Saturday, April 11, 2015

Službena nevjera

Propovijedanje nedostatka empatije postalo je sigurnije od službenih zakona koji se brzo i neprekidno mijenjaju.
Zakon nad zakonima je, dakle, Zakon o nedostatku empatije.
Nevjerni Toma još ne zna da će njegova privatnost postati u društvu “službeni zakon”.
Isus uskrsli prolazi kroz zatvorena vrata i pred apostolima pokazuje Tomi rane na svome tijelu koje su nastale kada su Ga vojnici pribili na križ i proboli.
Isus, Gospodin dolazi i kroz betonske blokove, prolazi i kroz silna staklena vrata kroz koja se gledamo i kroz naše prozore i zaslone.
Crkva Kristova su apostoli koji svjedoče susretu Boga i čovjeka.
Crkva kršćanska je privatna vjera ljudi koja je službeno priznata u društvu i prihvaćena već prije dvije tisuće godina, a nije nikakav Zakon.
11.04.2015. 05:12


Petrov znak

Smjestiše me ispred Hrama da ih prosim
kao da sam bogalj, slijep i nijemak,
kao da će netko otkriti mi veo.
Petru dade, reče mi nek postelju si nosim
da razbudim svima slatki drijemak
kao da sam Boga pred njih doveo.

Bog učini te se vedro vjerom ja izdigoh,
stadoh plesati pred svijetom kao dijete,
oni ne vidješe mene kao da sam roba;
čak i s posteljom im sasvim blizu priđoh.
Zar ne vidiš i ne čuješ, vrli svijete,
da mi vjera moja prijeđe preko groba? 

Samo morao sam reći Petru, Bože moj,
kojega mi, Kriste, skromna Ti pošalje
kao zadnjeg siromaha, prvoga svjedoka
kojega si žrtvovao za svoj slavni boj.
Petar govori mi kako mogu ići dalje,
predati sve Tebi, svoje biće i zjenicu oka.
11.04.2015. 02:25


Friday, April 10, 2015

Sedam kruhova i dvije ribe

Kada se dva razumna čovjeka nađu savjetovati
i hrabro se suočavaju u svome znanju,
nužno srca njihova dolaze do pobožnosti.
Tad obojica žele k Božjoj kući stanovati,
ne žele Ga povrijediti u svom ljudskom stanju,
postaju mudraci zbog te svoje podobnosti.

Boj se Njega, govore, jer u Njemu jesi;
On ti daje snagu da ti srce nije praznovjerno,
da ne činiš ono što te vijekom uništava,
da ne raznose te srdžba tvoja i svi razni bijesi
nego da se učiš svemu što je smjerno,
da ti jasna bude riječ istinska i prava.

Tada dare možeš prenositi
na sve ljude oko sebe po svim gradovima,
čitavoj ti duši ravnoteža vlada.
Tako grijehe možeš pokositi
što su uzrok tvojim padovima,
tako rađa ti se vjera mlada.
10.04.2015. 08:21


Thursday, April 9, 2015

Zrcalo

Zašto grijehom činiš što ne želiš,
kako to da dobre namjere vrše ti grozote
i da sjajnim mjerilima pronalaziš zlo?
Čime ljude među ljudima dijeliš
kad ne poznaš da li njinih duša krote
sve to bolje nade, što je više svakom milo

sebi se okrenuti mjesto sreću tražiti,
kostrijet si odjenuti, a ne krunu stavljati?
Kako mogu znati koga susrećem
kad me ne poznaju, niti hoće snažiti,
kada bježe, trče se zabavljati
pa ih sve u zabavište mećem?

Slatko li je vlastitoj si kobi izmicati?
Ta, zar nisu gorki putovi povratnički,
zar ne izgleda sve puno tužnije
kad se duša mora samoj sebi isticati
pa potraži koga nađe da je supatnički,
pa ga udara i tuče sve to ružnije?

Zašto mami te slaboća biti agresivnim
i još zato kriva je i odgovorna,
čak i zakon postavi je ispod svake mjere?
Od čega se braniš svojim srcem kivnim
na slaboću što je dobrovoljna?
Da li to te netko tjera na poteze smjele?

Zar ti nije lakše se poniziti
kad se vratiš k sebi pred zrcalo
pa se suočiti s uzrocima svojim?
Zar te strah da ćeš otkliziti
samo stoga što je vrijeme zastalo
pred licem tako sumornim, a tvojim?

Ispred sebe gledaš, a gnjev samo primijećuješ,
nije niti čudo da te zovu slijepim
za divote ove zemlje rajske.
Uvijek iste psovke kao žrvanj opetuješ,
a ne gledaš okom lijepim
nego oči su ti prazne, zmajske.

