
Živ je samo slavljenik na Večeri,
uzvanik odjeven u to ruho i u sili
kakvu nose sveti na nebeske dveri.
‎Nedjelja Muke Gospodnje, 
‎25. ‎ožujka ‎2018. 15:44:54

Otvoreni suton

Kameni luk
posred tišine;
samo gluhi muk
i dodir svježine.

Otvorena vrata
i širi se stuba,
u smjeru nepovrata,
daleka i gruba.

Samo cvrčak cvrči
u zalazak neba;
staro deblo krči,
sunce mu ne treba.

Uskoro mi proći
kroz tišinu, prema gore;
suton pun je moći.
Niz moje bore

suze radosnice klize
jer putujem lako;
ni savjest ne grize,
a važno je jako.

Magare se spušta,
stiže do dna stube.
I obala je pusta,
galebi se ljube,

a ja gubim sluh.
Još koji časak
i ostaje moj duh
i suhe zemlje dašak.
‎15.04.‎2018. 09:14:15

Crni vitez

Vidjela sam crnog viteza od čedi,
od čednosti bajne, Nevinosti čista
koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,
ljubila sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala
ja, ovakva umorna i rastrgana,
ali sam ga ipak nečim prepoznala
što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ
i glas što nosi poruke od svile
do dubine moje duše, blijede kao kreč,
kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,
tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran
kao ruke djece, kao pčela roj,
a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;
kamo sreće da sam zjenica mu oka
pa da imam oca, sestru, braće mnogo!
Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom
koji hoće okovati anđeoske dveri,
ali me je povukao svojim čednim letom,
čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,
majka bijaše mu slavna na daleko;
držali ga za plemića i za probrana ženika,
nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje
da ne vene duh mu usred zlatna stana,
da umnoži neraspadljivo Ti zrnje
koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.
Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;
ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo
posinstvo to isto što ga meni stvori.
‎nedjelja, ‎15. ‎travnja ‎2018. 19:29:01

Oliver Dragojevic - Jesen stize dunjo moja