Šetnja za dušu

staza ispod sunca

spomenik

sokol

boje jeseni

voda trećeg jezera

lampa u perivoju

bršljan u lišću

Sve u svemu

Prvi si me sazdao od povjerenja,

prvi među svima koje sam susretala.

Nije bilo blaga do Tvojega stijenja,

nije bilo druge duše koja bi se podmetala

mjesto mojih nevolja i mene same;

nije bilo nigdje takve vjernosti i pouzdanja,

revnosti za mene, sred duboke jame

u kojoj sam samovala bez ikakva znanja.

Sve si moje potrebe prepoznao od prve;

i boli, i težnje do najmanje sitnice.

I ove sada svakojake želje što se mrve

pred Tobom su samo slatke trice.

Ti si Onaj koji mi je dao i sve duše druge

zato da se uvjerim da nisu tako moje

kao što si Ti za mene, uz najveće tuge,

i da znam da njine ruke nisu kao Tvoje.

Moj si Prijatelj i moja Ljubav najveća,

moj si Napredak i Lijek mojega razuma.

I više si od toga, moje stvaranje i sreća,

dostojanstvo žene i život moga uma.

Jedini si koji me ne ostavlja i ne da,

rastjeruješ mi svaki pokušaj stradavanja

kad se srce moje u revnosti lako preda;

Ti si Kralj mi duše, centar svakog davanja.

Hvalit ću Te kao Boga jedinoga, kao Sve u svemu

jer si svima sve i svakome si tako neophodan

protiv oholosti i taštine koje traže anatemu.

Ti me, Kriste, rađaš kao plod, samo Tebi srodan.

11.11 2015. 06:51

Radost susreta

Činjenica da su nas roditelji donijeli na ovaj svijet nije nam jamčevina da smo iskusili već u majčinoj utrobi i pod majčinim srcem onu ljubav i radost u susretu s drugim ljudima kakvu nam dočarava “čedo u Elizabetinoj utrobi”, Ivan Krstitelj, koje je “zaigralo” od radosti pri susretu s Marijom jer Ivan je tek tada zaigrao kada je naišla Bogorodica u blagoslovljenom stanju nakon začeća Isusa, Gospodina po Duhu Svetom, a prije toga Ivan je Krstitelj morao iskusiti nevjeru vlastitoga oca zemaljskoga.

Koliko ima očeva na svijetu koji ne znaju uopće za svoje dijete pod majčinim srcem, a koliko tek ima parova koji začinju dijete i razgovaraju o abortusu ili se svađaju! Koliko je majki u velikoj dvojbi o tome kako će i da li će donijeti svoje čedo na svijet!

Ipak se mnoga djeca rađaju. No, to nam nije jamčevina da smo naučili radost susreta s drugim ljudima nego kao što je Ivan Krstitelj zaigrao od radosti u Elizabetinoj utrobi kada je susreo Mariju, tako i čovjek nauči doživjeti radost tek kada dočeka Isusa, Gospodina pod srcem Njegove Majke.

Isuse, da me nisi ljubio, ne bih se rodila.

Da mi nisi tumačio u mojoj samoći sve što sam željela saznati kao dijete, ne bih naučila čitati između redova, razumijeti stanje likova iz romana koji bijahu svakojaki, plakati i smijati se s njima, kontrolirati svoje emocije pri izlasku u društvo u kojemu vladaju mediji i prepirke, natjecanja i osude.

Da me nisi bacio u svijet duboke duševnosti u samoći i velike sabranosti i povučenosti pred ljudima, ne bih nikada pronašla put do Tvoje ljubavi, do Tvojih riječi i do Tvoje zabačene obitelji, odbjegle u Egipat nakon ukaza o pokolju nevine dječice; ne bih nikada naučila molitvu Gospodnju, slušati i moliti Očenaš pa onda i živjeti u skladu sa samom sobom.

U moru silnih i neprekidnih predbacivanja, izrugivanja i osuda našla sam novi život za sebe, dobila sam od Tebe snagu za vječno praštanje.

Od silne zahvalnosti željela sam lutati onim istim svijetom iz kojega si me izvukao, osjećajući se nedostojnom sve veće Tvoje blizine. Da me Ti toliko strpljivo ne zoveš, ne bih Ti se znala vratiti. 09.11.2015. 22:35

VIDI LINK

vjera i djela o radosti u obitelji

Kako šutjeti

Evo, šutim, nestala sam s pozornice,

a zajedno sa mnom i moja psihoza.

Dolaze vremena posta i slavlja zornice,

to je sada život moj, i stav, i poza.

Evo, šutim jer se čeznem zavjetovati,

sada, kad sam skrenula od svijeta.

Nitko mene sad ne mora savjetovati,

savjet ovaj darovala mi je Knjiga Sveta.

Evo, šutim i osluškujem tišinu Božjega glasa

jer Bog uvijek tad utihne kada čovjek odlučuje.

