Moja godina

Na dan došaća Tvoga, dokle sam stigla,

što sam učinila za dobrobit svoju?

Od svoje se zlobe jedva pridigla,

od svih milosti, uzeh li koju?

Sumnja me prati godinu dana,

sumnja od pakla, tvrda i čelična,

lijepim riječima isplakana

i mojoj vjeri toliko slična;

more nježnih izraza, bujica zakletvi

i tiha promidžba licemjernih uzvika;

emotivna monotonija koja ne svijetli

već rezignirano zbori kraj Tvoga lika

kojega načini na sliku svoju.

Čemu se klanja i za što moli

kad nije vična iskrenom boju?

I mnogi novi koje duša boli,

obraćena djeca sa zrelošću patnje

i muke progonstva iz vlastita doma.

Uspomene slijepe i krize poratne;

sve me to dovodi na rubove sloma.

Da li je ova milost iskupljenje

posljednjeg dana predugog razdoblja;

da li to podižeš i one najljenje,

a kako ne mene sred mrva od zoblja?

Željela sam ostati pokraj Tebe, u štali,

ali Te ne nađoh pod mračnom slamom,

niti tamo gdje su kraljevi zastali.

Klanjaše se mnogi bogatstvu samom.

Još jedna samo je ostala prilika,

sakriti se tamo i sama ostati,

bez folklora, bez Tvoga lika,

nikada nikog u pomoć zvati.

Mekano bilo je sijeno i plodan post,

čak je i svijetlilo dobro u općem mraku.

Iz moga srca je niknula radost

što mi je otrla suzu svaku.

I sada evo Te, vidim Ti obrise, Ti si tu.

Kraj Tebe ležim i zaista Ti vjerujem

da si uz mene bio u tome smradu;

da si me čuvao da se ne otrujem.

24.12.2015.  09:02

Gostoprimstvo

Vruće, strašno vruće

moždane mi pali sreća, uzbuđenje

zbog prošlosti umiruće

koju presrelo je Proviđenje

pa mi udara u vrhove kapaka

ne bih li, da mognem, zaplakala.

Sva je sreća da mi vrijeme nema kraka

jer bih kao malo dijete skakala,

a tada ne bih uočila oprez

i svu silu obaveza koje svaka sreća uvijek traži,

mogla bih načiniti preveliki rez

jer je teško živima odrezati iz srca laži.

Puno je sveg lošeg bilo

kad mi dođe srce pred najnježnija vrata

gdje se Bog mi narodio.

Kako sada osvijestiti koji mrzi brata?

Podići ću moje siromahe,

podići ću beskućništvo silno,

bolesnike i tvrde orahe

da osluhnu Janje umilno,

da ih ne pregazi puna mjesečina

i da suoče se, bijedni, mrzitelju, sebičnjaku

koji nije svjestan svojih čina,

propovijeda rat i prorokuje tlaku

od koje bi opet harač pobirao.

Dosta je bilo, slijepi nasilniče,

siromah je skromna birao;

tebi magla, njemu svjetlo niče.

Dosta je bilo šutnje i žeđi za pravednošću,

preko svake mjere sljepilo je srca usaljena

koje gostilo se siromahovom samilošću,

a sad se još na njeg diže, uma razvaljena.

Dolazi Gospodin, Pravda naša,

treba se pokajati i postiti

da ti ne promakne što ti sve podnaša

jer te želi pogostiti.

23.12.2015. 20:57

Apel

Gledam noći, oči sklapam

kao sretna duša podno neba,

kao dah u tvoje misli kapam

da bi molitva mi bila kako treba;

da bi sjene mjesečine

zahvatile svaki znak

iz tvoje lijene tmine

kao sunca trak.

Svrati pogled na moj dan;

ako vidiš svjetlo, to sam ja,

to je moja kosa i moj dlan,

to je miris tamjana.

To su moje usne žedne,

to su misli kao barut suhe,

kao završetak ceste jedne,

kao jecaj ljubavnice gluhe

koja nalikuje tvome starom domu,

u kojoj se novi treptaj rađa

kao prašina u općem slomu,

kao neka nova, mala lađa

što zaprima samo tihu grupu

da bi isplovila nepoznatim smjerom,

koja nema niti malu klupu,

koja vesla žalom samo s vjerom,

samo s neviđenom nadom

što je osobina nerazumna djeteta

koje traži majku kradom,

puno stečenoga pijeteta

za sve lijepe, bogate i site.

Ona nema ni vjenčanicu,

samo stare redovničke rite,

samo jednu riječ, izabranicu

od svih drugih misli i citata.

Sjeti je se, ruke nudi

radi mira ili rata

i zbog onih sitih ljudi.

