Dužnici smo

10 “I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti (Poslanica Svetoga Pavla apostola Rimljanima, glava 8, redak 10)”.

Teško je ponekad čovjeku predočiti kako je to on u tijelu, ali i u duhu, a još je teže zamisliti ili vjerovati da je u grijehu sav čovjek kao i da je sav u vječnom životu, to jest da Duh Božji prebiva u čovjeku i to u njegovom duhu.

Sve što znamo je grijeh. Vječnom životu vjerujemo, ali ne znamo ga dokazivati, znamo samo reći da dokaza nema za postojanje vječnoga života, ali da dokaza nema niti za nepostojanje vječnog života. To je pitanje naše vjere i vjerovanja u riječi koje su apostoli zapisali da je Gospodin Isus govorio.

U kontekstu govora o svome poslanju Duha, Branitelja ljudi pred sotonom, Isus napominje:

63 "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su (Evanđenje po Ivanu, glava 7, redak 63)". 

Tijelo ne koristi ništa, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh je život koji tako čuvamo od svega i svakoga i to zbog pravednosti, a taj duh su i riječi Isusove. Zbog toga tračka pravednosti kojega naziremo u našem razumu i prema kojemu donosimo sudove o pravdi i nepravdi, mi znamo da je naš život puno vrijedniji nego što smo svjesni u svakom trenutku. Bojimo se kraja, ali ne vidimo svetost i vječnost vlastitoga života. No, može se reći da vječni život naziremo u svojoj vjeri, ma kako mala bila, u Boga i Njegove riječi. Uglavnom se svi nadamo manje ili više da ćemo se ugodno iznenaditi u raju jednoga dana.

Isus nam govori da je raj u nama i već je prisutan oko nas, a taj raj, to je naš životni duh i Bog Životvorac, Duh Sveti.

Čovjek se može potruditi oko toga da riječ Božja, Isusova prebiva u njegovom duhu, u čovjeku samom, u njegovoj vjeri, mislima, osjećajima, djelima i riječima.

12 “Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!”,  klikće Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima dok u Ivanovom evanđelju, glava 14, redak 26,  možemo pročitati dragocjene Isusove riječi: 

26 “Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.” 

Dar

Nakon mnogih raznovrsnih baštinjenih dana,

Ti si, Gospodine, jedinstvena baština moja.

Nakon mnogih rastanaka i sveta žrtvovanja,

mojim danima, Gospodine, nema zbroja.

Sjećam se još uvijek kad sam ljubav darovala,

kada željela sam jako Ti ugoditi,

tek tako, samo stoga što sam baštinu izrovala,

našla da se može zajedništvo roditi,

ono puno više o čemu sam slutila.

Htio si od mene načiniti samo svoju zaručnicu,

a ja zbog Tvoga dara nisam se naljutila

iako sam sva od straha zadobila svetu drhtavicu.

Strah me bilo da to neću moći, ljubav svoju žrtvovati

tada kada već sam ljubila iz čista mira

i da neću preživjeti kad me dragi počne zvati

slađe od sirena ili lutnje koja tiho svira.

Dao si mi snagu i presveta svoga Duha,

priredio nam predivne i rajske svečanosti

kako dar bi bio bogat, prepun sjajna ruha;

pružio si nama svetu gozbu svoje nevinosti

da bih veću slatku žrtvu predala Ti bez ustezanja.

Sretni mi smo bili zbog ljepote Tvoje među nama,

a ja željela sam tada sve to ostaviti radi znanja

po kojem sam baštinila ljubav Tvoju, a ostala sama.

Da to nisam učinila ja bez tuge i bez jedne suze,

dar bi bio prepun mana i žrtva beskorisna.

Predala sam Tebi svoje najdraže i slatke uze,

predala Ti za njih molitve da bi žrtva bila propisna,

a danas Ti nas pratiš svakoga na svome putu;

kad sam strahovala izgubiti sve, dobih Tvoje ljubavi žar

i znam da nisam jedina ja blažena u svome kutu.

