Prvi si me sazdao od povjerenja,
prvi među svima koje sam susretala.
Nije bilo blaga do Tvojega stijenja,
nije bilo druge duše koja bi se podmetala
mjesto mojih nevolja i mene same;
nije bilo nigdje takve vjernosti i pouzdanja,
revnosti za mene, sred duboke jame
u kojoj sam samovala bez ikakva znanja.
Sve si moje potrebe prepoznao od prve;
i boli, i težnje do najmanje sitnice.
I ove sada svakojake želje što se mrve
pred Tobom su samo slatke trice.
Ti si Onaj koji mi je dao i sve duše druge
zato da se uvjerim da nisu tako moje
kao što si Ti za mene, uz najveće tuge,
i da znam da njine ruke nisu kao Tvoje.
Moj si Prijatelj i moja Ljubav najveća,
moj si Napredak i Lijek mojega razuma.
I više si od toga, moje stvaranje i sreća,
dostojanstvo žene i život moga uma.
Jedini si koji me ne ostavlja i ne da,
rastjeruješ mi svaki pokušaj stradavanja
kad se srce moje u revnosti lako preda;
Ti si Kralj mi duše, centar svakog davanja.
Hvalit ću Te kao Boga jedinoga, kao Sve u svemu
jer si svima sve i svakome si tako neophodan
protiv oholosti i taštine koje traže anatemu.
Ti me, Kriste, rađaš kao plod, samo Tebi srodan.
11.11 2015. 06:51