U Isusovo vrijeme o židovskoj su se Pashi sabirali u Jeruzalemu Mojsijevi vjernici radi žrtvovanja i blagovanja janjeta; ona je spomen na izlazak koji je izbavio Hebreje iz egipatskog ropstva.
U prapočetku je to bilo klasično proljetno slavlje i prinošenje prvina Bogu općenitome, kasnije Bogu Praotaca vjere Abrahama, Izaka i Jakova. Najdojmljivije je da se u Izlasku 12,8-11 Pasha blaguje na brzinu, beskvasni je kruh onaj koji ne stižemo pričekati jer je Gospodin objavio Mojsiju tako, namjeravajući pokositi sve koji ne bi slavili Njegov dan, a od toga se moralo bježati. Danas živimo u posljednjim vremenima (1 Kor 10,11 i 1 Tim 4,1) pa stoga također žurimo jer očekujemo Kristov dolazak. Zato blagujemo post.
Danas kršćanska Pasha sjedinjuje svagdje na svijetu učenike Kristove u zajedništvo s Gospodinom, istinskim Božjim Janjetom; ona ih pridružuje Njegovoj smrti i uskrsnuću kojima su oni izbavljeni od grijeha i smrti.
Nakon izlaska iz Egipta događaju se na isti dan razni izlasci iz ropstva. Od onoga trenutka kada je Mojsije stao pred gorući grm (Izl 3,1sl), sve što se događa dobiva posebno, božansko značenje za ljude. Slijede novi izlasci (vidi: Dufour, str. 829-832)i odlasci selilačkog vjernog naroda. Vjerski život ne završava obraćenjima i pričestima već su to događaji koji pokreću nova obraćenja, poslanja i odlaske dalje na put vjere, na put križa, na put u samrtno preobraženje.
Odlazak sa Sinaja (Br 9) popraćen je odabirom svećenika i Pashom za koju se priredilo svjećnjake. Bog nas posvećuje i opskrbljuje svjetlom za put kako bismo vidjeli kuda i kojim stazama kročimo, a već znamo od čega bježimo; ne znamo kamo idemo, ali putem pjevamo Bogu našemu psalme i molitve (Ps 18).
Ulazak u Kanaan (Jš 5), nakon što su pomrijeli svi "opaki" naraštaji, zaostali iz Egipta, ponovni je izlazak iz ropstva te opakosti koja se očitovala mrmljanjem, lakomošću i nesposobnošću za hod u vjeri. Jošua, pomoćnik preminuloga Mojsija, obrezuje mladi naraštaj kako bi vjeran narod očistio od zaostataka grešnih stanja. Na isti dan oslobođenja od ropstva u Egiptu slavi se Pasha. Tom prilikom, bez oružanog napada već samo uz pomoć ustrajnosti u molitvi i velikog strpljenja, pada prvi vanjski neprijatelj, Jerihon.
Slijede neke reforme u narodu kao što to uvijek slijedi. Čita se knjiga zakona i pravila. Narod ima postavljene upravitelje, suce i kraljeve (oko 300 godina poslije Davida).
Naravno, nitko nije savršen, nismo svi veliki svetci, barem koliko se zna i koliko je javno, padamo u grijehe od kojih je najveći grijeh nevjera, nemolitva i štovanje, odnosno klanjanje svemu što nam izgleda "božanstveno" i svima koji malo podviknu na nas. Gradimo sebi svoju sliku Boga, sastavljamo svoja evanđelja. Padamo u teža ropstva od onoga u Egiptu, duhovna ropstva, ideologije.
Boga se ne može pojmiti, ali kao što je narod pao u Babilonsko ropstvo, tako i mi, kada izgubimo voljenu osobu, tek tada znamo što nam je značila. Povratak Božjega naroda iz dugogodišnjeg ropstva podsjeća nas da smo ostali ipak na neki način vjerni; svaki put kada se dođemo okrijepiti Euharistijom, počinjemo jače vjerovati. Svaki puta slavimo u isto vrijeme, na dan izlaska iz Egipta.
No, nije sve u psihološkom proživljavanju naše povijesti spasenja jer mi danas imamo Novi zavjet i Katoličku Crkvu za posljednji uspon prema vrhuncima vjerskoga života.
Imamo Isusa Krista i znamo da nam je naša svjetlost i spasenje Otac i Sin i Duh Sveti. Imamo Kristovo i Isusovo Pashalno otajstvo: Muku, smrt i uskrsnuće, uzašašće i poslanje Duha na Crkvu i na sve ljude.
Naša je nedjeljna pasha. Obrezali smo srca svoja, duhovni smo ljudi, suuskrsavamo s Kristom, ali niti sada ne spavamo nego žurimo, molimo, strpljivo postimo i naviještamo Radosnu vijest, u zgodno i u nezgodno vrijeme:
Druga Poslanica Svetoga Pavla apostola Timoteju, glava 4, redak 1-50
1
Svečano zaklinjanje
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. 3Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; 4od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. 5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!
Ako tako činimo, sigurno ćemo se osloboditi smrti i znat ćemo se kretati u vječnom životu.
petak, 7. travnja 2017. 01:01:00