Baštinila ja sam Tebe, Kriste, neizreciv dar.

14.05.2016. 07:28

Životni prag

U prosjeku se puno dana u životu mučim,

ali sve to mijenjam za trenutke sreće.

Dosta pamtim i od nevolje naučim

kakav je to život kojeg srce neće

i kako je to kad se život mrzi

jer “tko ga mrzi, taj će ga zadobiti”.

Onaj tajni život koji dopire do srži,

to je vječni život koji ne da se porobiti.

Želim znati da me čeka izlaz iz divote

jer mi duša teži osloboditi se ropstva.

Svatko može sanjati bezbrojne živote,

ali svakome je toga robovanja dosta,

Svaka duša želi pobjeći u nešto bolje.

Zato padamo u dosadna raspoloženja,

zato bez Boga nam nema dobre volje,

zato često izbjegavamo razna zaduženja.

Dug je čovjeka da misli i marljivo radi,

da se uvijek oko svega dobro potrudi

i da uvijek iz početka sve novo posadi

kako bi mu uvijek bili dragi neki drugi ljudi.

Tada može se pronaći od života istinskoga trag

koji sve živote nosi, a jedini je pravi;

tada može se preskočiti životni prag

iza kojega se jedan vječni život javi.

Taj trenutak sreće jedini je odmor i užitak,

taj trenutak čas je kada susrećemo Boga

i tko ne zna da o tome piše Sveti svitak,

taj ne može sreću naći, niti spoznati koga.

12.05.2016.  04:40

Raj

Svaki dan Te hvalim i Tebi zahvaljujem,

svaki dan promišljam Te u molitvama svojim;

svaki dan za onu riječ Ti strahujem,

svaki dan zbog Tebe za istinu se bojim.

Uvijek iz početka moje staze k Tebi počinju

i svaki dan su više čiste i sve više jasne.

Svaki dan sve teže mi se misli začinju,

svaki dan sve teže su mi one riječi časne

koje treba slijediti u životu i djelu

jer me odvaja moj put da od svega se opraštam.

Svaki dan Te pitam u zoru bijelu

što je potrebno učiniti da tugu ne ispaštam.

Svaki dan sve više učim od nježnosti Tvoje,

a sve teže bijeda ljudi moje srce para.

Svaki dan svi greške i sve grijehe broje,

svaki dan mi zbog nas sviju duša izgara.

Svaki dan sam Ti sigurnija u povjerenju

koje dajem i za koje ne znam nikad kraja.

Svaki dan se predajem tom istom određenju

od kojeg sam pričvršćena na krilima raja.

10.05.2016.  06:05

Poznavanje Boga

Ljudi vole nešto žrtvovati. Davanje žrtve traženje je ljubavi.

Davanje ljubavi je uvijek davanje sebe, a ljudi vole to zvati ponajvećom žrtvom. Zato i vole davati neke manje ili veće žrtve, a ne vole sebe predati do kraja.

Ljudi se često cjenkaju, računaju da će za malu žrtvu dobiti nešto, ili sve, ili barem nekoga tko im je potreban. Ljudi vole reći kako su dali puno ili kako su dali sve, ali nikada ne govore da su predali sebe. Ne bi bilo ni prikladno predati čitavoga sebe zbog nečega što nije od životne važnosti. No, također je vrlo neprikladno kada za nešto što je od životne važnosti nismo spremni dati više od malo svoga vremena, svojih blaga ili svojega truda i napora.

Stari je Božji narod imao vjerski običaj žrtvovati životinje Bogu. Tim činom su tražili od Gospodina milosrđe, uslišanja, blagoslov, ali zapravo to je sve ljubav Božja prema ljudima pa se može reći da su zapravo ljudi svojim žrtvovanjem životinja učili kako se predaje i uzvraća Bogu ljubav.

