Janje će sići s prijestolja i među njima boraviti,
vijenac oni dobit će i uživati ga mjesto pepela
jer ih žega mori, odasvuda brije oganj vjetroviti
po toj zemlji koja raste kao da se sva ispreplela
sa zemljom bliskom, nebeskim Jeruzalemom
gdje kroz vrata gledaju na Janje koje svijetli.
Tu im zemlju više nikad neće zvati kalemom
nego ona bit će sluškinjica kao narod nesvijetni,
natopljena baš tom krvlju Jaganjčevom iz visina.
Izbijelit će si halje svoje od nebesa i od mora,
haljine od žalosti, od zvonika, njiva i planina.
Pomazanje dobila je uljem anđeoskog zbora,
pjeva pjesmu zahvalnicu svojoj Suzi Materinoj,
svome Kralju koji joj proglasi godinu svoje milosti.
Skupit će se tu, na Sionu, svojoj gori Marijinoj,
sve će bure speti da je zovu Hrašćem pravednosti.
05.04.2015. 12:54