Svećenik

Kriste, Svećeniče, sveti Kralju moj,

dozivam Ti darežljive ruke,

zovem Tvoje srce blago

da me tješi i ozdravi suze, znoj,

da me nađe usred luke

kao svoje biće drago

kao svoje premilo stvorenje

koje predalo je svaki vapaj, svaki zov

da se nađe na toj stazi

na kojoj su polomljene trske, tinjajuće stijenje

da bi navratio dolje, u moj rov

po kojemu svatko gazi,

da me uzdigneš do prastaroga neba i posvetiš.

Kriste, Svećeniče, Ti si mog života spas,

Ti si moja pomoć i moj život, moja snaga.

Ja Te molim da mi nakane prosvijetliš

da od svoga trnja sad načinim kras

kako pronašla bih i do Tebe traga.

17.11.2019. 12:50

Dobri sluga moga Gospodara

Ako moja oboljela duša

dozove te iz prostranstva

gdje se slavno Nebo širi

koje ne dopire gdje je suša,

možeš li ostvariti poznanstva

siromaštvu iz kojega bolest viri?

Bol je moja, ne može se shvatiti,

nastala je kao da će nestati za čas,

kao da izbija pulsom milostiva srca.

Ako mogao bi tu navratiti,

ako našao bi malo samilosti za oboje nas,

više ne bi bilo važno da li duša grca.

Slugo dobri svoga Gospodara,

neka šalje tvoje kočije do mene

jer ja blagoslove trebam, križ i vodu

da ozdravim od ta prevelika dara

jer kad stigneš, ovaj život se pokrene

i sve nevolje iz duše odu.

Skratit ćeš mi agonijske čase,

donijet ćeš mi nebeske svježine,

anđeli će svoje pozdrave mi slati,

a najvažnije mi čuti tvoje glase

kad mi uvijek pomazanje uma sine

jer Gospodar tvoj ti riječ pozlati.

Slugo dobri, premudri i častan,

veliko je pouzdanje za te odozgora,

nit' ne slutiš koliko si sjajan

i koliko vrijedi što si vlastan

dijeliti Mu milost, mnoštvo odgovora,

makar život imaš skroviti i tajan.

Kada siđu anđeli u ovu jamu,

znat će Nebo kamo čezne sjati,

gdje ga duše izgubljene žele,

a nebeski sluga raspršit' će tamu

jer on siromahe i bolesne prati

i anđele šalje da vodu podijele.

Velike su nebeske širine,

ali podzemlje to škrto je i tvrdo,

milosti se ovdje puno ne zna.

Rijetko dođe netko iz visine

i samo ponekad preskoči to brdo,

čista srca ne vide tu nikad zla.

15.11.2019. 01:35

Silentio

20U onaj dan, učinit ću za njih savez
sa životinjama u polju,
s pticama nebeskim
i gmazovima zemskim;
lûk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje
da mirno u njoj počiva.

21Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu,
u nježnosti i u ljubavi;
22zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Gospodina.
23U onaj dan« – riječ je Gospodnja–
»odazvat ću se nebesima,
a ona će se zemlji odazvati;
24zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju,
a oni će se odazvati Jizreelu.
25I posijat ću ga u zemlji,
zamilovat ću Nemilu,
Ne-narodu mom reći ću:
‘Ti si narod moj!’
a on će reći: ‘Bože moj!’«

Hoš 2,20-25

Zavičajna

Slavit ću, Gospodine, ime Tvoje,

Ti meni jutrom objavi svoju dobrotu;

blagoslivljam citru što strune joj broje,

što daje mi nazrijeti Tvoju ljepotu.

Ime je Tvoje Krist i Pravednik,

Ti si mi Ljubav skromna na djelu;

srce je moje Tvoj vjerni nasljednik

što mi ga čuvaš u svetome Tijelu

gdje kraljica majka s Tobom sabire

sve gradske duše, snažne u Imenu,

gdje svakog pastira Ti Otac izabire

da ponese bijedne što bježe krimenu.

Srcem se ovim prostire Tvoja slava,

preobraženje kojemu klijetke su tijesne,

koja me nosi kao pepeljasta lava,

koja mi mijenja dlanove prijesne.

Gdje da Te slavim, Bože moj,

u komori svojoj ili na krovu

i koga još dotiče moj dobar boj,

tko drugi čuje pjesmu mi novu?

14.11.2019. 05:31

Adagio in G Minor (Albinoni)

Prljavo Kazalište- Uzalud vam trud svirači

Daleka Obala: Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj