Ako sam Te pitala za vrijeme
što ga moram provoditi u Tvojemu dvoru,
to je stoga što si želim oploditi sjeme
kakvo nosi svatko, koje Ti si darovao svakom stvoru.
Dva su sata dnevno optimalno dovoljna
da se s Tobom sretnem za molitve i slavlja;
jedna je dvanaestina života povoljna
da zarazi čitav dan, čitav život da zabavlja
Tvojim krasnim darovima, utjecajem, uslišanjem.
Dva su sata moje znatiželje, moga truda,
a ostatak držiš samo Ti sa svakim mojim udisanjem
i u svakom trenu me obasipaš kao more moga spruda.
Jedna je dvanaestina života samo kratak čas,
sve ostalo vrijeme duša čini što god drugo hoće
ili ono što bi morala po zakonima čiji sluša glas
jer je sve to Tvoje, isto kao zakoni gluhoće
ili kao obaveze koje nose majke, ili kakav političar.
Mogu baš i mukotrpno raditi, pjevati kad želim,
mogu biti anđeo ili neslužbeni dnevni kritičar;
mogu i odlučiti da sve Tvoje bisere podijelim,
da se cijelim bićem spustim Ti do Groba
da bi me uzvisio još malo dalje od te svakodnevice,
da bi od mene načinio leptira, a ne roba,
da bi moje društvo bile, mjesto zvijeri, ptice pjevice.
Mjesto psovke ili ogovaranja da blagoslivljam,
mjesto praznih hodova da tražim što je dublje;
da se stegnem mjesto da za požudama divljam
jer iskustvo dobra znači pokoriti svoje zublje
što se neprekidno pružaju za lijenošću ili zlobom.
Nije lako biti iskusan životom, a u duši djevičanstvom,
biti mudar ili zreo znači često biti s Tobom,
a ne čuvati se zala koja vladaju pučanstvom
jer svijet nije zao, inače ga ne bi nikad niti bilo.
Svaka duša čezne znati što je mudrost i hlepi za moći,
mentalno su mnogi nevini kao prazno žensko krilo,
a u zloći žele biti iskusni kao vještice i vračare noći.
Sedam godina života nekome je zaista premalo
dok su drugom ta dva dnevna sata kao mučeništvo.
Jutrima, neposredno prije nego što je spavanje prestalo,
duša uvijek probudi se kao iznenadno udovištvo.
Tada čovjek žali što je bio s Tobom, Bože, tako škrt,
što je uvijek bio umišljena duša, najbolja od svih,
što je uvijek prosio za brzu ljubav ili smrt;
tada čovjek preokrene svaki jad u stih.
Lijepo li je uspeti se Tvojim Križem sve do raja,
pustiti Te da me digneš iz svog Groba; uzeti Te, Breme.
Pustit ću se vlastitome križu do samoga kraja
i podarit ću Ti čitav dan i noć, predati Ti svoje vrijeme.
ponedjeljak, 31. srpnja 2017. 22:56:00