Za tvoju dušu

Da li želiš naći srce svoje uslišano,
da li katkad želiš pobjeći od svega?
Da li ikad vidio si slovo utišano,
slovo izlaska iz ropstva posljednjega?


Nećeš izići iz svoga doma, svoje duše
nego će se otvoriti od života vrata;
sve što tlači te, svi ti snovi što se ruše
tebi će se ostvarivati vrijedni poput zlata.


Bit ćeš dijete svjetla, istinu ćeš ugledati
i sve što si započeo Bog će tvoj nagraditi.
Najtajnije želje i sve ljude će ti predati,
vidjet ćeš Mu snagu koja zna pomladiti.


Tvom životu nikad kraja biti neće;
ta, znaš kolike si mogućnosti propustio
jer se nije moglo ili nije bilo sreće.
A tek koliko si puta svijetu popustio


samo zato da sačuvaš mir i malo blaga.
Sve će ti se nadoknaditi i nadodati,
nikad više neće biti bolima ti traga,
nikad više ne moraš si snove prodati


za to malo zdravlja, za to malo plaće.
Nećeš vidjet više najgoreg ti protivnika,
a sve muke bit će slatke, puno kraće
od kojih ćeš zadobiti tajne svesilnika


i moći ćeš zavladati si svojim težnjama.
Vremena ćeš imati na pretek za sve želje,
narod će ti biti milosrdan kao majka sama,
uzimat ćeš vječno nova vina, nove prijatelje.


Nadnaravan čovjek od tebe će postati,
gledat ćeš u anđele i s njima boraviti.
Sve će bore i sve greške Bog iz tebe oprati,
iznenada ćeš se i od smrti oporaviti.


Hrane uvijek bit će i božanska pića,
pronaći ćeš zemlju, uživati pravednosti
i sva draga, sva ljubljena bića.
Neće biti nikad kraja tvojoj novoj čednosti.


Niti zlobnici te neće više nikad prepoznati,
nestat će ti svaki trn iz tijela mlada.
Sva ćeš znanja i mudrosti žive spoznati,
zaboravit ćeš noći očaja i dane jada.


A kad se ispuni duša više no što može,
svršit će se bijeg iz ropstva, izlazak odavde
kao ulazak u svečane lože
gdje će biti samo uživanje pravde.


Kako sudiš drugima, ista je i tebi tvoja mjera
jer te tvoja savjest goni, jer te ona vodi,
a kad tvoja volja postane ti ova vjera,
u tebi se lako nadnaravna duša rodi.
16.05.2015. 07:00

Sužanjski horovi

Anđelima nebeskim na udivljenje
Bog se vraća, uzlazi Božanstvo moje
kao Sužanj podzemni, a proslavljeni.
Sveto moje katoličko proživljenje
što ga vjerni sljedbenici kroje
posta narod silan, pozdravljeni,




ostade na tlu zemaljskom
gledajući gore oblake, nebesa
pod kojima kliču razni stvorovi.
A ja s otrgnutom maskom
nemam više lica, nemam uresa,
uznose i mene svi sužanjski horovi




među kojima sam putnik strasni;
podzemnici, šatoraši, skitnice,
sve ih ljubav sveta uzdiže
iako je bijeli dan i svemir jasni,
iako su krošnjama zavladale ptice,
iako je svjetlo zemlje meni najbliže;




ipak prolaz imam prema gore,
ne zaustavlja me niti dvorac, niti grad.
Siromaštvo, ratovi, nevere
prijete svjetlu zemlje, noćne more;
poslušniku svakom prijeti velik jad;
postavljaju si ordenje na revere,




naređuju nek sužnji propadaju.
A evo, Sužanj najveći i opravdani
uze nas iz podzemaljske ropotarnice
i povede nas gdje gospodari ne znaju;
misle možda da su odbrojani dani
i ne vide Boga, niti narod kako pada nice.
14.05.2015. 11:21