Zar ćeš ti me nečemu podučiti,
zar da tebi kazujem si bića,
zar da tvoje kolo igram?
Zar je meni teško odlučiti
okrenuti se i gledati Žića
kojega u svome srcu imam?
09.04.2015. 21:50


Tuesday, April 7, 2015

Na krilima nade



Uzlazim Bogu svome i Bogu vašemu,
zašto očajeni ste vjerom zakinuti?
Uzeše vam Gospodara, a vapite Njemu
kao da je teško kamen grobni skinuti,

kao da je teško pristati na nadu
kojom ste Ga tiho zazvali.
Zašto puštate da vam Učitelja kradu?
Vašu nadu umrlom su nazvali.

A zašto se u svijetu tako istina traži,
zašto priča se da ne smijete poricati?
Priznat svoju nadu znači kloniti se laži,
to ste znali kada počeli ste sricati.

I kad zakonom bi rekli i dekretima
da se nada mora strašno pogubiti,
ne biste se učinili zakonitima
jer bi morali si glavu odrubiti.

Čak i čovjek gluhi, kao mrtvac kakav,
živi makar nesretan i u depresiji;
vuče se po svijetu sav nikakav,
podložan je svakoj represiji,

a to mjesto njega živi njegova mu nada.
Nada vuče te da jutrom pogledaš u sebe,
nada nosi te po ulicama grada,
nada kazuje ti ljudske potrebe.

Kad odlučiš svoju nadu zakopati,
ući ćeš u sebe, lijeni stvore.
Tada ćeš i samog sebe isprobati,
nadu svoju pronaći ćeš gore,

tamo gdje ti ukop nade neće uspjeti.
Naći ćeš ju odvaljenu kao što si ti.
Kamo gledaš, stvore mrtvi, stvore kleti?
S nadom svojom morat ćeš uzletjeti

pa ćeš vidjeti iz više perspektive
da kraj tebe stoji Onaj tko te stvori,
da zbog Njega nade tvoje žive
i da nada tvoja kamenje obori.
07.04.2015. 09:12


Monday, April 6, 2015

Isuse, gdje stanuješ?


Kada te upitaju gdje te boli duša,
diraš se u prsa, grudima polažeš ruku.
Za razum pokazuješ čelo.
Lupaš u sredinu jer te grijeh iskuša,
jer u znaku križa nosiš muku;
to je tvoje srce Boga razapelo

jer u tvome tijelu Duh mu obitava,
točno tamo gdje si se prekrižio,
gdje si pustio Ga da te vodi.
Tvoja duša za to vrijeme mirno spava.
Prisjeti se kad si Ga ponizio,
kad si dao oduška slobodi.

Kada boli tijelo, to je znak za opasno,
to je poziv da izliječiš rane,
to ti je upozorenje.
Kad zaboli duša, već je prekasno;
tad prebroji kosti i sve dane,
to je zov na obraćenje.
06.04.2015. 21:43


Silazak na rijeku Jordan

Ti si, Kriste, moja Galileja, moj početak.
Čovjek, meso ljudsko koje traži spasa,
Duša koja pita se i uči što joj je začetak,
Duhovno bogatstvo, puno darova i krasa.

Ti si moja volja i uvijek moja Ti si savijest,
Ti si moja ljubav i daješ mi zrno mudrosti.
Uvijek si mi u životu radosna obavijest,
mene braniš, mene štitiš od navale ludosti.

Samo zbog Tebe ja sve duhove razlikujem,
mnogi navaljuju, jedan živi, drugi umire.
U svom srcu ja sve više sebi nalikujem,
Tvoje biće mjesto mene mojoj smrti ponire.

Ti si moje prvo preminuće, moje svećeništvo,
uz Tebe se nadam sve to manjoj ovisnosti
od svih zala što ih nosi moje nejedinstvo,
Tebe molim za još više naše tijesne prisnosti

jer što smo više jedno, to sam više prisebna
kao čvrsto, neprepuklo stablo osobnosti.
Sve sam više ja, a s Tobom i u Tebi jedna,
nadarena za sve kreposne sposobnosti.

Moja se duša Tebi nada, ona još je slaba,
pritješnjena okovima ljudskog zavaravanja
pa sa svijetom još se dogovara i razglaba;
daj joj snage da se riješi toga opravdavanja.

Za sebe me, Bože, stvori jer me predodredi
pa me rodi u blaženstvu kao krotka siromaha.
Narav moju ljudsku, molim Te, uredi
da ne ostane bez Tebe niti jednog daha.
06.04.2015. 14:10


Popular posts