Zajednička Muka

Tvojim stopama sam krenula,

nesigurno kao neko lane;

iz svih snova sam se prenula

kada shvatila sam da i moje ti si Janje,

moja duša ranjena i spasilačka,

a ne samo žrtva svih stvorenja.

Snašla nas je sudba spalilačka

tuđe borbe protiv Proviđenja.

Tko se tebe, Kriste, drži u tom ratu,

pobjednik je nad naravi svojom,

i neprijatelja okorjela zadrži u matu,

molitvom sve stiša, bilo kojom.

Tvoja riječ me zadržala za se

da i ja sad konačno to spoznajem

i da s tobom preuzimam na se

svetinju i žrtvu o kojoj tek doznajem.

Rekao si da si zbog mene u jarku

na toj Muci i na križu svega puka,

da me žarku uvodiš u svoju barku

i da s tobom živim kao jedna Muka,

ne zbog tebe kojemu se moja duša divi,

s kim bih na kraj svijeta krenula se gubiti

nego zato jer i ti sad neprekidno tako živiš

da se boriš za sve ljude jer nas hoćeš ljubiti

11.07.2025. 21:55.

 

Nagrada u slast

 

Dnevni sat još odmakao nije,

a već ne čuju se niti ptice, ni motori.

Večernja se sprema i srce se grije

jer spustit će se noćna ura i već gori.

Isuse, ti znaš da ljubim, i Marijo, mati,

a ja ipak moram pjevati pod glasom.

Znaš da nemam ništa pametno za dati,

al' se trsim ponositi rijetkim klasom

kršćanskoga roda i duše dječje, slabe,

makar nije mi na pohvalu i oglede.

Kada tebe mole, svi se kraljevstva dograbe,

svima poslije sunca sjajne zvijezde slijede.

Zato trpi, dušo, šuti i ne daj se smesti

jer je nagrada prelijepa i i vrlo je slasna.

Kroz Očeve kušnje Isusa ćeš sresti,

a staza ti Duha postala bi časna.

Moli Boga kad je srce puno ili prazno

da se zbližiš s razumom i sviješću

koja ubire tad trajno zrnje razno

kojim, dušo, korove pomest ću.

09.07.2025. 23:32

Životni preokret

Davnih bilo je to dana,

tražila sam barem nekoga

da je blizu, poput oceana

ili poput dlana pravog Boga.

Još za Krista nisam znala,

nisam čula uskrsnuće

usred velegrada, ispred žala

gdje je vala silnih raspuknuće.

Bijah tako beskorisna uvijek,

dosadna i smiješna, sitna.

Zapuštena duša tražila je lijek,

ali ona nije bila bitna.

Isus pratio me kao sjena,

mada me je spopadao strah.

Imala sam sreću, ali nisam bila njena,

uvijek tražila bih kratak dah.

Nisam mnoga pamtila imena,

mislila sam da je ukleta mi kuća.

Tada brojila sam bezbroj grijeha, zločina i krimena

kad sam ugledala trag od Uskrsnuća.

Iznenada vidjela sam Svjetlo, čula Glas,

ostala sam tako zapanjena.

I još poslije, kad su rekli mi za Spas,

duša više nije bila zatamnjena.

Krist je znao sve o tome

tko sam, kako osjećam sad život taj.

Da me sada afekti ne slome,

stupao je tiho, poveo me gdje je raj.

I naučio me različite stvari,

Duhom je plemenio mi djela.

Sjećanja i osjećaji, mnogi dari,

rekao mi da od toga haljina je bijela.

Kažem, samo Bog me tako htio,

i moj stih, jače nego itko ikada.

Svu mi nesreću u zrelost je obratio

da bi jednom nastala ta naša Balada.

09.07.2025. 17:22

 

Oruđe i oružje

 Oni  žele kažnjavati, u njihovim umovima ovo mora biti zgažena zemlja i nova represivna država. Pojavile se ideologije pa sad svatko po svome nahođenju podučava povijest i politiku, a srca nema.

Kako ćeš shvatiti ljude bez emocija svojih i njihovih, kako ćeš spoznati i upamtiti povijesne događaje kad nemaš s kim podijeliti podatke koje samo srce može sačuvati, srce iskustva, iskustva straha, strave, boli, brige, iskustva gladovanja i zime, iskustva nevjerice prema bratu koji ti zabija gol iza leđa, a pustio si ga s punim povjerenjem da te kao čuva i štiti, jednako kao i ti njega.

Zajedno u kolu, zajedno u povijesti, zajedno u politici, ali ne i zajedno u katoličkoj i kršćanskoj vjeri, ljubavi i nadi. 

Jer ako već imaš predispozicije za srce koje pamti iskustva svoja i iz okoline, tada ti raste logika i zdrav razum, to jest, raščišćavaju ti se prevare i laži, sine ti sunce i sve odjednom ili postepeno otkrivaš o sebi i toj okolini. U tebi raste srce, ljubav, nada, Bog i vjera u Boga koji bijaše nepoželjna tema, zabranjena, i prijatelje, a u ono srce tvojega prijatelja ništa od toga nije stiglo, onoga kojemu si dao da ti čuva leđa kao što ti njemu čuvaš dom i obitelj.

Na kraju ispadaš budala u njihovim očima, sredstvo koje služi njihovom uspinjanju, toliko su to sitne duše koje su iznevjerile tuđe povjerenje, postali od susjeda neprijatelji prvoga reda, a sve zato što su nekada bili poltroni i poslušnici staroga represivnog aparata i fašizma.

