Put snage

 

Srce Isusovo, malo o tebi ja znam,

samo da si milosrđem ispunjeno,

da nada mnom bdiješ kao hram,

i da nikad nećeš biti iscrpljeno;

da si veliko i veće si od svijeta,

da si lako, krhko u dubini,

da si ovdje za nas za sva ljeta,

da si sasvim meko u nutrini.

Vječnošću ja neću pojmiti do kraja

kakvu snagu takva žrtva treba,

tvoga svetkovinom nadahnuta raja

što u grudima prebiva ti sred neba.

Svete kapi vode, kapi krvi tvoje hlape,

zauvijek nas rose, to je vječna sveč.

Srce Isusovo, srce moje i agape,

Marija ti prati svaku tvoju riječ.

Lijepo li je slaviti te, Bože divni,

i doživjeti ti te ekstrakte, moj Živote.

Hvalit će te sin tvoj adoptivni

zbog ljepote srca tvoga i dobrote.

17.06.2025. 10:55

Psalam 125

 

Bog štiti svoje

Na Izraela Božjega mir (Gal 6,16)

Hodočasnička pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion:
ne pomiče se, ostaje dovijeka.
2 Bregovi okružuju Jeruzalem:
Jahve okružuje narod svoj
odsada i dovijeka.

3 I neće vladati žezlo bezbožničko
nad udesom pravednih,
da ne bi pravedni
ruke za bezakonjem pružili.

4 Učini, Jahve, dobro dobrima
i čestitima u srcu.
5 A koji na krive skreću putove
nek’ ih istrijebi Jahve sa zločincima!
Mir nad Izraelom!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Jedan smisao svega

Odavno se Bog pred Mojsijem prikazao u gorućem grmu koji ne izgara i rekao mu je da skine obuću s nogu jer je stao na sveto tlo.

Bog je objavio Mojsiju, a preko Mojsija i čitavom narodu da je prisutan, da sve vidi i čuje, mada je nevidljiv, ali ne i neosjetljiv u čudima, u vjetrovima, u ognju. Razgovarali su, ali narod se prestrašio Božjega glasa pa je od toga dana Bog uzeo sebi svećenike, suce i kralja koji će voditi narod, a koji su Boga jasno razumjeli.

Što ljudi ne mogu razumjeti? Da im je potrebno povjerenje u ljubavi prema Bogu i slavljenje Boga.

Što je ateistički svijet izgubio? Smisao života, trenutni i krajnji smisao jer kad znaš prvi i krajnji smisao života, znaš koliko ima smisla svaki tvoj trenutak. Zapravo, ne mora biti da se ateisti gube, oni samo često ne dopuštaju mogućnost u znanosti da postoji apsolutna Istina, naš Bog, i misle da se laži s istinom vrlo lako mogu sintetizirati jer takva je slika svijeta pa kad se i zaljube, rijetko promisle tu ljubav do kraja jer nemaju intelektualne razumne osnove za to, izbacili su ETIKU iz filozofije u zadnje vrijeme, izbacili su moralnu vertikalu, izbacili su teološku znanost, makar su je poslije uzeli i prihvatili, izbacili su etičke imperative iz svojih života pa, i kada vjeruju, slabašno vjeruju jer ne misle da je vjera nešto jako važno za dobar život. I vjera, i ljubav, i duhovnost koja se temelji na Bogu Duhu Svetome.

Raspravljale su mudre glave kako je emotivan i emocionalan život na niskoj razini društvenoga postojanja, kako je etički način života teži i ozbiljniji, ali se suprotstavlja s čitavim svijetom. Naravno, kad nitko ne priznaje od ateista da je vjera u Boga i povjerenje u ljubavi prema Bogu najteži i najljepši način života, a osim toga, vodi nas u raj. To se sve događalo u svijetu kad je na nas bio navalio totalitarni sustav i režim, prije stotinu godina.

Sad se stvari pogoršavaju, ali u školama još uvijek etika nije toliko važna već je sporedan kolegij kao i vjeronauk.

Moramo li se čuditi školskom vršnjačkom nasilju? Vjernici i obraćenici na katoličku vjeru misle da nije ni čudo da se događaju neredi u svijetu bez smisla, da se miješa, iz obijesti, mnoštvo spolova i rodova ljudi, da se magija promovira u medijima.

U čemu je tajna ili rješenje problema.

U vjeri koje ne može biti bez srca koje ljubi, ono ima povjerenja, a u povjerenju se razmišlja bistrije i, kada se razgovara s Bogom, Milost se prosipa božanska na molitelje.

Ateisti zapravo nešto vjeruju.

Vjeruju da Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu i u pričesti nije prisutan. Opet su se obezglavili jer su odmakli glavni smisao iz svojih srdaca bez kojega se ne može ljubiti, vjerovati i razmišljati.

