Rođeni za nebo sada već ne tuguju, oni često odu daleko od svojih koji bili su im put da s Bogom druguju, ali Gospod sada u obliku Trojih čisti duše koje su Mu povjerene bile. Ne znam da li mukama je kraj, ne znam jesu li se svite anđeoske svile da odvedu ih u novi raj, ali sigurno ih molitva dokučuje po Posredniku jedinom u svijetu makar ona zadnja ne odlučuje hoće li se duša vinuti u letu. Mnogo može molitva od pravednika pa da je i sasvim usamljen i sam, stići može do Božanskoga lika, promijeniti sve, pretvoriti kam u neko jače srce živo što se bori da bi konačno doseglo trag u miru, tada kako ne bi duša koju muka mori oživjela sretna kao spas u viru. Pustite me s mirom Božjim sada i moj plodan život koji bio je zbog vas dok ja ću rajskim putevima nada od kojih sam plela i drugima spas; ne dozivajte me, nijemi puci, ne prizivajte mi onaj mučan rad kada držala sam srce Bogu svom pri ruci, kada me je prekinuo taj zemaljski pad jer ja nikad nisam zaista u padu bila. Samo sam nestrpljivo se svijala, svjesna da me traži vremenita vila, ja sam samo u svom Bogu klijala. 29. srpnja 2018. 11:57:51
Izići iz borbe grube, paklene duši znači naći se u novom izazovu. Pamti, dušo moja, ove stihe bakrene, budi pripravna za mudrost ovu. Pobjeda je neka tek početak novog rata; ti se, moja dušo, sad odmaraj u molitvi svojoj Bogu što je protiv tata i za tvoje dobro opet stvaraj. Tako najlakše ćeš detektirati ponovno neprijateljstvo, novi napad onog zla što voli tebe dirati, njegov tihi jauk, vikanje i šapat. Tako uvijek možeš reći njemu "Ne" i njegovoj silnoj pratnji, tako možeš predat' Bogu bitke sve koje izvojevao je On u patnji. Tako ostat ćeš Mu bliska i najbliskija, tako bit ćeš Njegova u vijeke makar će ti svaka bitka biti skliskija, makar borit ćeš se protiv jeke, protiv podla šuma, protiv klike i ideja što se roje istog trena kad zaustiš i kad stvaraš tu bez vike, kada radiš, gradiš za sva pokoljenja. I nek' sam dah u plamenu, a brdima krijes, ipak nastavit ću, otići u beskraj. Samo tada mogu smiriti sav ratni ples, ostati pod Križem i gledati sjaj. 28. srpnja 2018. 23:39:14
Ljeto u mome posebnom gradu od noćna lahora tiho leluja kao da sklada dirljivu baladu od koje mu svaka grančica buja. Stari smo, i ja, i ljeto, i ljetne igre, na izmaku snaga, ali obilna ploda i sada zbrajamo grane i cigle jer uskoro suton će našega hoda. Luckasta godina, prepuna tračeva, nebo se savija od sramote zbog mnoštva isukanih mačeva, a nije bilo niti jedne strahote. Zbog toga bruji po gradu sparina, probudila porive duboke, jake dok Bogu se moli tiha manjina što vidi i prati nebeske znake. Izići će jesen oštra, začinjena i mlado će vino dobiti okus jer svaka je opeka pažljivo načinjena, a moj grad ima jasan fokus. Zato se ovim ljetom starudija kali da iznikne posebna mladica sama. U žiži zbivanja svi su mali dok velike krije veličanstvena tama. Za sada tople su noći i zora, a grad je otok od sante leda i kad se povuku valovi mora, vidi se kraljevstvo mira i reda. 26. srpnja 2018. 05:28:24
Pjesme stare, opjevane opet mnogo puta, ne daju mi da pjevušim uspavanku, da sa svojim anđelima bijela skuta prepustim se onom polusanku kada razgovor mi slijedi sveti. Neki tekstovi su zaboravljeni, a nekih se pusta duša sjeti, oni kao da su tamo ostavljeni da bi duša znala da i dalje živi. Opet si me, Bože moj, uslišio, moje srce Tvom se milosrdnom srcu divi, nikada me nade nisi lišio. Jedna pjesma ostaje mi uvijek, zahvalnica za sve zajedničke dane; Ti si meni melem, sve i lijek, Ti si moja zora koja uvijek svane. 24. srpnja 2018. 23:04:43
