Tuesday, September 14, 2021

Križ čovječanstva

 



Križ je čovjekov ono što ga prati većim dijelom njegova života, a nije uvijek ugodno. Nikome se čitav život ne događaju samo ugodne stvari, a ponajviše se ljudi vrlo često žale na najrazličitije nevolje u životu, one općenite kao što su ratovi, glad ili siromaštvo, a također i na svoje osobne nevolje; uglavnom, čovjek se često požali na život, na ljude iz okoline, na Boga.

Tako čovjek nosi svoje nevolje kao vreću krumpira na leđima i taj teret postaje iz dana u dan sve teži, a na njega se još gomilaju nove nevolje.

Čovjek tako postane obuzet svojim križem, svojim nevoljama, da ne vidi kako su tuđe nevolje veće, uvijek omalovažava tuđe probleme, a za svoj problem misli da je veći od svih drugih problema i nevolja.



Najteži križ ovoga svijeta i čovječanstva nosi naš jedini Bog, Sin Čovječji, Isus Krist, pravi Bog i pravi Čovjek. Sve je na Njemu i u Njemu bilo ljudsko, više ljudsko nego u bilo kojem drugom čovjeku. Ta, na Njegovu smo sliku stvoreni, ali da budemo sveti i bez mane kao što je to Isus oduvijek bio i zauvijek ostao. Njegov teret bijaše najteži na Kalvariji gdje je ponio sve terete svijeta i čovjeka.

Nitko nikada nije patio toliko i onako kako je patio Isus na križu. Jer, Gospodin Isus nije se žalio na svoju nevolju, jer bio je uvijek presavršen i bez ikakva grijeha, bez ikakve mane. Drugim riječima, Isus nije skrivio nikome ništa. Nikada. Ta sablazan križa Sina Čovječjega koji uzima sve tuđe nevolje, nosi križeve čovječanstva, a sasvim nedužan, jest upravo u tome što Isus nikada nije bio dužan ponijeti bilo čiji tuđi križ ili grijeh, a svojih grijeha nije imao.

No, samo takav, nedužan, Bog je jedini mogao ponijeti drugim ljudima njihove nevolje i križeve tuđe uprtiti na svoja leđa.

I sada Isus nam govori neka ponesemo Njegovo breme jer breme Njegovo je breme lako, breme koje skida svaku suzu s naših lica, svaku muku čovjeka pretvara u neopisivu lakoću kojom se sve naše osobne nevolje utapaju u toj Isusovoj, najvećoj nevolji. U otajstvu Euharistije Krist nam daje snagu koju mi sami nemamo.

Ako je tko veći patnik, on je to zbog toga što ne zna naći utjehu u Sinu Čovječjem i Njegovom križu i zbog toga što mu je povjerenje u Boga previše slabo i poljuljano.

Isusova Gozba časti čovjeka snagom za dobar život, mudrošću s kojom će čovjek naći lijeka svojim nevoljama i problemima, radost s kojom će čovjek prihvatiti sebe i svoje grijehe da ih ode ispovjediti kako bi mu Bog oprostiti mogao.

Jer nevolje su zbog svih naših grijeha, a najveća nevolja koju su nam naši grijesi donijeli jest smrt koja je nasljedna kod svih ljudi, čak je to vrijedilo i za samoga Sina Čovječjega: i On je morao umrijeti, i to teškom smrću, nakon velike Muke.

Nosi svoj križ”, govori nam uskrsli Isus.

Tada idi za mnom”, dodaje nam na sve naše žalopojke.

Budi vjeran i nevin koliko god dobiješ snage, ugledaj se u Gospodina jer Sin Čovječji je uskrsnuo da bi sjeo s desne Bogu Ocu, u vječno blaženstvo. Ugledaj se u Gospodina da ne propadneš na svojim zasluženim mukama. 14.09.2021. 09:39







Monday, September 13, 2021

Stvarnost vječnog Dana


 

Duše Sveti, Duše Krista moga,

Tvoja uslišanja brža su od svega;

Ti si zajedništvo sveta puka svoga,

Ti si sva sloboda naša, moja stega,


stega dragovoljna, sva u Tvojoj snazi.

Ako ništa drugo, vezat će nas to općinstvo

u kojemu živi vječno svetstvo, iz Tebe izlazi

pa i mene tješi kao presveto očinstvo.


Svi su oni sa mnom, mučenici za Tebe su bili,

stari oci, majke svete, sveta naša Marija, Djeva

oko koje svi su ležajeve svoje vječne svili

na kojima za Te svaka duša sada slavu pjeva.


Hvala Tebi, Sveto Trojstvo od božanske biti

kojoj se pridružujem u srcu svome,

na toj zemlji što će plodove nam uskrsnuća piti,

u tom tijelu krhkom i u domu mome.


Zagovore nosim, oni nose mene stazom

na tom putovanju i u vremenu gdje sviće vječni Dan

i gdje nikad nema zabune sa nekim srazom.

Ti si, Kriste, moja stvarnost, a sve drugo kao san.

13.09.2021. 05:44




Sunday, September 12, 2021

Blagoslovi suzne doline

 


Zlodusi su, Kriste, opet stigli

na ta moja rasklimana vrata

što se jedva drže čvrstoj staroj cigli.