Pod prilikama kruha i vina vrši se pretvorba polaganjem ruku i riječima svećenika. Predragocjeno Tijelo i Krv, Duša i božanstvo Isusa Krista nalazi se pred vjernicima tada, dolazi u naša promišljanja i emocije, govori nam etički, zakonodavno, ljubavno, a u pričesti ulazi u svakoga posebno i daje se tako svima i svi postajemo u toj podjeli Euharistijskoj samo jedno tijelo, narod božanskoga života.

I to je smisao, to je vječni život, spas od grijeha i smrti.

Zašto bi netko izmišljao tako veličanstvene stvari kad bi i mogao?

Ne, mnogi nemaju više toliko bistrine i povjerenja da bi se predali, obratili Stvoritelju.

Mi smo još uvijek u totalitarističkom uređenju. Djeca koja vjeruju u Isusa Krista ne smiju to reći glasno u svijetu.

Ali Isus je pobijedio svijet.

Pobijedio je taj mentalitet zla jednostavno poniznošću i dobrotom.

Vjera je iznad emocija i etike, nerazumljiva, ali tako jasna i jednostavna, kao što je majci i djetetu sve jasno ili mužu i ženi, vjera je jača od svega jer je Božji dar i snaga.

A kako i ne bi bila kad iza naše vjere stoji sam Stvoritelj, a ne neko magijanje, vračanje i čaranje, i umovanje bez Boga.

Nikada se Bogu njegova stvaralačka Riječ ne vraća bez ploda.

A magijski predmeti i pojave samo uništavaju i degradiraju, i čine dekadencijom svaki čin. Sotona treba takve ateiste za sebe da može reći Mihovilu da je okupio veću vojsku. I svi sluge planiraju ratove, naoružavanja i jake vojske.

Isus je tu, sam i gol, bez alata i oružja, s milosrdnim srcem i s božanskom ljubavlju za svakoga od nas.

I kršten je Duhom Svetim i ognjem Duha, prekaljen kao i njegovi sljedbenici koji shvaćaju da je emocija i etika na materijalnom planu, a vjerska pitanja su sva u duhovnom svijetu.

Bog je Duh.

Koji je sve stvorio, i našu slobodu da mu slobodno možemo reći „Da”, ali i ne moramo. Tako je nastao grijeh, a od grijeha sve završava smrću čovjeka.

Uzalud je ljubav ako nije istinska i najveća prema Stvoritelju i bližnjima. To je duhovna artiljerija.

Isus je govorio da će uskrsnuti i da će onaj tko ga ljubi također uskrsnuti na božanski život.

Uskrsnuo je kako je rekao.15.06.2025. 15:00

Uzašao je k Ocu, pravednik i proslavljen, odjeven kao naš jedinstveni Kralj. Jer je bio i ostao prijatelj svih ljudi za koje je prolio svoju ljudsku i božansku krv da nas sve spasi.

 

Kruše Života (Ti snagu daješ na putu tom, Ti vodiš nas u Očev dom)

Ruža

 

Sjaj se širi,
nevidljiva sfera
i tiho miri
kao da smjera

dati se meni
ili omamiti
dušnik u sjeni
koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,
a tako čista;
i listove svije
njezina bista,

i maleni trn
osjete nosi,
oštar, šuplji strn
što ga pokosi

tko je ubere.
A tko je gaji
s puno mjere,
čaroliju taji.

Otvara lati,
ali ne zna;
ipak se zlati
poput sna.

Predaja grmlja
na ruke žene
s visoka humlja,
sa zračne pjene.

Ljubavne boje,
nježno-vatrene,
tamozelene svoje
listove snene

upućuje svima,
poslanica mira;
ni tračak dima
nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.
Kao i ljuba ona
ne da se svijetu
sa svoga trona.

‎26. ‎rujna ‎2018.
05:57:55

Himan Svetome Barnabi

 

Radosnim srcem proslavimo danas
Barnabu svetog, apostolskog muža!
Isusu Kristu uzvraća on ljubav
Svjedočkom krvlju.

Kristu za ljubav odreče se svega,
Kristovu djelu svega sebe preda,
Goreći vjerom, ljubavlju i nadom
Apostol posta!

Prijatelj Pavlov, zaštitnik i vrli
Suradnik bješe apostolskog zbora,
Duh Sveti srca potaknu im smjela
Svijetom da krenu.

Poslu tom svetom Barnaba se preda
Srcem i dušom, umom bićem cijelim,
Pronosi svijetom Radosnu vijest blagu,
Spasenje svima.

Blaženo Trojstvo: Oče, Sine, Duše,
Svoje svjedoke krunite vi nebom!
Svjedočit za vas riječju, žićem cijelim
I nama dajte! Amen.

 

Odgovor vjere Božjeg naroda

Znamo da je Crkva rođena iz boka Isusova kada ga je probolo koplje rimskog vojnika. Potekla je krv i voda. Također, „drugi dio” rođendana Crkve dogodio se kada su se Dvanaestorica, zajedno s Petrovim govorom, očitovala svijetu i kada je narod odgovorio krštenjem na to poslanje Duha Svetog.

