Friday, June 22, 2018
Tekma stoljeća
Definitivno je nogometni igrač dana ekipa onog izbornika koji je pomeo protivničkoga po hrabrim upadima na travnjak usred tekme. Igrač, dakle, dana, igrač stoljeća jest ekipa koju zovemo Zagorenom jer ta ekipa, Stolnjaci, danas ponizno gori po čitavom svijetu, hvaleći Boga Jedinoga i časteći Dan kada je Isus pokazao drastičnom parabolom čitavoj ekumeni zašto tako samozatajan narod u Bogu pjeva pjesmu "Mi, Stolnjaci".
Jer u Bogu je, kao prvo, važno biti Božji, a ne svoj; iskati kraljevstvo nebesko, a sve ostalo se nadodaje; i, naravno, igrati što je čišće moguće.
Space Shutle je, primjerice, napomenuo da mu je protivnik najdraži neprijatelj i ljubljeni brat iako je čitavo vrijeme provodio u kraljevstvu nebeskom s kockicama. Naravno, kad su kockice, po običaju, pocrnile te kada se protivnik našao u klinču, dobio je volju da na strastveni način iskaže Space Shutlu zahvalnost za takvu iskrenu odanost gazeći ga i vičući: "'đenje, 'đenje za najdražeg brata iz zemlje Stolnjaka". Crni dresovi su gotovo trenutno i istodobno - planuli.
Tako u svoj nevinosti planu i Planina.
Planu i Vrtljivac.
Tako i Križaljku Rebusa zaboli noga desnica koja je također gotovo zagorjela.
Kockice problijediše, ali tada planuše do neba, zapališe svemirska tijela nalik onome na ručnicima koje su protivnici ponijeli na sebi kad su se vraćali s plaže.
Tako je planula i gori domovina, i gori, i gori u svoj svojoj poniznosti, i rasplamsava se jer kraljevstvo nebesko je takvo.
Tako je planula čitava Zemlja. I okolina. Ljubav prevelika, koju je iskazao Space Shutle, malo se rasplamsala, a znamo kad gori, nešto izgori do pepela, a nešto od toga razgori sve oko sebe, čak se i ledenjaci zatinjaju.
Sljedeći put sve što se razgorjelo, tinjat će postojano i ustrajno kao i uvijek, u poniznosti kakvu naročito imaju razni stolnjaci na kojima se služi isključivo Kruh Života i Piće Duhovno.
"Ti si, Gospodine, među nama, mi se Tvojim zovemo imenom: nemoj nas ostaviti, Gospodine, Bože naš (Jr 14,9)."
Wednesday, June 20, 2018
Vapaj naroda
Zovem Te k sebi privlačnim snagama,
zaboravljam onu molbu za koju već znaš.
I pitaš me jesam li duhovnim vagama
izmjerila prošnju dok mi sve opraštaš.
Ne, zaista nije prošnja mi važna,
važno je da me je dovela do Tvoje moći.
Moja želja bila je razložna, snažna
i zbog nje sam željela bliže Ti doći
jer moje je pitanje zapravo potraga
za pravim razlogom s kojeg Te zovem.
Nije mi svejedno, Tvoja volja preblaga
neka se vrši u trenu najgorem
kad zavapim Ti: "Bože, pomozi nam svima!"
Jer nama je potrebna slava i smijeh,
kapljice rose na cvijeću od pepela, dima
od kojih nam prijeti propast i grijeh.
Nama je potrebna potvrda, uspjeh,
pohvala snažna s Tvoje strane,
nagrada velika kao života tijek;
osvijetli nam naše buduće dane.
Dopusti nam sretne trenutke slavlja,
a potom nas opet u žrvanj pošalji
gdje ćemo spoznati da se obnavlja
povijest i zemlja u velikoj ralji
što nas hoće ugrabiti sve.
Podaj nam snage, mudrost i vjeru
jer Ti najbolje znaš muke nam te,
jer Ti nikad ne daješ na mjeru
već je izobilno Tvoje darivanje,
Milost u ponoru borbe za bod.
Izvadi nas brzo na svjetlo danje
da s Tobom nastavimo naš vječni hod.
