Dođi, proljeće

Proljeće, dođi, zgrij mi kosti

da proklija sveta snaga mojih sokova

i moj život skupe, skupe nevinosti

koja će se izliti iz planinskih bokova

na ovu zemlju trudnu, rosnu

što je dan svoj, dan svog zaštitnika

spustila na čistu srijedu posnu

da joj svijetla bude sveta slika

pred svim pucima i narodima.

Nosi našega Alojzija Stepinca,

donesi ga svijetu i svim ljudima;

našeg roda, duha našeg sinca

ti pronesi po livadama i gradovima

gdje sad teška zima obitava.

Podaj obol našim usponima, padovima

da se budi zemlja koja spava,

koja sad na čistu glad se sprema

samo da bi veća bila slava

kada jednom ta sloboda koje nema

sva procvate kao ruža prava.

04.02.2016. 10:35

Na putu će se napit iz potoka

“Na putu će se napit iz potoka (Ps 110,7)”

Još danas Ti odgovaram na sva pitanja

jer ona sva samo o meni ovise

kao kada Ti jauk odzvanja

i kada mi mač u duši prepolovi se.

Mislim da si zbog sljepoće patio

većine puka svojega,

a izabranicima da si patnjom uzvratio

zbog nevina križa Tvojega.

Gospodin Ti za dokaz reče

da se napiješ iz Jordana, potoka,

da nema Mu miline preče

i da si Mu Sin, kao pot Mu oka,

i to samo zbog istoga puka,

kako bi oni koji Te znaju

imali utjehu svojih muka

kada Ti riječ proučavaju

jer u Tebi nije crv sumnje bio,

jer znao si dobro tko si

ali bi rekli da si poludio

i da Te samo bunilo nosi.

Na putu si se iz potoka digao,

a Otac Ti posvjedoči za svetstvo.

Tada je k Tebi puk Tvoj stigao,

skinuo si s njega prokletstvo

jer ako ne Tebi iz Nazareta,

Duhu su Svetom povjerovali

jer je sletjela golubica sveta

da bi Ti ode iskovali.

Sada pate Ti djeca zbog sljepoće tuđe,

nevina kao janjad, Tebi slična,

i nitko ne vidje svjedoke luđe,

nit’ istina postoji tako neprilična.

O, kada bi barem puci istinu htjeli,

znali bi kako nevin je Bog!

Tebe bi, svoga Boga vidjeli,

napili bi se vode iz potoka tog.

02.02.2016.  23:13

Nisam to ja

Nisam to ja koja izazivam divljenje,

nije moj stih ono što te plijeni

već to je ono predano življenje

radi izvlačenja srži što ključa u sjeni,

o kojoj te nitko ne može obavijestiti

i koje najviše sam Bog je žedan.

Samo ti znaš svoju srž namjestiti

da drugi vide koliko si Mu vrijedan,

samo ti najbolje sjećanje o sebi imaš

onoga trena kad ti se rodilo povjerenje

i samo ti iste signale o sebi primaš,

samo ti daješ završno ovjerenje

da si prepoznao ovdje svoje prvo ime

kojime te Vječnost iz ništavila prozvala,

a sada se čeznutljivo nosiš s time.

I mene je k tebi ona dozvala.

31.01.2016. 23:03

Nedjelja

Nemati nikoga kao imati sve,

ubirati odasvud;

ljubiti Boga kao dobiti tebe,

staviti život u grud

i slobodno prošetati

beskrajno velikim prostorom;

umornih mišića skretati

k ljudima mekom postolom

i odmah se udaljiti,

ozarena lica;

tebe u srcu zakraljiti

bez onih drhtavica

pa sjesti za stol

i pisati o ugodnoj sreći

dok prestaje bol,

a stihovi sve veći,

znači baš tebe se sjetiti

iako nije potrebno,

baš tobom dan posvetiti.

Posebno, zaista nešto posebno.

31.01.2016. 15:05

Molitveni pravopis

Dugujem Ti svoje grijehe molitvene lijenosti i prevelike srditosti gdje mi jezik radi brže od mozga. Osjećam se sretnom, ali iscrpljenom i zbog mojih grijeha zaostalom. Niti sedmoga dana nisam si ostavila više vremena za nas. Strah me je uvijek krivih gospodara, naročito u ovoj posebno većoj kušnji. Znam da kušnju nisam neprekidno odbijala i da sam imala trenutke nestrpljenja. Pokušavam to ponizno prihvatiti, priznati se nepodobnom za veće i više kako bih postigla Tvoja neophodna uslišanja, kako bih prepoznala Tvoju volju.

Sigurno si me predodredio za više od svega čega se moje srce može uopće prisjetiti. Ostani mi pratilac i prepreka do ponora grijeha. Ja ću izvesti sve kako znam i umijem, svom preostalom snagom svojom. Ti mi daj prepoznati svoja upozorenja; neka nam tajna riječ bude znak za srdžbu, neka nam anđeo bude znak za slobodan prolazak. Kada me tako uputiš, znat ću kanalizirati napore i emocije. Neka mi onaj podmukli neprijatelj bude znak da moram usporiti svoj sluh kako bih te u najopasnijim trenutcima čula i razabrala. Nisi mi pustio neprijatelje da me unište nego da ih blagoslivljam zbog toga što izazivaju moje najnesvjesnije, prisiljavaju me na buđenje mojih sakrivenih strasti, a one se moraju vrlo sabrano i pažljivo usmjeravati.

