križni put - komentar prof. Ivančića

Kako se TO meni dogodilo

https://www.youtube.com/watch?v=7x-hatfNlHU

NEKA TE BLAGOSLOVI GOSPODIN I NEKA TE ČUVA,

NEKA TE GOSPODIN LICEM SVOJIM OBASJA,

MILOSTIV TI BUDE.

NEKA POGLED SVOJ GOSPODIN SVRATI NA TE

I MIR TI DONESE

Ako mogu ja

Ako mogu ja svijet ispraviti,
neka bude lijep i ravan.
Ako stignem još ozdraviti,
neka bude život javan

pa neka se dobro vidi, čuje
pravednost o kojoj sanjamo,
neka pravda po svuda odjekuje,
a to je onaj Bog kojem se klanjamo.

Ako mogu ja umjesto tebe
bilo što učiniti ti protiv žala,
izreci mi odmah svoje potrebe,
izaberi svoje od svih svjetskih zala

pa neka se ljubav i dobrota zna
o kojima nikad nitko nije čuo,
a koju ti samo Bog tvoj da
tada, kad je na Golgoti izdahnuo.

A što misliš, da sam neznalica
koja sanja ili samo voli maštati
i da nisam drugo nego vješalica
koja drži haljine, a ne zna opraštati?

A što misliš zašto vjerujem u Boga,
zašto pjevam, hvalim Ga i slavim?
Samo jedan lijek je protiv Zloga,
samo Bog moj vidi kad se čime bavim.

Samo Križ od moga Spasitelja
vidi me u slici, riječi, djelima;
samo volja Boga mog, Izbavitelja
čini dušu mi i srce bijelima.
16.02.2017.  22:46

Iz ove duge noći

Naići ću čim budem pripravna,
sigurno naići ću u krajeve naše.
Ako bude ovakvoga mira ravna,
sigurno ću dopustiti da me spase

prljave ruke od drvena blata,
znojavo srce od nade i boli
što bi me provesti kroz ona vrata
iza kojih se samo ljubi i voli.

Sigurno ću zapaliti mnoštvo svijeća
i neviđene zvijezde pustiti van,
sigurno ću nabrati svakoga cvijeća,
naići iz duge noći u dan.

Sigurno bez mene neće se zbiti
niti jedan presudni vječni čas
i sigurno za mene lat će se sviti
što pada niz nebo samo zbog nas.
11.02.2017.  00:22

Možda baš zato

Nije zabranjeno pisati o zabranjenim stvarima
i nije dopušteno praviti se benom
jer kad bismo šutjeli o ljudskim darima,
svemir bi se zaprašio sladunjavom sjenom

i ne bi više postojali nikakvi razlozi,
a toliko toga još želimo popraviti
dok promatramo život i svijet u slozi
i dok se nadamo da će se Bog pojaviti.

I nije čovjek zato da se krije
nego da potvrdi sve što želi;
čovjek je zato da opnu probije,
da glupost i pamet svoju podijeli.

Inače nikada ne bi ničega bilo,
ni zabrana, ni spoznaje, ni glasa
koji bi vikao gdje se je biserje sakrilo
i koji bi otkrio okuse Božanskoga klasa.

Ili zar nisi primijetila da su svi ljudi lijepi,
da iz njih prodiru životni tokovi
pa makar bili i gluhi, i nijemi, i slijepi
i da samo zbog ljudi opstaju sokovi

i da religija jedina o tome zna?
U izobilju riješenja za sve zagonetke,
ona se sama od povjerenja tka
kada čovjek slavi i slavi Svetke.

Jer ako ne zato da slavimo Blaga
i ako ne zato jer nam se duša poti,
što nam je potrebna moć i snaga,
mudrost i ludost što ih imaju čak i idioti?
10.02.2017.  15:43

Za tvoje ugodne dlanove

Nisu to utihnuli slavuji
i nije muk nego sklad;
kao kada mladost zahuji
kada čovjek nije više tako mlad.

Ili kao blaga nevinost bezumnika
kada ljudi u njemu otkriju vječnost,
zatečeni potpunim nedostatkom humnika
i grobova. I ta njihova mliječnost!

Ne, nisu to utihnula žuborenja i cvrkutanja,
to je samo odavanje počasti
tada, kada ptice im prate lutanja,
a potom poniru u njihovu čast.

Bezumnici među sobom lako se nađu
i susreću se kada god požele.
I vrlo lako u središta zađu,
i vrlo često mudrost podijele.

A evo za tebe, grubi pjesniče:
ne može se do mladosti doći
ako ne ostariš na početku priče
jer kako ćeš inače uživati moći.

A za tebe, dušo moja, i tvoje nježne dlanove
koji smrznutim vrapcima zacijeljuju krila:
možeš upregnuti najstrašnije kranove
kako bi ptica poletjela i sretna bila,

a sve bi uzalud bilo, i tvoj trud
kad su ti dlanovi tako rajski ugodni,
da nisi tako strašno od ljubavi lud
i da nisi i ti jedan bezumnik plodni.
10.02.2017. 00:05

Savršenstvo

Oslobodi me od krvi prolivene,

o, Bože, Bože, Spasitelju moj,

skini s mene rane zadobivene,

odagnaj od mene ovaj nespokoj.

Jao meni ako Ti ne kažem,

jao meni ako ne požalim,

jer Ti me uzvisi svojim pažem,

što se Križem već ne hvalim.

Kako da izliječim mnoštvo rana

sada, kada si me doveo u Dom

i kad već su one rane prošlih dana

i kada si pokrpao moj sveopći slom?

Zar da osvrćem se, retardiram,

u prošlosti drevnoj tražim greške?

Ta, ja znam da po Tvome sviram,

samo zato sada dijelim naokolo smiješke.

Zar sam učiteljica? Okrunjena žena

koja barjaktari po naredbi Grijeha,

zar da Grijehom budem osuđena

porad svoga mladalačkog smijeha

i sve svoje sreće zbog najgore kobi?

Slavit ću Te, Gospodaru njive moje

što je tetošim i šibam da se zdrobi,

da bi dala, raspuknuta, sjeme Tvoje.

I taj Grijeh se topi, nemoćan, na očigled

od sve Tvoje glazbe sa desetak žica,

ispred strasti moje tinjajuće kao led,

kao žaba koja uči od nebeskih ptica.

Ima li što drugo ili savršenije,

reći ćeš mi pa ću prozboriti,

razvezati niti zamršenije;

i anđelima tada će zazvoniti.

Tako mi svega, plesat ću pred Tobom,

rastaviti nebo na bezbrojne dare

pa nek uhvati ih onaj što se gradi Grobom.

Neka pukne ovaj raj zemaljske pare.

Znam da sluškinja sam beskorisna,

ali Ti me pojiš neprekidnom nadom

da mi mrtva djela neće biti spasopisna

nego naša šetnja Nebeskim Gradom.

26.01.2017.  09:46