20. lipnja 2018. 20:31:46
Tuesday, June 19, 2018
Nebo iznad Babilona
I sada je tu, predivna crta sloge,
makar je jaka sloga u zlu,
makar mi tražimo lažne boge;
sloga u dobru ipak je tu.
Nismo mi svjesno učinili to,
pružili ruke za jednakost i mir;
ruka se pruža da se izbjegne zlo,
da se spasimo kada nas obuzme vir,
kada nas prekrije nabujali vrtlog zala.
Tada zovemo pomoć ispruženih dlanova
jer nema duše koja ne bi zvala
da je izvuku iz ponora srušenih planova.
Ruka se pruža za interes vlastiti,
nikada ona za drugog ne stremi,
i mnoštvo se ruku može tako sliti
u zagrljaj jedan da se opremi
grčevitim stiskom, sigurnošću spasa.
I nađu se ruke što padaju skupa
da sjedine se strahovi istoga klasa,
da zajedno strepi velika grupa.
Nema toga što ne bismo poduzeli,
što ne bismo priznali kao svoje
kada nas obuzme život cijeli
što smo ga spiskali na pogrešne boje.
I nađu se tu jednakost i suradnja,
nađe se zajedništvo duša malih,
i prođe za tren kao loša gradnja
loših namjera i snova propalih.
Tek ponekad nekoga Bog probudi
za život vječni, za poziv na kras
da se u sebi za dobro potrudi,
da drugome daje ruku i spas;
ponekad, rijetko se duša obrati
pa nemoćno gleda u ponore zla
i lijepo moli da netko se vrati
na put gdje se nalazi istina sva.
I nema tu sloge kao vidljiva zdanja,
Grad je nebeski tajna za dušu mnogu,
makar isti je svakome zov izabranja,
isto jedinstvo u Jednome Bogu.
19. lipnja 2018. 07:01:36
Monday, June 18, 2018
Ona ne spava
Stare pjesme, stara zemlja, prastara.
Ne možeš joj na kraj stati,
toliko je preboljela žmara i toliko gara
da joj nitko nikad ne uzvrati.
Nit' u pjesmi, nit' u palim zorama i sanjama,
nit' u prevelikoj tugi koja neće van,
ne, nikad neće van; ona se divi svojim ranama,
zvijezde joj kapa, a Križ joj stan.
Prokleta pratnja, izdajničke parade
doručkuje gotovo svakoga dana
od kada zna za svitanja, zore mlade;
ona nit' ne zna što je hrana slana
jer bljutave zalogaje uzima redom.
Vladati ne zna, vladati nikada neće,
osvajati, grabiti, pravit' se medom;
ona je gorka i uvijek se kreće,
ne spava, ne spava nikada kao janje
jer mori je glad, i bol što ne zna stati
ako prije ne vidi ono svjetlo veliko, danje
od kojega mora si nektara ubrati
za nove bitke i nova sranja, ratove, izdaje.
A što misliš kako je izdržala do sad?
Što je još uvijek drži tu gdje nitko ne haje?
I što će joj pamet soliti netko mlad,
netko bogat i moćan poput velike sile
tko nema dostojanstva pa grabi,
tko takve gorčine okusio nije, i mile,
slatke frazetine povazdan rabi?
Ona zna koliko vrijedi, i duh je njen
poput zemalja kojima plovi i prođe.
Vječna je Nebu dok zemlji je sjen,
silueta koja se traži i uzalud glođe
jer ne možeš je dodirnuti, niti uhvatiti,
njeni su stanovi duhovni svuda naokolo.
I što ako je satreš, hoćeš li tada shvatiti
da ti je srce crno, lakomo, oholo
pa neprekidno samo od smrti se krije?
Ona? Ona ne umire jer pamti sve,
krštenje vatrom i željom, srcem što bije,
oduševljena još prije ove parade zle
i ne može umrijeti, istinita, časna,
makar je samo jedinka, posljednja.
A kada izgine sva ova vojska rasna,
naći će nju, živu jer ona je samo jedna.
18. lipnja 2018. 19:20:15
Subscribe to:
Posts (Atom)
Popular posts
-
Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
-
Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj * u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad ć...
-
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
-
Kliči Gospodinu, sva zemljo! * Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite * s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
-
Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
-
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja * u domu Davida, sluge svoje...
-
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, * hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
-
"Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir i koji si sazdao čovjeka mudrošć...