Da te sanjam, malo mi je reći,
da za tebe molim, blagoslivljam;
da si meni kao dah na maloj svijeći,
da zbog tebe smirena sam ili divljam.
Ali sada znam, u tvojim zjenicama sjajnim
i na tvojim rukama od meda,
da sam susrela se s obećanjem bajnim,
da taj dah od svijeće jači je od leda
po kojemu kliznem, na kojemu mrznem,
na kojemu ostavi me Bog moj strogi
da od straha, brige svako malo trznem
pa da prepustim se onda tebi kao drogi.
Malo mi je reći slobodan si, ljubi,
premalo je sve od brige svoje dati;
dovoljan je onaj dah da se izgubi,
a preizobilno kad se opet k meni vrati.
Uskoro će opet uzdići se tulipani
prema nebu s kojeg svaka kap se vraća
da bi sretni, mirni bili novi dani,
da bi topla bila noć sve kraća.
Nisam li ti pričala da svuda cvatu,
da na svakoj zemlji za slobodom žude,
da su isti i u bezbrižnosti, i u ratu,
da u svakoj duši tu slobodu neumitno bude.
Idi samo, samo idi, spasi dušu, krv i tijelo,
i ne zaboravi Boga moliti za sve,
i za znanje crno, i za ruho svadbeno i bijelo,
za sve ono što u tebi zre.
nedjelja, 27. svibnja 2018. 17:06:43
