Strune

Da si ti umjetnik,
a ja da sam glazba,
koliko bi imao sluha?
Tko bi bio sretnik,
kome bi uzavrela plazma,
tko bi čuo od Duha?

Da si ti bogataš,
a ja da sam prosjakinja,
da li bi me vidio?
Da li bi primio tata
koji kraj mene ima
ili bi se postidio?

Da si ti svećenik,
a ja pjesnikinja,
da li bismo se sreli?
Da li bismo neki zvonik
na tlu od mekinja
dodirima omeli?
18.07.2012.  22:05

Mozaik

Sada dobih ja krila,
krila za let
u nespokoj.
O, kako sretna sam bila,
dodirnuh tle,
hram Tvoj.

Sada tek drhtim
kao stari 
zapaljeni panj
i jedva prhtim.
Nema stvari
što ide ututanj.

Opet smiluj se, još!
Mome času
historijskom
moj zavjet loš
dodaj krasu
mozaičkom;

neka, na primjer, posljednja
budem pločica
u mozaiku ja
i neka u naručju dosljedna
budem zaručnica
otajstvenog pomazanja.
 09.03.2012. 12:40

Nijeme ptice

Ljetno radno vrijeme
puno je simbolike,
duh je tiho.
Moje ptice nijeme
prhte svakolike;
prostor njihov

ustupile su mislima.
I oblaci surađuju,
i podobna svježina.
Slušam svim čulima,
poruke zrakom putuju;
bremenita tišina.

Nebo je spustilo
počasne zastave
i udovi su laki.
Nekome se snilo
da ih drhtave
smeta šušanj svaki.
15.07.2012.

Sjeti se Barbara - Jacques Prevert - Barbara (recitacija)

Pablo Neruda ~ Nocas bih mogao (verzija 2017)

Notturno

Tin Ujević: Notturno

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Noćni sjaj

Možda se ne budim samo tako,
zbog vrućina, radi svježa zraka;
možda moje stope skaču lako,
možda vidim bolje usred mraka

zato jer me Duh Sveti probudi.
Noć je vrijeme mjesečasto,
doba kad se sretnu neki drugi ljudi;
osmijeh majke, lice ljepuškasto

susreću se vrlo često danju, noću.
Neki jako vole zoru dočekati,
i ja često svijeće palit hoću
kad u miru tihom milosti se može znati,

kad se znanje prosipa u čistom luku
poput mnoštva zvijezda padalica
i kad molitve se redaju u struku
poput cvijeća, poput jata lastavica.

Noć je vrijeme mistika i vrijeme mira,
doba usamljenih tražilaca,
vrijeme kada nitko, ništa te ne dira,
doba puno anđelaka pratilaca.

I Bog se noću ispunjava romantikom,
traži susret, zaljubljen u svoje siromahe
kada oni hvalospjevnim kantikom
predaju Mu duge sate i sve svoje dahe.

Noć je doba lakša gledanja sa Svjetlom,
bistra pogleda i duše sasvim jasne,
kada jutro sviće s onim hladnim vjetrom
koji donosi mi pitanja i spoznaje časne.

U samoći tada nađem Boga Krista
ako ustrajno i iskreno Ga tražim,
jer je noć od svega tada čista,
jer se tada svitanjima snažim.

Noć mi nudi onaj tajni stih
što prostire se duž moga života;
noć je onaj prijatelj mi dobar, tih
koji dodaje mi smisao divota.
‎06. ‎kolovoza ‎2018. 02:39:36