Samo s tobom mogu tako

izmoliti bilo koje milosti

jer za Boga treba srce jako,

treba kost od moje kosti.

22.12.2015. 02:07

Božićna pšenica

Kako reći “Ne” domoljubi znaju kad ih bilo tko želi staviti pod ucjenu. Ako netko misli da je politički mesija i da bez njega svijet ne može ići dalje, nije neki domoljub. Domoljubi su oni koji pokušavaju u svom mandatu učiniti domovinu boljom.

Svete krave nikada ne nastradaju jer su proglašene nedodirljivima, ali nikada niti ne prestaju zbog toga biti krave.

Najčešće se dogodi da nekoga tko oklijeva predugo zadesi čizma tuđinca. Postoje zvijeri u životinjskom svijetu koje traže u lovu i po neki lakši plijen. Domoljubi brzo prepoznaju opasnost i spašavaju domovinu na vrijeme. To se događa bez puno izborne galame, a lako se rješava munjevitim referendumima. Samo tada kada je veća opasnost od tuđinca nego opasnost u samoj domovini, domoljub može i odugovlačiti s nekom odlukom, može ponekad biti lukav, ali ne i prestati biti domoljub, to jest: ako je narod u pitanju, za narodno dobro može vladar upotrijebiti sve svoje snage, a to je i diplomacija, i lukavost.

Nije problem prepoznati tuđinca osvajača.

Mnogi pametnjakovići i legendarni knezovi Borne s istoka i zapada, sa sjevera i juga domovine također su oni koji misle da su nedodirljivi pa se unutarnjem neprijatelju ne suprotstavljaju nego trguju s njim i traže autonomiju ili barem neki dio kolača, a najčešće i jedno i drugo. Tada tuđinci postaju sve lakomiji iako im nije do osvajanja.

Domovina koja ima dobre veze s tuđincima, ima u njima i saveznike. Ako domovina ima unutarnje neprijatelje, ima i više saveznika tuđinaca pa tako postaje samo poligon za međusobne apetite tuđinaca koji su u isto vrijeme međusobno neprijatelji.

Od istinskog domoljuba nikada nećete čuti onu “Zajedno smo jači” nego samo “Zajedno za...” jer je bit u tome zajedništvu. Zajedništvo se ne može nametnuti. Ako tko nije u stanju živjeti sam sa sobom, srlja u naručje tuđinca, srlja kao naivac u ralje većih i manjih zvjeradi. Traži li netko malen u maloj zemlji autonomiju, taj zapravo nije zadovoljan jer nema zajedništva, a to znači da je nešto unutar zemlje trulo. Kako je smiješno u domovini imati toliko juda i tumačiti svojima kako domovina postaje sve bolja i jača. Taj koji tako govori nije domoljub. Nije niti juda. Takav je poslanik tuđinca ili tuđinac.

Zanimljivo je primijetiti kako postoje domoljubi koji čvrsto drže narod u zajedništvu, poduzimaju brze i učinkovite akcije za dobro svih, a rijetko se pojavljuju na vladajućim položajima.

I dok se igrokaz odvija među bogatima, to jest dok se goste i obijesno razbacuju svojim vlastitim imanjem, nabacuju se čak i hranom, gađaju se u hotelima kolačima i tortama, ne vide da publike i auditorija uopće nemaju jer nitko ne postoji tko bi im pljeskao. Narod pokupi mrvice od kolača kako bi nadoknadio nedostatak kruha u životu i čeka Božić.

Zašto onda razgovarati o tim obijesnim bogatašima kad ih nitko ne šljivi?

I to je samo plan tuđinca: osvajanje domovine pomoću medija koji su postali mediji samo zato da bi odražavali mišljenje što većeg broja ljudi u narodu. No, narodu mediji ne pomažu u gladi i siromaštvu. Ne možete se zasititi i živjeti od papirića od kojih su načinjeni glasački listići ili knjige i novine. Ne možete se zasititi od mnoštva dokumenata koji se potpisuju.

No, budući da nam je tuđinac u njedrima, može se reći da je domovina pod prvim stupnjem pripravnosti. Rat se ne može proglasiti iako vlada ratno stanje.

A u ljubavi i ratu, vele, sva su sredstva dopuštena. Samo što u ljubavi znamo da nisu sva sredstva na našu korisnu izgradnju dok u ratu zapravo rušimo ono što ne valja. 21.12.2015. 07:36

Zimski suncostaj

Zatrovana večer, ali jutro kao spasenje

dolazi u potragama za svježinom.

Prije svega, mir što donosi ga bdijenje

koji dolazi i pada svom svojom težinom.

