Pismo iz tame

Sa mnom nemaš straha,
neka srce ti ne dvoji
da si zrno pepela i praha
kojime se zemlja poji.

Od tebe ne ostaje ni traga,
nit' od mene znaka ima;
nismo bića mila, draga,
uistinu, nitko nas ne prima.

Umiliti se nismo htjeli
društvu, svijetu i konvencijama;
Boga molit' nismo smjeli
jer On svaku dušu slama

koja za slobodom teži.
Ne možeš u svijetu biti
onaj koji boluje i leži,
koji grijehe ne zna kriti.

Mi smo Božji siromasi,
pokvareni genetski u srži;
Bog nas ničim ne ukrasi,
Bog nas radi svijeta drži

tu, na ovom beskraju od leda.
Ružni smo i stari, zli,
nitko nas ne čuje i ne gleda,
od nas okreću se svi.

Svatko od nas jedinka je sama,
tu smo bez milostinje i dara,
oko nas se širi samo tama
koju nitko nikad ne raspara.

Ni u smrti se ne nadamo,
ni životu svome ne znamo si cijenu.
Duboko, još dublje padamo
il' u ponor, il' na stijenu.

Mi smo zemlji crna rupa
i sramota ljudskom rodu,
naša koža nije skupa
pa nas bacaju u vodu.

Mi smo djeca odbačena
za slobodu lažnu
i tanka smo, siva sjena
koja nema želju snažnu

opstati i preživljavati.
Ne znamo se rasplakati,
ne znamo ni davati,
niti zlata nakapati.

Jao zemlji koja rađa, plodi,
koja nas je svijetu dala.
Bože blagi koji nas porodi,
za slobodu Tebi hvala.
‎15. ‎lipnja ‎2018. 02:20

Kamenje od Duha

¹⁶Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. ¹⁷Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

Ljubavi života vječnoga,
slatki Sjaju moga dostojanstva,
Tebe zovem neprekidno
kao Prijatelja jedinoga
usred noćnoga prostranstva
što me guta neprevidno.

Iako u Tebe uvijek padam,
nikada me ne prevari kob,
nikada na stranputice.
Niti sa sobom ne vladam,
niti mrzim biti rob,
niti nosim natuknice

od kojih bi čitav ovaj svijet
rado si načinio religiju,
vjeru praznih riječi.
Ti si mojih misli let,
u Tebe se osjećaji moji sliju,
moja djela, satkana od mliječi.

Još me podučavaj, Oče moj,
još mi veće ponore otkrivaj
i vodi me samo dalje
da ja spoznam ovaj boj;
za slobodu me okivaj
da ne spuznem u te ralje

što se medom časte.
Ne daj meni okusiti slada
već me nosi na taj zid,
koji u visine raste,
kao kamen Nebeskoga grada
na kojemu oštar stoji brid.

U tom društvu, u tom Gradu
dijelim životne molekule,
tu mi izviru sva pića;
tu po meni točiš nadu
koja svjedoči mi protiv hule,
pronalazi sveta bića,

sveto kamenje od Duha.
Tu, kraj Tebe, riječ mi šuti,
ali muk taj bremeniti
daje mojoj duši Kruha
da mi nalik Tebi budu puti
kada pleteš ove niti

od kojih mi duša progovara
sve što Tvoja ljubav znači
na tom uzburkanom moru.
Nema boljega od toga dara
kada Isusova riječ mi zrači
dok me vodiš na tu Svetu goru.
‎utorak, ‎12. ‎lipnja ‎2018. 02:26:10

Božje oduševljenje

Sad mi se nešto piše u stihu,
baš mi se pjeva, a riječi su šture;
bolje bi bilo za noć ovu tihu
da pustim joj biti otkucajima ure.

Snovi su moji kao pelin i med
pa me razbudiše molekule svježine;
stara mi bol prostrujala kao bed
i više ne sanjam, a bol mi ne gine.