Kako preživjeti bliske susrete s Bogom

Došašće je događaj jer nam Bog prilazi i nameće se kao dijete koje zahtijeva našu osjećajnu pažnju i razmišljanje o realnosti takve mogućnosti stvaranja odnosa i razgovora s Bogom.
Uzašašće je događaj jer nas Bog vodi u svoju nebesku slavu, uzvisuje nas do svoga prijestolja i nameće nam napor da se pokrenemo i mi prema Njemu.
Silazak Duha na sve ljude nameće nam sposobnost kojom se možemo potpuno realno i u zemaljskom životu uzdići u vječni život, nadilazeći svoje zemaljske prilike i nadilazeći svoje sitne ljudske slabosti te nadilazeći same sebe.
13.05.2015. 08:20

Promatranje

Ponekad produžim tamo gdje je bol,
gdje je zapovijed mi "trpi, praštaj"
pa proslijedim preko svake mjere.
Nalazim se zanesenom kao nizak mol,
kao obala što krije stari naraštaj
koji je potonuo zbog manjka vjere.


Sigurno je da pretjerujem,
slično kao kotač progonjenih kola,
i da nemam povoda za prestanak,
ali još tim više vjerujem
da ću stati uvijek negdje na pola,
između pada i borbe za opstanak.


Tebi, Bože moj, se priklanjam,
Tebi teku moje radnje, govor, djela.
Sigurna sam jer je volja Tvoja
da se od sva svijeta sklanjam
jer sam dovršila razmatranja cijela,
jer je samo s Tobom došla ura moja.
12.05.2015. 22:20

Uhvaćen u letu

Zovi me na pokret,
na sve poslove u svijetu
pa me tada zaustavi
da načinim jedan okret,
da Te uhvatim u letu
koji uvijek me prestravi


jer si tako blizu uzašašća,
a ja tada puno Tebi bliža
nego kada gledam Tvoju patnju
i trenutak Tvog došašća.
Kao da si odletio s križa,
mene poveo za pratnju,


bezvremenu i pravovremenu,
nepotrebnu, ali pristalu
jer pristaje mi Tvoja kob,
ljubim je u Tvome bremenu
kojim blistam kao u kristalu.
Samo tada znam da nisam rob.
08.05.2015. 22:44

Graditelji

Povremeno promatram krovove
jer je lako pogledom okružiti
ono što se ispod neba slaže;
grmlje ispred kuća koje gaji lovore,
a drveće se teži još više ispružiti
dok se ptice nad tim lišćem traže.


Povremeno gledam gradnju kuća,
ljudi se uklapaju u tu sliku
kao neki mali bogovi,
kao da je svakom želja vruća
da mu odgovore kriku
sve te krošnje, svi ti logovi.


Uvijek na te ljude nekako zaboravim,
pogled skreće u nebesa, prema prirodi
gdje se samo čuju ljudski glasovi.
Tada mislim da si tako život popravim,
a da ipak nisam tamo gdje su izrodi,
gdje se teško radi, a žanju klasovi


kojima se ljudi potom naokolo hvale.
Kuće same nisu hvalisave,
niti kakav krov, niti nebo spušteno.
Svima sve te zgrade zaštitu su dale,
ali nisu one same napisale
da su vlasništvo nečije ili društveno.


A ljudi odlaze, vraćaju se i dolaze;
neki su od njih graditelji,
vlasnici tih zidova i opeka.
Kao da su obični izvršitelji, prolaze
dok nebo samo zna da su dio te obitelji
koju dvorac neki negdje čeka.

Putnikovi plodovi

Poći na putovanje bez posvete,
ostaviti Božju riječ negdje sa strane,
kao ne učiniti nikakav trud.
Činiti na putu ugodne posjete,
izgubiti postole, godine, dane
i sve to svojski, ali uzalud.


Nedostaje u životu teologija,
govor o Bogu, žeđ neutaživa
i nema onoga nebeskog mira.
Sve se to duši o glavu obija
ako je sama ljubav nepotraživa,
ako nije čistog, iskonskog ubira.


Ono što je ubir je ono što se ubere,
to je ubirak sreće, to je brak
svetih zaručnice i zaručnika
od kojega se stijena dere,
od kojega te pokriva sanak lak
i dolaze plodovi svakog putnika.
06.05.2015. 22:584

Od posluha do vječnosti

Iv 14, 18-20
"Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.
Još malo, i svijet me neće više vidjeti, a vi ćete me ponovo vidjeti, jer ja živim i jer ćete i vi živjeti. U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama."


vi u meni i ja u vama...
ja s vama u svom Ocu...
vi po meni u svom Ocu...


spoznat ćete, vidjet ćete me, živjet ćete...
neću vas ostaviti, vratit ću se, ja živim...