Nema riječi obećanja vječnog spasa,

što je do sad bilo, bilo je i više se ne čuje.

Evo, šutim, u tišini odlazim na biralište

jer i “dobro jutro” ljudima ne mogu reći,

mogli bi pomisliti da nešto glasno čitam s liste

ili da ih provociram da bi k meni prijeći.

Evo, šutim, a pogledi nam se susreću

i način mog odijevanja o meni govori sve.

U očima im čitam olakšanje i sreću

jer su saznali za moje mišljenje.

Evo, šutim, a šute i drugi jer se mora,

tako odgovara svima koji žele vlast.

A mi, rubni, uvijek željni razgovora,

pitamo se da li šuti danas ljudska čast.

Evo, šutim, slobodna i malo ponižena,

to je dobro za moj zavjet protiv svjetovnoga

jer ovakva, ponizna, vjernija sam žena;

moje poniženje vodi me prečasnoj šutnji Boga.

08.11.2015. 09:00

Put u sebe

I ovaj je hladan mjesec tako srebrnoga sjaja,

a ti ne znaš, vjerna dušo, kako je daleko;

tvoje srce i tvoj um ti za sada ne zdvaja

da te čeka samo srebro tamo prijeko,

da je mjesečina ta na dohvat ruke,

ali pogledaj taj mračan, prazan put do polukruga:

kako debela je tama i bez buke,

kako tiho bliješte zvijezde sve do svijetla luga,

one mame te da kreneš, one vuku moć i snagu.

Da ti samo ne polete tvoje stope

pa da ponor ne povuče tvoju nadu, krhku, blagu;

da se barem tvoji snovi ne rastope!

Ljubav nije tako nedostupna i ne znači velik korak,

Ljubav ta za kojom žarko želiš ići.

Ona nalazi se blizu tvoga puta koji ti je gorak

i od kojeg pogled skrećeš da bi svjetlu prići.

U tvom srcu, pokraj tebe nalaze se stube,

njima vodi put tvoj prema gore iako je sve to strmo.

U tvom srcu nalaze se duše koje ljube,

a na stubi čeka tvoga znoja kap i muke zrno.

04.11.2015. 03:27

nbsp;

Naše vino

Žeđam onog nadahnuća usred noći,

one strasne zaljubljenosti u bezvremenost

što me nosi kada čeznem k Tebi poći

da prihvatiš moju svetu snenost

kojom nađem sebe čistu, s tako malo grijeha

da me nevjerica ta privodi snažnome oduševljenju

za sva blaga duha, punog suza, punog smijeha

koji me osnažuju još više svemu stremljenju

gdje sam jedina Ti duša koja čuje dozivanja,

koja čuje uzdahe Ti prevelike žeđi

što me izvodi van slijepoga usnivanja,

otvara mi oči za krajolike bez međi

kojima se prostire svježina Tvog božanskog daha.

Udišem s lakoćom kao beztjelesno biće

čija ljubav pjeva tiho i bez straha,

opušteno sluša kako noćna zora sviće,

malo prije nego što će se pojaviti zemaljski dan,

ono sunce čije tijelo vraća me toj uskoj svijesti.

Ti mi tako nježno ulaziš u san,

a ja gledam gdje ću opet na zemlji Te sresti.

03.11.2015.  03:28

Nevera

Prolazim kroz more i kroz vjetrove
jer sada će nevera, sad će mene otpuhnuti
ovaj novi vjetar što mi skida vjekove.
Ti ćeš za to vrijeme poziv moj osluhnuti.

Odvest će me pravo k tebi u svježine rosne,
ravno tamo gdje su našli nam se puti,
usred ravni nebeske i plodonosne
gdje su tvoji zapleli se skuti

baš o moje srce i riječ moju svaku.
Svidjelo se tebi da mi čuješ otkucaje,
da me prepoznaš u mrklom mraku,
da mi nađeš dušu što me nebu daje.

Svidjelo se meni oči tvoje promatrati
i na svaki uzdah srca suze progutati.
Pisano je bilo nama slatku žrt odaslati
pa je usmjeriti prema raju, Bogu dati.

I sad mi se sviđa što sam zarobljena
sjećanjem na tebe, zavjetom okovana
koji nije još ni blizu prošlost zatomljena
nego grije život moj na svjetlu dana.

Niti jedan dragulj, niti kakvi lanci
neće moći tvoju ljubav od mene odvući.
Niti kakva ruža, niti zvijeri kakve klanci
ne mogu me od tebe ka sebi privući.

Niti ta nevera koja sad se otima
nije ništa prema uzburkanim sjećanjima
što im brojim već previše godina
pa već gorim sva usprkos sijevanjima

raznih munja, prijetnji, molbi ili ukaza.
Nebeski se svod razmaknuo,
spojio se s oceanima svih igrokaza,
a moj veo cijeli svijet je smaknuo.
28.10.2015. 21:04