U ta vremena pojavio se u Božjem narodu i prorok Hošea koji je narodu progovarao i o tim vjerskim običajima žrtvovanja životinja jer narod nije znao bez raznih proroka razumijeti što čini i zašto. Mnogi su žrtvovali bogatstva, a bogatstvo su bila lijepa stada pripitomljenih životinja. Tako nije bilo previše teško izdvojiti posebno lijepe i zdrave životinje, mlade i bez mana kako bi se Bogu prinijela što ljepša i veća žrtva. Bogati narod stočara razvio je vjerski običaj žrtvovanja životinja do vrhunca, ali i do licemjerja. Za svaki grijeh ili u bilo kakvoj grižnji savjesti ljudi su davali lijepe komade stoke, birali iz svojih stada puno mladih životinja za žrtvovanje da bi sebi pribavili oproštenje grijeha ili utjehu savjesti, ali i da bi umilostivili Boga od kojega su očekivali lijepo vrijeme i bogate žetve, sreću i mir, pobjedu nad neprijateljem, uspjeh u osvajanju zemlje, uspjeh u braku i obitelji. Za malo ili puno mladih janjadi, ljudi su željeli dobiti sve.

Nadahnuti Božjim Duhom proroci su poučavali narod o tome kakav bi morao biti odnos naroda prema njihovom Gospodinu i Gospodaru nad vojskama. Te pouke se mogu razumijeti iz sažete rečenice koju su upamtili usmenom predajom, a govorio ju je i prorok Hošea:

 6 Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice (Hošea 6,6).

Prorok je želio progovoriti protiv licemjernoga odnosa naroda prema najvažnijem biću njihova života, prema samome Bogu. Želio je reći kako Bogu janjad i slične žrtve ne znače puno nego iskrenost i ljubav naroda, to jest uzvraćanje ljubavi Bogu i ostvarenje partnerskog odnosa između Boga i čovjeka.

No, kako biti partner samome Bogu, Stvoritelju svega i Upravitelju svega živoga i neživoga?

To je postalo jasno tek s pojavom Sina Božjega. Tek je Isus mogao pokazati božansku ljubav prema svim ljudima i tek je Isus mogao tražiti uzvrat ljubavi od ljudi na isti način: predao je sebe i svoj život za ljude i otkupljenje njihovih života, a za uzvrat je poručio da traži od ljudi njihovu vjeru i povjerenje u Njega. Kao što je i prorok Hošea govorio, Isus ne traži polaganje života i muku ljudi nego drugačiju žrtvu, to jest darivanje vjere ljudi, tražio je od svakog čovjeka darivanje samoga sebe, a to je ostvarivo u povjerenju i vjeri u Isusa u kojoj se jedino može zaista razviti istinska ljudska ljubav.

Tako bi se moglo reći da je vjerski čin i molitva najveći dar Isusu. Također izgleda da se to može ipak nazvati i najvećom i najljepšom žrtvom, ali žrtvom koja ne boli i nije muka nego daje vječni blaženi život. Mnogim ljudima nije teško dati bogatstvo za Boga, ali im je teško živjeti u vjeri prema Bogu.

Isus je ljubio do kraja sve ljude, do smrti na križu. No, Isus ne traži ni od koga da žrtvuje svoj život za sve ljude, Isus poziva čovjeka na vjeru i bezgranično povjerenje u Boga. Kako bi ljudi postali sposobni za vjeru i ljubav, Isus je dao sebe, dao je sve i uskrsnuo kao Pravednik. Uzašao je na nebesa i sjedi s desne Boga Oca, a tada na poseban način šalje svojega Svetoga Duha na sve ljude, darovao je sebe ljudima zauvijek, sve do svršetka svijeta kako bi postali sposobni za ljubav prema Bogu i drugim ljudima, kako bi postali partneri Isusovi i kako bi konačno upoznali Boga samoga. 09.05.2016. 04:22

Duh svete žrtve

U ovome svijetu kao da vidim sve,

sve ono što me nekada nije zanimalo,

vidim bolje oko sebe duhove zle

kojima do ljubavi nije stalo

jer ti duhovi ljubav dati ne mogu

iako ju traže jer ona je potrebna svima;

za ljubav se okreću i samom Bogu

bez kojega nema ljubavi među ljudima.