Sad se čine ponajbolje odluke,

noć je prošla, evo je na izmaku.

Ali jao, magla iza svake okuke

čeka opet na svakome koraku.

I prije nego saznam da li sam u zimi,

moram nadati se i skorome proljeću.

Ili možda sam u pokvarenoj klimi,

možda neću nikad više doživjeti sreću.

Neka, neka, noć je zasigurno iza mene.

Ova magla šteti samo mladim guskama.

Pa i one gaču kao da su omamljene

samo da izmaknu mojim blagim pljuskama.

Radujte se, guske moje, dolazi vam život novi

jer sam siromah bez godišnjeg dodatka.

Nitko više vas ne čuva, nitko vas ne lovi;

ovo sve što prijeti, to je samo patka.

21.12.2015. 06:01

Svijet od riječi

Rekoše da svijet propada

i da nije vrijedan jednog metka.

I da zasjala je nova nada,

novi dokaz prošlog petka.

Opet reći će da nije bilo tako

kako pamti srce moje, kažu, nevaljalo.

Prevarit će sebe lako,

ali uvijek ostaje tu što se sve navaljalo.

Naivna sam po izgledu svome

i na prvi dojam, a i nešto malo kasnije.

Ta naivnost je u srcu mome

po kojemu vidim bistrije i jasnije

jer naivnost ovom svijetu se isplati

kada izbjegavam sve da me svi ne kinje.

Jedan drugog neprekidno mlati,

a ja samo ne bacam si bisere pred svinje.

Najveća im bila mudrost kad su rekli “Zbogom, dome”

one davne godine pa i ove sada

kad si trula od papira koplja lome.

Aleluja, ipak bit će svijet propada.

20.12.2015. 20:01

Pravi put, put u maglu

Hvala Ti, Bože, Oče naš, što si me propustio kroz ovaj uzak prolaz Tvojih milosrdnih vratiju, hvala Ti što sam ugledala Janje naše i Jaganjca Tvojega u iznenadnom svjetlu kojim si mi osvijetlio srce što je bilo ponizno i pomireno je zastalo pred Tvojim vratima. Postala sam dostojna toga da me pogurneš sa svim mojim voljenima i sa svim mojim grijesima i pokajanjem k sebi zdesna. I Jaganjcu sam s desne strane, tamo gdje me čeka dugotrajna obaveza i slatke borbe. Zaštitio si me jednim pokretom, gotovo grubim. Prebacio si me, to jest, nas molitelje, ugurao si nas s lakoćom pod svoju zaštitu, a predsjedavajući Kralj se pokazao razapet na prijestolju. Kao da mi govoriš: “Evo ti majke” dok ne podložim sve; a onda odjednom si me postavio među one izgubljene, zalutale. U magovito područje gdje je jedino svjetlo sluga Tvoj i moj. Vidjeh Jaganjca kako na križu razapet stanuje i nema namjeru umrijeti.

Evo Ti Sina za naše grijehe, dobri milosrdni Oče; evo mene, evo nas, raštrkani smo u tom slijepom području blizu tla po kojem puzi ona magla; a čim se uspravimo, vidimo Tebe, Mlado Sunce, kako pripravljaš nama, izabranima, bespomoćno dijete, sjajnije od naših zamišljenih sunca i anđela. Sjaji se iznutra pa ga u magli jedva primijećuju, zato i pale sva svjetla, gore svijeće, bliješte lampice; ali, takvi Ga ne nalaze.

Idem svoje svjetlo nutarnjega života podijeliti s onima koji pokažu bilo kakvim znakom da su u potrazi za Djetetom Isusom iznutra, izgubljeni i u magli i u presjajnim svjetlima velegrada, zaslona, raznih foto-aparata i kamera. Znam gdje ću ih naći: zatvoreni su u svojim stanovima, sobama i kućama, a možda po netko i pripali malu vatru. Tamo idem s bakljom svojega srca. Idem i ne osvrćem se iako znam da me sotona prati i njegova slijedba; idem i ne osvrćem se jer samo jedan je put, tko je na tom putu sa mnom, stići će k cilju kao i ja, a tko nije, taj negdje priprema lomaču od koje želi načiniti žrtvenik na koji će položiti zlato, puno svjetla, novac, darove, obećanja i poklone kako bi se samostalno spasio. No, od te zlobe nema mu spasa sve dok se ne uputi istom ovom jedinom stazom koja postoji i vodi pod Križ.

Nema drugog puta, nema trećeg puta. Ima samo put u maglu i mrak. Onaj tko tim jedinim putem krene, sam je svjetlo neugasivo. 20.12.2015. 12:53