Duša molila Te uslišanja nepoznata


jer ja ne znam druge stvari

koje nisu tema sveta obraćaja

već prepoznam samo gdje su sveti dari.

Što da molim sred ta remećaja


što u mojim venama već dugo vlada?

Blagoslivljaj, rekao si, i svom svojom snagom,

sve dok ne zadrhti tvoja brada

i dok ne prosuze oči pred ikonom dragom.


Ništa ne razumijem, to je duši mojoj stres,

mnoge riječi ovdje čitam naopako.

Čak doživim i osjetim tuđi bijes,

sažaljenje dođe meni samo tako.


Ako griješim, a siguran mi zaključak je taj,

Ti mi, Kriste, Bože, ravnaj krive crte

po tom što je moje srce za Te blagi raj,

kraljevstvo nebesko što ga ove riječi prte.


Blaga, sveta Majčice ti moja,

sad za mene moli jače

jer te svete vode ima i bez broja,

jer mi molitve ti puno znače,


čak toliko da za te sam od razuma biće

jer mi daješ darove od Mudrosti,

razumijevanja za sve što mojoj duši sviće,

makar kad i nema smisla, moja Nevinosti.

12.09.2021. 14:49




Bogu naroda moga

lik Gospe od Velikog hrvatskog krsnog zavjeta

 

Ovo je dan za svečane ode,

za pohvalu Boga koji me nađe,

koji me samo za sebe stvori,

za kojega ustrajno morima brode

sve moje raznolike lađe

pred kojima vječni oganj gori.


Ova su mora kušnja za mene,

ovaj mi život u kraljevstvo hoće,

i kad ga želim, i kad ga mrzim,

a Bog me na dlanu drži k'o zjene,

milost mi daje sred moje samoće

u kojoj Ga zovem, u kojoj se pržim.


Jedna me lađa ka Bogu vodi

i s njom u kraljevstvo Božje stižem

kada zazovem pomoć i red.

Moj Bog mi uvijek molitve rodi,

za Njega sad svoje dlanove dižem

jer narod Mu moj sladak k'o med.


Ovo je dan za božansko slavlje!

Zbog toga me jutro ranije budi,

zbog toga su lađe stigle na vez

jer slavi se dan kad zadobismo zdravlje,

mi, moreplovci, bogobojazni ljudi.

Ovo je dan kad je Bog nam načinio rez,


kada je podao sebe narodu svemu

da časte Ga duše kroz pokoljenja

i s njima On uvijek ide u boj.

I sav će se narod naći u Njemu

jer primi plodove prosvjetljenja

u kojemu kliče: Bože, o, Bože moj!

12.09.2021. 02:14

Friday, September 10, 2021

Raskrižje


 

Puti odvojeni,

a iste su note.

Da mosti su spojeni,

stog vjeđe se pote


zbog izgubljenih staza

jer veza nemaju:

ovdje oaza,

a ondje si spremaju


pakao života.

Nekome radost

nebeska ljepota,

drugome žalost.


Ista Riječ razdvaja,

međ' putima sudi

i mnogi ne zdvaja,

a mnogi tek bludi.


Oni se srde i bijesne,

a ovi ih blagoslove.

Te ljubavi prijesne

neće si rajske krove,


nemaju milosti dosta.

Bog je podijelio svijet,

a samo ljubav tu osta

što zove na vječni let.


Pobjedniku Kristu

ljubit je stalo

dušu, od zloće čistu,

za početak barem malo.

10.09.2021. 17:08



Thursday, September 9, 2021

Ljubav je vječna


 

Tu sam, pored Tvojih skuta

da bih čula svaki šum,

da bi pronašla me sudba kruta,

da bi bistriji mi bio um,



srce mog života, moja duša

što joj rijetkih slika padaju sve kapi

dok Ti riječi slatke sluša,

dok joj pamet kao vrela voda hlapi



usred kiša svakojakih, bez pomoći.

Slušat ću Te, Kriste, Tvoje vječne riječi,

sve dok ne otmu me duhovi od ponoći,

sve dok neka Tvoja riječ mi slušanje ne spriječi.



Tada pijeskom pratit ću Ti stope,

tada žalom gacat ću po sluhu

sve dok mi se boli, smetnje ne rastope

u Tvom ognju, u Tvom Duhu.



To će biti sjedinjenje konačnice,

to će biti ušće mojih rijeka,

završetak životne mi koračnice

gdje me prima Tvoja Duša meka.

09.09.2021. 20:15





Škola povjerenja

 



Cilj je svake lađe odanosti

da se jednog dana vrati,

da prebrodi vode opakosti,

a da plovidbu si previše ne skrati


kako nastala bi lovina od svega

što na svome putu čini,

bilo da odmara, bilo da je sprega

samog moreplovca na pučini.


Nevolje su burne, požari, oluje

i sve ono što tu lađu kinji.

Kruh sa sedam kora iziskuje

da se smjerno pokorava svetinji


i da hvali Boga, ma što bilo,

da u Vodilju si zvijezdu gleda.

Što je mekše srce lađu uhvatilo,

to je više snage, mira ili reda,


to je skuplja škola povjerenja

što se uvijek u životu plaća.

Kada zna kapetan smisao si usmjerenja,

s nagradom se izobilnom k svojoj luci vraća.

09.09.2021. 17:39

Popular posts