Proljeće nestaje, vrućina već stiže,
sparne su zrake izdanka ljeta
i lakše je disati kad noć me ne grize,
a ova je noć posebno sveta.

Neka, neka i boli povreda tijela
pa nema se vremena patiti dušom;
nek se došulja ta zora mi vrela,
skratit ću dane  malenom lučom

što svijetli mi ovim noćima usnulim,
produžit ću noći blage i svježe.
Danju je odmor, siesta, ne žurim
i ptičice moje u hladovinu bježe.

Uskoro dolazi dan od svetosti, 
brzo će nedjelja osvanuti nova;
ljubit ću relikvije i žive kosti,
slavit ću radost Blagdana ova.

Sveti će Ante zarudjeti kao cvijet
što otvara latice svima na udivljenje.
I slavim Ga ja, i slavi Ga čitav svijet,
Boga u čovjeku i Božje oduševljenje.
‎nedjelja, ‎10. ‎lipnja ‎2018. 03:35:42

Eliksir vječnosti

Da sam htjela, živjela bih sada
kao neka sretnica u dvorcu;
možda velika bi bila moja nada
da ću omiljeti vlastitome Tvorcu.

Da sam htjela, postigla bih karijeru
usred velegradska lijepa zdanja;
možda spoznala bih u kojem to smjeru
moram ići da bih našla put do svetog znanja.

Da sam htjela, bogata bi bila moja barka
mada ne znam koliko bi bilo koristi od toga;
možda spoznala bih što je istina, što varka,
možda vodila bih u životu bića mnoga.

Da sam htjela, izbjegla bih svaku muku,
ne bih ostarjela tako naglo;
možda svakom pružila bih ruku,
možda srce bi se moje saglo.

No, ovako sigurna sam, umorna i bijedna,
savijena sve do zemlje kao hrpa praha,
da sam uložila sve u zdanja vječno vrijedna,
da je život vrijedio mi svakog daha.
‎srijeda, ‎6. ‎lipnja ‎2018. 20:54:41

Prijatelju naš

Najljepše je ipak na te pomisliti,
misliti na tebe uvijek mi je najdraže;
s tobom željela sam prijateljstvo sviti,
uz tebe mi najjasnije što mi Bog naš kaže.

Srce Isusovo, moja ljubav, srce srca moga
govori mi da te primam kao brata,
kao prijatelja koji čini svašta radi Boga,
koji izlaže se, svaki dio srca ili vrata

da bi dao od života najmanjem stvorenju
poput svoje zvijezde vodilje što sjaji,
čak i kada sve je izloženo uništenju,
kada uzalud se Jedinoga taji.

Vjereniče, prijatelju, sada te se sjećam
nakon dugih mračnih dana, nakon posta
od kojega više ljubim i jače osjećam,
od kojega duša samotnicom osta.

Ružna su vremena, ponavlja se čitav svijet,
povijest čovječanstva nosi samo prilike
što ih neće koristiti za svoj let
oni koji tvoje ne ponesu odlike.

Strašna su vremena, sve je crno, sivo,
bijele haljine su skinuli i anđeli
pa se čine kao razotkriveni u krivo,
svoje maske bacili su na Dom bijeli

i na naše stanove od blata i od meda.
Nitko više ne traži u ljudima ni srce,
samo grabeži se lako mnogi preda.
Postaviše sebi pladanj i na njemu suce

i svakome je dostupno do trona.
Srce Isusovo, spasi svoje sljedbenike
koji okupe se, čuju na znak zvona;
Srce Isusovo, šalji nove poslanike

dok još zemljom hode takvi učitelji
kao što je ovaj prijatelj moj.
U Tebi se nalaze svi Tvoji žitelji,
a u njima Ti i u Tebi Otac Tvoj.
‎srijeda, ‎6. ‎lipnja ‎2018. 02:17:45

You are my Sunshine

Roxette - Listen To Your Heart (HQ)