Kada je Isus prvi puta okupio Dvanaestoricu, to je za buduću Crkvu bio poziv kakav je imala Marija u Navještenju kada je Anđeo Gospodnji njoj najavio da će roditi Spasitelja, ali tek ako i kada kaže Bogu „Da” na taj poziv. Između poziva Anđelovoga i Marijinoga odgovora proteklo je neko vrijeme u kojemu se Mariji bilo potrebno razbistriti što se od nje očekuje. „Sila će te Duha Svetoga osjeniti i ti ćeš začeti Sina, nadjenuti mu ime Isus”, bilo je tumačenje Anđela Mariji koja je svojim „Da” prihvatila Božji poziv, odnosno imala je još nekoliko mjeseci vremena shvatiti i razmatrati kako je prihvatila Presveto Trojstvo, Oca i Sina, i Duha Svetoga. Potom se rodio Gospodin, Isus od Marije Djevice.

Slično se događa Dvanaestorici koji su odmah prigrlili Isusa i njegove riječi, odnosno poziv. Naročito kada je Petar zaključio da je Isus Sin Boga živoga. No, činjenice o tome da je i Duh Božji Treća božanska Osoba nisu mogli odmah prigrliti, sve dok Isus nije načinio sva čuda koja su bila potrebna da se rodi Crkva.

Konačno, na križu, kada je Isus umirao, a Dvanaestorica se razbježala i svi se skloniše, iz boka Isusova je potekla krv i voda nakon što je rimski vojnik probio kopljem Isusa koji već bijaše preminuo. To je zapisao sveti Ivan u svom Evanđelju jer je on, s Marijom i nekima, jedini ostao do kraja uz Isusa na križu. To je bilo čudo simbolike krvi i vode u crkvenim sakramentima Krštenja i Euharistije. Tada je začeta i rođena Crkva, ali apostolska svijest je još morala razmatrati i čekati poslanje Duha Svetoga da bi se javno očitovala. To je također bilo čudo neviđeno kada je Petar pred nekoliko tisuća okupljenih progovorio, iako je postojala opasnost od progona i likvidacije. Po Isusovom nalogu po uskrsnuću, čekali su poslanje Duha i još uvijek svi bili prestrašeni. Odjednom, nakon što su Otac i Sin poslali Duha i nakon što su svi govorili razumljivo, mada na stranim jezicima, Petar i ostali od Dvanaestorice osnažili su se, postali zreli za naviještanje Isusove Radosne vijesti do kraja. Tako se tada, kad su apostoli postali svjesni Presvetoga Trojstva i kada je uz njih bilo oko tri tisuće duša koji su se obratili i svi bili odmah kršteni, toga dana definitivno rodila Crkva.

Rodila se u krvi i vodi iz Isusova boka, a po apostolskoj i narodnoj svijesti očitovala se svima na dan Pedesetnice, poslanja Duha Svetoga.

To je bilo toliko važno kao i Marijino „Da”. 11.06.2025. 09:50

Napomene

Sakramentalno slavlje protkano je znakovima i simbolima.

Ukoliko je društveno biće, čovjeku su znakovi i simboli potrebni za općenje s drugima pomoću jezika, pokreta i radnji. Isto biva u njegovom odnosu s Bogom. Svjetlo i noć, vjetar i oganj, voda i zemlja, drvo i plodovi govore o Bogu, naznačuju istodobno njegovu veličinu i blizinu. Isto je u društvenom životu ljudi: prati, pomazati, lomiti kruh, podijeliti čašu izražavaju posvećujuću prisutnost Božju i čovjekovu zahvalnost prema svome Stvoritelju ( Bog je podučio svoj narod izgledu i sadržaju svih obreda).

Sakramentalni znakovi nakon Pedesetnice: Duh Sveti vrši posvećenje kroz sakramentalne znakove Crkve. Sakramenti Crkve ne dokidaju, nego pročišćuju i upotpunjuju sve bogatstvo znakova i simbola svijeta i društvenog života. Povrh toga ispunjaju pralikove i slike Starog saveza, označuju i uprisutnjuju po Kristu izvršeno spasenje, nagovješćuju i anticipiraju nebesku slavu (usporedi: KKC 1145 – 1152).

Svako sakramentalno slavlje susret je sinova Božjih sa svojim Ocem, u Kristu i u Duhu Svetom, a taj se susret zbiva kao dijalog, pomoću čina i riječi. IAKO SU SIMBOLIČKI ČINI VEĆ SAMI PO SEBI GOVOR, IPAK JE NUŽNO DA TE ČINE PRATI I OŽIVLJUJE RIJEČ BOŽJA I ODGOVOR VJERE DA BI SJEME KRALJEVSTVA U DOBROJ ZEMLJI DONIJELO PLODA. Liturgijski čini znače ono što Božja riječ izražava: Božju inicijativu kao čist dar i odgovor vjere naroda (KKC 1153).