Anđeo koji će mi biti jasan putokaz sigurno neće puno pripovijedati, možda samo slikovitim gestama. To je moj anđeo čuvar, anđeo moje šutnje. Ti mi, Kriste, daj što ću izabrati u moru mojih pobrkanih riječi. Neka ona pasivna snaga iz koje proizlazi moja nagla reakcija zapravo postane pasivna snaga moje šutnje s malo tako kritičnih, ali blažih riječi. Znam da bih mogla ublažiti svoj nekada poganski jezik. Mogu ga ublažiti pravilnim i točnim opisom svojih misli, nakana i odluka.

Kako da Te bolje razaznam? Reci mi u detalje kako da Te ljubim. U svojim neprijateljima?

Kako da Ti odgovorim kad mi otkrivaš prijatelje? Što je hitnije, afirmirati Tvoje odraze ili strpljivo podnašati provokacije? Ti mi daj riječ u pravom času, točno u tisućinki sekunde jer tada je naša jednost najjača, najvidljivija, najprodornija.

Kajem se od sveg srca i zato nastojim biti konstruktivna. Nismo učili jezik ljubavi Tvoje pa moram iznalaziti svaki izražaj jer nas posvuda zasipaju  govorom mržnje koji proizlazi iz sve težih besmislica. Negativom pokušavamo izraziti ono malo pozitivnosti koja se teško probija kroz solidarnu šutnju. Želim dati svoj doprinos u ljubavnom pravopisu i jezikoslovlju. Samo se pozitiva i konstruktivnost može nazvati logikom jer ima smisla do kraja, do najsitnijih čestica. Tako se može pročitati svaki naslov detaljnije, tako se može obuzdati ludilo euforije i širenje panike jer ako samo solidarno šutimo, prestat ćemo se aktivnije radovati. 30.01 2016. 20:16

Etičko pitanje

Prevarom su često pustili me biti

ne bih li bar nekako nastradala;

u javnosti su pustili me raditi,

smetalo ih što sam u dobru se nadala.

Poruge sam čula iza moga ramena,

nejasna je bila moja misao i pitanja,

a bila je čudna svaka vlas mi pramena,

bila su im smiješna moja trudna skitanja.

Pot je kapao mi, nervi svi su popucali,

ali nikad nisam sumnjala na neka loša svojstva;

kada god su na vrata mi pokucali,

istinu sam ponudila jednosti i trojstva.

Samo jedna lažna pretpostavka,

malo strašljivosti i pohlepa što raste,

tada propala bi najvažnija u životu postavka

jer nam nema one koja ljubi kaste.

Držali su riječ mi naivnom i zastarjelom,

još i danas misle da su pametni i bistri.

Ti si, Kriste, načinio kožu moju okorjelom,

putevi su ostali nam sve do sada isti,

ali ja u grijehu spavam jer ne mogu ustrajati.

Sad je Tvoj trenutak, sad je Tvoje slavlje,

znam da uz mene ćeš snažno stajati

jer si uvijek nudio mi etičko zdravlje,

tu je moja nada, moja uzdanica.

Ne daj mi da obuzme me ohola mi tuga,

smrt je ako nisam Tebi vjerna podanica

jer i Ti si predao se svijetu kao sluga.

Ostavi me na životu jer mi se ne umire,

jer sam slaba, a znanje mi iskustvoTvoga suda.

Nije važno koliko se ploda ubire,

niti koliko se uložilo truda

već je samo važna životna Ti iskrenost,

ona koja neće bližnjega ugroziti.

Ako nije pretjerana moja sebičnost i lijenost,

svako zrno povjerenja Ti ćeš meni umnožiti.

30.01.2016. 04:27

Groznica

Bez i jedne svijeće izlaz tražim,

ne vidim ni kojim putem hodim.

Samo ponekada blagu žeđ utažim

da se kakvo nadahnuće rodi,

da mi Bog udijeli ono što mi želi dati

jer On jedini mi pozna pute.

Nemoguće je drugačije se nadati

ili otkriti si svoje prave rute.

Namjerno sam tako bespomoćna,

to je bio niz odluka i htijenja

kada spoznala sam nadahnuća noćna,

kad sam napipala vodu ispod stijenja.

Prestara sam za sva loša pouzdanja

jer sam iskušala sve heroje i sve ove strasti

što nas dovode u nadajuća stanja;

bez svog Boga čovjek uvijek mora pasti.

Kad prepoznaš desnicu Mu i mišicu jaku,

lakše ćeš se naći na ovakvom putu snažnu

gdje svi vide samo tvoju tešku tlaku,

a gdje ne znaju za vjeru, čistu i odvažnu.

Ne vjerujem nagradama ovog svijeta koji psuje,

koji samo nudi iluziju moći, ovlaštenja.

U njemu se samo voljom Boga moga odlučuje;

ma što bilo, bit će meni moje vjere oličenja.

Tad ću znati razlog ove groznice i mjene

koje sve su samo sjećanje na uzaludnu zlobu

jer je davno ovaj svijet odustao od mene.

Ja još uvijek gledam Uskrsnuće u ovome grobu.

28.01.2016.  05:10