Učenici Isusa uskrslog spoznaju kao Onoga koji je u Ocu Gospodinu Bogu Jednome. U Njegovoj je Osobi i osobnosti, u srcu Boga, u duši. Uskrsnuo je u tijelu, a gledat ćemo ga u lice:


I Kor 13,12
"Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat."
Pavao zna dobro da ga je Isus spoznao i upoznao potpuno, do dna duše, a tako zna da će i on spoznati Gospodina, do dna duše.


Ne poznaje Isus svakog čovjeka potpuno. Zašto bi upoznavao čovjeka koji je u smrtnom grijehu, to jest udaljen od Boga?


Iv 14,21
"Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi."


poznavati Boga=poznavati Mu volju i raspoloženje
poznavati se Boga ne može bez upornoga pokušavanja, vršenja zapovijedi i volje Njegove
-"taj me ljubi"-to je ljubav, što bolje spoznati, to jest upoznati srce i dušu, volju i raspoloženje Boga.


Iv 14,21
"A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti..."


jer Otac i Sin su jedno;
ako je Isus u Ocu našemu
i mi s Isusom smo u Ocu našemu
i s našom smo ljubavi po Isusu uzljubili Jednoga Boga Oca
i Isus će nas tada uzljubiti, neće moći odbiti ljubav i spoznat će u ljubavi i po vršenju Isusovih i Očevih zapovijedi vjernog čovjeka.


Iv 14,21
"...i objavit ću mu samog sebe",


a kad se Gospodin Isus objavi čovjeku, to je početak i ulazak u vječni život.


Prepoznat ćemo svoj vječni život po vršenju zapovijedi.

Činiti riječ

Znamo govoriti, ali sačiniti razumljivu rečenicu ili sprovesti riječi u djela među nama je težak posao.
Kod Isusa je drugačije, drugačije se čini ono što je izrekao i drugačije se čini riječ Njegova. Isus ne govori previše o onome što se ne smije.
Sveti Pavao naglašava kako je "sve dozvoljeno, ali nije korisno, ali neće svemu robovati, ali sve ne izgrađuje... (1Kor 6,12)".
U trenutku slobodne odluke da nećemo nešto činiti jer želimo činiti drugo i bolje, nalazimo se u suživotu s Isusom.
Taj trenutak slobodne odluke sila je Duha Svetoga jer "Radosna vijest nije došla k nama samo s riječima već je bila popraćena silom, Duhom Svetim te sigurnim i dubokim uvjerenjem (1 Sol 1,5)".
Isus je govorio što je preporučljivo činiti.
U trenutku kad osjetimo znatiželju za onim što želimo činiti, a preporučuje nam sam Krist, već smo učinili Njegovu riječ. Već " uzimamo i blagujemo od Njega Tijelo i Krv", to se događa u Euharistiji, srcu Crkve po kojoj vjernik postaje svet ( Mt 26,26 - ustanovljenje Euharistije ).
Zato i može Ivan, Apostol zapisati:
"Vi ste već čisti po riječi koju sam vam rekao...
Ako riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, tražite i bit će vam (Iv 15,3-7).

Čaša blagoslovna

Čaša blagoslovna čaša je koju si mi pružio već onih davnih dana kada nisam niti znala kako se zove ono čega sam žedna.
Lakomo ispijam i zadržavam u srcu okus žive vode. Tako se utapljam u Tebi, a vječna je želja reći to sve nekome drugome, reći da je to spas kao da nikada nitko prije mene nije to okušao i doživio.
I nije. To je samo moja čaša, to smo samo Tvoje izobilje i ja, neponovljivo i jedinstveno zajedništvo. To je Tvoja tajna, nepriopćiva sve dok ja ne pokušam priopćiti sebe takvu. Tada se priopćuješ Ti, a ja i dalje živim u Tebi.