Miroslav Skoro i Thompson Sude Mi

Miroslav Skoro i Thompson Sude Mi

Bishop Barron on “Jackie”

Crno-bijeli cvijet

Pokušala sam rasti poput ruža, davati uvijek pupoljke, biti nedodirljiva zbog trnja, imati neopisivo raznobojan cvat, ali tada nisam žeđala za Tvojim prostorima, nisam imala snage dodirnuti nebo; ne odbaci me od lica svojega, Isuse, Gospodine koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

Osobna Pasha

U Isusovo vrijeme o židovskoj su se Pashi sabirali u Jeruzalemu Mojsijevi vjernici radi žrtvovanja i blagovanja janjeta; ona je spomen na izlazak koji je izbavio Hebreje iz egipatskog ropstva. 
U prapočetku je to bilo klasično proljetno slavlje i prinošenje prvina Bogu općenitome, kasnije Bogu Praotaca vjere Abrahama, Izaka i Jakova. Najdojmljivije je da se u Izlasku 12,8-11 Pasha blaguje na brzinu, beskvasni je kruh onaj koji ne stižemo pričekati jer je Gospodin objavio Mojsiju tako, namjeravajući pokositi sve koji ne bi slavili Njegov dan, a od toga se moralo bježati. Danas živimo u posljednjim vremenima (1 Kor 10,11  i  1 Tim 4,1) pa stoga također žurimo jer očekujemo Kristov dolazak. Zato blagujemo post.
Danas kršćanska Pasha sjedinjuje svagdje na svijetu učenike Kristove u zajedništvo s Gospodinom, istinskim Božjim Janjetom; ona ih pridružuje Njegovoj smrti i uskrsnuću kojima su oni izbavljeni od grijeha i smrti. 
Nakon izlaska iz Egipta događaju se na isti dan razni izlasci iz ropstva. Od onoga trenutka kada je Mojsije stao pred gorući grm (Izl 3,1sl), sve što se događa dobiva posebno, božansko značenje za ljude. Slijede novi izlasci (vidi: Dufour, str. 829-832)i odlasci selilačkog vjernog naroda. Vjerski život ne završava obraćenjima i pričestima već su to događaji koji pokreću nova obraćenja, poslanja i odlaske dalje na put vjere, na put križa, na put u samrtno preobraženje.
Odlazak sa Sinaja (Br 9) popraćen je odabirom svećenika i Pashom za koju se priredilo svjećnjake. Bog nas posvećuje i opskrbljuje svjetlom za put kako bismo vidjeli kuda i kojim stazama kročimo, a već znamo od čega bježimo; ne znamo kamo idemo, ali putem pjevamo Bogu našemu psalme i molitve (Ps 18). 

Ulazak u Kanaan (Jš 5), nakon što su pomrijeli svi "opaki" naraštaji, zaostali iz Egipta, ponovni je izlazak iz ropstva te opakosti koja se očitovala mrmljanjem, lakomošću i nesposobnošću za hod u vjeri. Jošua, pomoćnik preminuloga Mojsija, obrezuje mladi naraštaj kako bi vjeran narod očistio od zaostataka grešnih stanja. Na isti dan oslobođenja od ropstva u Egiptu slavi se Pasha. Tom prilikom, bez oružanog napada već samo uz pomoć ustrajnosti u molitvi i velikog strpljenja, pada prvi vanjski neprijatelj, Jerihon. 
Slijede neke reforme u narodu kao što to uvijek slijedi. Čita se knjiga zakona i pravila. Narod ima postavljene upravitelje, suce i kraljeve (oko 300 godina poslije Davida).
Naravno, nitko nije savršen, nismo svi veliki svetci, barem koliko se zna i koliko je javno, padamo u grijehe od kojih je najveći grijeh nevjera, nemolitva i štovanje, odnosno klanjanje svemu što nam izgleda "božanstveno" i svima koji malo podviknu na nas. Gradimo sebi svoju sliku Boga, sastavljamo svoja evanđelja. Padamo u teža ropstva od onoga u Egiptu, duhovna ropstva, ideologije. 
Boga se ne može pojmiti, ali kao što je narod pao u Babilonsko ropstvo, tako i mi, kada izgubimo voljenu osobu, tek tada znamo što nam je značila. Povratak Božjega naroda iz dugogodišnjeg ropstva podsjeća nas da smo ostali ipak na neki način vjerni; svaki put kada se dođemo okrijepiti Euharistijom, počinjemo jače vjerovati. Svaki puta slavimo u isto vrijeme, na dan izlaska iz Egipta.

No, nije sve u psihološkom proživljavanju naše povijesti spasenja jer mi danas imamo Novi zavjet i Katoličku Crkvu za posljednji uspon prema vrhuncima vjerskoga života.
Imamo Isusa Krista i znamo da nam je naša svjetlost i spasenje Otac i Sin i Duh Sveti. Imamo Kristovo i Isusovo Pashalno otajstvo: Muku, smrt i uskrsnuće, uzašašće i poslanje Duha na Crkvu i na sve ljude.
Naša je nedjeljna pasha. Obrezali smo srca svoja, duhovni smo ljudi, suuskrsavamo s Kristom, ali niti sada ne spavamo nego žurimo, molimo, strpljivo postimo i naviještamo Radosnu vijest, u zgodno i u nezgodno vrijeme:
Druga Poslanica Svetoga Pavla apostola Timoteju, glava 4, redak 1-50
1
Svečano zaklinjanje
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. 3Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; 4od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. 5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!

Ako tako činimo, sigurno ćemo se osloboditi smrti i znat ćemo se kretati u vječnom životu.
‎petak, ‎7. ‎travnja ‎2017. 01:01:00

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo

Bi li bilo manje kriminala ili ratova da nemamo državu? Vjerojatno ne, ali valjda je Platon pametniji od mene i tko zna što smo htjeli. Svašta pišem. Da nema države, nikada se ne bih mogla hvatati za demokraciju koja me spašava od nepoštedne cjeloživotne borbe za preživljavanje.
S druge strane, imamo toliko junaka i heroja koji upravo to čine, bore se i tuku, oni su naši uzori. A tek političari. Samo pratimo gdje su, što rade, što su potpisali.
Onda se tješimo, ipak je tu pravosuđe koje nas štiti jer poštujemo zakone. Ako se i dogodi da ne uspijem svoja prava ostvariti, preostaju mi mediji. "Treba dati u novine pa da vidiš kako će se pomaknuti sve s mrtve točke", mnogi savjetuju.
No, kada i pokušaš doći u tražene medije, oni razvodne tvoju priču kako bi imali veću potražnju u svojem vlastitom interesu jer konkurencija bi ih inače satrla.
Preostaje ti da se ipak izboriš sam u toj divljini.
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo." (Balade Petrice Kerempuha, Khevenhiller)

Ave Maris Stella