Sjetite se kako su htjeli postati federalna narodna država jer u narodnoj državi se čovjek može okoristiti drugim ljudima i od sebe ne mora dati truda, truda da barem završi zanat i pošteno radi. Ne, samo krađa, pedeset godina krađe, ubojstava ,prijetnji, otimačine i - mučenja ljudi. Da bi čovjek mogao mučiti ljude, mora biti sasvim praznodušan i prazna srca, makar možda i nije. Mnogi su to postali, mučitelji, od straha i po naredbi. Teške okolnosti, teška vremena. I ukorijenjene navike zbog kojih idu svijetom praznih srdaca i duša, zatvorenih očiju, slijepih umova i grakću na sve što se miče ne bi li to PRIJAVILI nekome, onako poltronski kao nekada, pa dobili nagradu.

U tom jugostrahu su mnoge države i pokrajine odgajane, trenirane i zastrašivane. Izgubiše srca i potamniše duše, ali tada krenuše teškim i lakim oružjem, kao podivljale i uvrijeđene veličine, pune sebe, pune oholosti, pohlepe i mržnje.

A ovaj narod, potumplani, izgaženi narod, zarobljen, strijeljan i uništen do temelja naučio je kako se iz iskustva živi sa srcem i nadom, s Bogom i vjerom u duši. A Bog nikada ne kažnjava, Bog uvijek ljubi i surađuje s onima koji ga ljube, ako ništa drugo, po sličnosti patnje. Dugih 80 godina ovdje nije izgrađena ni cigla, ni kamen na kamenu dok sje veća količina sredstava odlazila u one zabitne krajeve, vjerojatno za izgradnju oružana. Prevara k'o prevara.

Retorika je ista u svim državama, bez obzira što to nije više ona trula i do nebesa puna kredita, država svih pomiješanih poltrona i mučenika. Južna država. Balkanska posla.

Isti mentalni sklop nakon dugih gotovo stotinu godina, i ovih, i onih tamo. Jugosklop. Poltroni, neznalice i lijenčine. I neukusno puno nostalgije za ubijanjem, logorima,ograničenim noćnim dežurnim satom i s puno psovke, psovke majke i oca, sestre i kćeri, Boga i Domovine.

Po tome ćeš ih prepoznati, ako psuju, nemaju poštovanja u sebi, niti poniznosti prema Stvoritelju koji ih uvijek uslišava i brani, uspješno.

Po teškim izrazima mržnje. Daj im oružje, daj im diplomaciju i ne daj da ti brane gol kao što ti braniš njihov. To je istinska, ne znam koja po redu, ona ista do grla zadužena Juga ispunjena četnicima, diletantima i pohlepnim zmijama, bez obzira s koje strane su državnih granica jer oni sanjaju o svijetu koji nikada više neće imati nikakve granice, nikakva ograničenja, nikakve kodekse, nikakve nepotrebne ograde i zaštite, naročito u 'ljubavi', a to im znači sex i Sodoma i Gomora.

To je taj isti mentalitet, nedostatak školovanja, rječnik, vokabular, mentalni sklop niske sposobnosti i samostalnosti.

Poznat ćeš ih po lažima jer ti je srce u Gospodinu, a lagat će o tebi kao da su zaduženi za tvoj identitet.08.07.2025. 08:00

Uništavat će sve što ćeš ti mukotrpno izgraditi.

Psovka na ustima, vulgarnost, pijančevanja, golišavi derneci, prostitutke koje se igraju novinara, influencerica i povijesničara, pravnih uistanova. I smijeh. Kao što se hijena zna smijati, i oni se znaju nasmijati.

„Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. 14 Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 15 Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.

Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. (Gal 5,13-24).”

Čvrsti zagrljaj križa

 

Zaborav tišti,

tiho se prikrada.

Srce vrišti,

iznova sve sklada,

napamet uči

i ponavlja redom.

Molitva ne muči,

javlja se slijedom,

više su to izljevi i zazivi,

preklinjanja, zadržavanje.

Motrenje, slatki nazivi,

krunice i zbližavanje.

A tada, snovi dolaze.

Vatreni, živi, kratki i brzi.

Od srca polaze,

laki za spomen, jasni do srži.

Tako li hoćeš, Bože moj,

da slijedi mi služba?

Da nosim biljeg tvoj

što ti ga daje ta družba

koja te goni i šiba,

trnom kruni i besramno tuče.

Mnoštvo je riba,

al' ova ne vuče.

Znam da me držiš

u zaklonu svom

da nikad ne mrziš,

da si moj Dom.

I da si zagrljaj križa drvena

kojim se često sokolim,

da je na meni Krv ti crvena

jer sve više te volim.

07.07.2025. 23:55

Duša i Ljubav

 

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.

Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna

slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?

Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.

Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25

Duša i bol

 

Ostane bez udaha,

sve od preteške siline,

pa zagrcne drugi put.

Povjeruje bez straha,

sve od velike miline,

i duboko upije taj uzdah krut.

Bol je tišti

i slabom je čini,

lakom poput pepela

što iz nje vrišti

prema udaljenoj mjesečini

na koju je tmina sjela.

U haljini bijednoj

tiho milost prosi

da je čuje samo Bog.

Nit' u suzi jednoj

gorčinu ne nosi;

samo da se riješi stanja tog,

samo da dočeka

onaj blagi sat

kad se dijeli lijek

i da ne čuje se jeka.

Bol ta mora stat

i taj udah prijek.

Ponos, visoko je drži.

Ukočeno tijelo

čuva je od napadaja.

Kao da se kaplja prži,

iznutra je bijelo

jer je izišla iz odaja.

Krenula je Bogu svome,

ali strmoglavo pada

kao da stampedo gazi.

Evo lijeka stanju tome,

dahnula je nada

i ka utrobi silazi.

Opijena, mada i bez uma,

grudima zahvaća dah,

duboko i oprezno, polako.

Bez ijednog šuma

uvlači se laki strah;

do kada će izdržati tako?

30.06.2021. 22:46