Tako duh neki postaje zao

jer ljudi ne znaju dati, niti razumijeti;

tako je duh prvoga čovjeka pao,

tako ni ljudi neće uvijek umijeti

izboriti sebi ljubav jer ju ne poznaju.

Navikli na hladnoću, mržnju i nemar,

mnogi se ljudi zlim duhovima predaju

koji ne puštaju dati ljubav na dar.

I zmija namjeru ima postati obljubljena

pa ište slavu, i moć, i vlast;

i zmija je ostala u svojoj moći izgubljena

pa je morala jednom za uvijek past

jer ljubav je snaga veća od svega

koja se uvijek može dijeliti i dati

dok slava ljudskoga duha ubija njega

dok ne nauči žrtvu poznavati.

Žrtva je darovanje sebe samoga

za druge ljude i za najviše biće;

žrtva nije čuvanje sebe i svoga

već od žrtve zaista ljubav sviće.

Da me nisi ljubio, Kriste, Bože,

ne bih ni postojala, niti život imala;

zbog Tebe moje srce ljubiti može

jer sam od Tebe Duha primala.

09.05.2016. 03:08

Snaga Duha u jedrima mojim

Još kad sam Te zvala na pireve svoje,

Ti već rekao si mi da nećeš za mnom doći

i makar sam znala da mi moje dane broje,

mislila sam kako neću ni ja snage smoći

otploviti na daleka mora i velike pučine,

a sad već sam dovde kao snažna dotjerala.

Iako ne želiš, Ti se pleteš u moje trice i kučine,

a ja pjevam da sam sama đavla otjerala.

To je Tvoja ljubav, Ti me spašavaš od svega

makar činim grozna djela protiv istine.

Jer sam Te zaiskala, nema tako ogromnoga brijega

kojega Ti ne bi preskočio da mi Tvoja ljubav sine.

Ti me moliš da se vratim na obale mirne,

tamo gdje smo sretni zajedno gladovali i pili

ponajbolja vina i pića s okusima smirne,

tamo gdje smo osmijehe i poglede krili.

A meni je težak bio život ovaj mrski,

smetalo me svako titranje u zraku

i moji su govori postajali tako odrješiti, drski,

moje su riječi iskrile u sveopćem mraku.

Bila sam osoba od dostojanstva, onaj prvi čovjek,

najdraža za Tebe ostvarena vjerna žena,

ali nesreća je ovog svijeta produžila svoj vijek

pa od mene sada nasta samo tiha sjena.

Sad bih rado natrag doplivala kad bih znala,

kad bih mogla svezati sve uze u jedno kormilo.

Sad Te molim da me sjetiš kako sam se onda zvala

da prepoznam svjetionik za to naše priobalje milo,

ali znam da to ne ide s Tobom nikad tako.

Tvoji su putevi, moj Isuse, neznani za mene,

Tvoje misli nisu moje, ali jesu Tvoje breme lako

koje želim ponijeti bez jedne uspomene:

daj da zaboravim što je bilo svijetu ovom slavlje,

vrati moje sjećanje na sve Tvoje što je bolje

pa me pusti na toj pučini kao neko skromno splavlje,

ostavi mi samo tračak moje dobre volje

kojom guram kroz nevere i oluje; snaga Duha

samo potrebna je da me ovdje održi, a spasi.

Tada bit će opet sjajnih ploda, moja jedra suha,

tada znat ću pute Tvoje kad se svijeća ugasi.

08.05.2016. 03:14