Bijeli vitez

Vidjela sam bijelog  viteza od čedi,
od čednosti bajne, Nevinosti čista
koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,
susrela sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala
ja, ovakva umorna i rastrgana,
ali sam ga ipak nečim prepoznala
što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ
i glas što nosi poruke od svile
do dubine moje duše, blijede kao kreč,
kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,
tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran
kao ruke djece, kao pčela roj,
a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;
kamo sreće da sam zjenica mu oka
pa da imam oca, sestru, braće mnogo!
Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom
koji hoće okovati anđeoske dveri,
ali me je povukao svojim čednim letom,
čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,
majka bijaše mu slavna na daleko;
držali ga za plemića i za probrana ženika,
nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje
da ne vene duh mu usred zlatna stana,
da umnoži neraspadljivo Ti zrnje
koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.
Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;
ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo
posinstvo to isto što ga meni stvori.
‎nedjelja, ‎15. ‎travnja ‎2018. 19:29:01

Veliki Svećenik

Bezbrojni anđeli i svi sveti
pjesmu slave kliču Kristu, Sinu
u kojemu Svevišnji je Bog.
Kad se nova duša Boga sjeti,
On je nosi, uzima je u visinu
da u Njemu nađe log.

Utjelovljuje se Isus dragi
Duhom svojim duhu duše te,
u dubini duša Njega rađa;
teškim trudom duh se blagi
nove duše Bogu svome uspinje
gdje je čeka nebesnica lađa.

Nova duša još i druge duše prti,
moli za njih, u nebesa nosi
koga ljubi srce njeno žedno,
koga želi čuvati od smrti.
I za sve te duše Isus Oca prosi
te u Duhu Svetom svi postaju jedno.
09.05.2018. 01:20

Bijela Katedrala

Sjajem sunca satkali su nježno zdanje
od pretvrda, od neslomljivoga kama;
svetim nadahnućem načiniše najtanje
što svodu pjeva koji dostojna je rama.

Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,
kaplja vode života za putnikovu dušu,
smjernica za ulaz svadbenome plesu
ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.

I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,
putokaz je svakom žednu da još više žeđa
i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada
na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.

Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,
anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom
da pronađem ulaz od konkretna doticaja
prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,

tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,
sa svim milostima koje iznutra se dijele;
i da malo bolje vidim njene mističnosti,
da doživim neznane korale Katedrale bijele.
‎srijeda, ‎2. ‎svibnja ‎2018. 07:58:04

Tajna veza

Kada ti priđem u svjetlosti svijeća,
dah me obuzima svjetlosti i sjaja;
od tebe dolazi i na mene pada sreća
iako sam ja u svijetu, ti u odajama raja.

Živ si u svom djelu, živiš u sjećanju puka
i u mome srcu riječi mojih molbi stvaraš.
Za tebe još nije prestala sva muka,
u ljubavi Boga ti nas tamo zagovaraš.

Znam da ima nešto više i da razlozi postoje
jer mi vidiš jade; ako treba, sa mnom patiš.
Duše koje dođu svojim potrebama te osvoje,
a sve moje namjere pažljivo i pomno pratiš.

Znam da i njih zagovaraš kao mene,
vidi se na licima, u rukama drhtavim;
vidim kada svjetlo očima odnese sjene,
spoznajem dubine duša kada im se javim.

Mnogi pričaju u svijetu da mrtvace štuju puci
jer im nije otvoreno srce, dušu brojevima mjere.
Hvala ti što traga ostavljaš na mojoj ruci;
molim te, izmoli svima njima izobilje vjere.
‎nedjelja, ‎6. ‎svibnja ‎2018. 07:23:19

Zakrpe od svile

Komadići praznine, tupe i lijene,
kada ručam ili umorna sam svijeta,
zgrabe moju dušu, bace među sjene
gdje se ne zna razlika profana i sveta.

Zakrpe od svile i od fina tkanja,
kada postim prisilno s gorčinom,
miluju mi dušu, vode je do znanja
gdje se razlikuje svom silinom

sve od svega, svak od svaka.
Razgrana se krošnja preko duha,
putuje u nebo kao svijetla zraka,
umnožava darove gledanja i sluha.

Sve što znam novo je i nepoznato,
sve je Tvoja volja, uprava i hrana. 
Tada ne postoji više niti blato,
nema crne noći, mraka, samo živa dana.

Svjetlo moje, Svjetlo duha i materije,
sve je dobro; kamo mi tjeskoba,
nestvarna i besmislena bol što rije,
od koje se gubi pojam doba?

Blagostanje, pravda, kakva ludost. 
Imitacija života kojeg nema,
oponašanje u minus, a ne mudrost
što ju snašla anatema.

Jednim dahom svojim padaš kao snijeg,
a već drugim nosiš me u pustinju,
predaješ mi kraljevanja stijeg,
moj Isuse, mome slabom tinju.

Poučavaš me spoznanjima i slavi
kao što bi pastir svoje janje
sretan ponio u ljubavi,
koji za me uvijek samo život žanje.

Sve me slušaš, na sve odgovaraš;
još me pratiš, brži si od mene,
samo jednu stopu za me stvaraš,
samo jedno zrnce moje vene.

U jednom trenutku sve se mijenja,
sve se kreće, sve je to u meni,
ja u Tvome srcu, puna zrenja,
zajedno smo ispunjeni.
‎11. ‎svibnja ‎2018. 19:17

Glas Pastira

Čujem Tvoj glas u moru glasova raznih,
u tišini blagoj, u potpunome muku,
čujem Tvoj glas usred riječi praznih,
kada sam sama ili svjedok sam puku.

Tvoj glas mi je prepoznatljiv i jak,
poput svježine i lahora blaga,
tamo gdje nalazim križa Tvog znak,
tamo gdje nema mu nikakva traga.

Tvoj glas Pastira je glas razuma čila,
lakoće i fine svjetlosti sjajne;
poput latice cvijeta, poput prozirna tila,
kao drvored breza sred šume bajne.

Tvoj glas je strašniji od najtanjeg trna,
kao da štiti ružu i uz nju stražari,
od kojega lije krv do posljednjeg zrna,
od kojeg se obraz brzo zažari.

Kad sam u žurbi i kada mi počinak leži,
kada se budim, čujem Ti glas;
od Tvoga glasa noćna mi mora bježi
jer glas Tvoj je život, hrana i spas.
‎nedjelja, ‎22. ‎travnja ‎2018. 07:04:03

Bijah slijep

Slijepa sam Te dočekala, Bože moj,
sve te godine od zlata i od vune
što se svilom prepliće i sjaji.
Kako mučan, kako tužan bio je taj boj
što mi uze daha, poremeti strune,
što ga srce među cvijećem taji.

Pratili me, ne darivahu mi ljiljane
sve dok uši moje nisu čule zvuk,
sve dok nije progledala ptica mi u njedrima.
Zaklon bijahu mi uvale tihane
u kojima vladao je srca moga muk,
ruke klonule nad polomljenim jedrima.

Tamne noći bile su mi dom i kuća,
postelja od trnja, od mrkline crne
što se valja u magluštini gustoj.
Pikale me igle varljivoga nadahnuća
što me ostavljalo prestrašenu poput srne
koja krije lanad sred planine puste.

Tragala sam mada nisam znala tko si,
odvele me sjene u podzemlje svoje
da mi sude, radi svoje vlastite praznine,
da se moje suho žiće ničim ne orosi;
ali tamo pronašla sam sve dubine Tvoje,
otkrila sam dlanove, blijede od prašnine.

Isuse moj blagi, moje Otkrivenje,
lijep si kao plemenito voće,
poput soka srča svijetao je obraz Tvoj.
Uskrsnuće moje, Žetvo, Plode, Zrenje,
duša moja, tijelo i moj dah ljubiti Te hoće;
glas Ti slijedim kao anđeoski poj.
10.05.2018. Uzašašće Gospodinovo, 04:10