Slaboumnici su zauzeli svoja mjesta,
čak brzinom strijele, munje.
Vedri ljudi ravnaju se otkucajem srca,
beru Manu, traže ljetne vrulje.
Lijep je život šume i proplanaka,
divna li je, sretna li je, obojana,
ljepše je sačuvati joj bezbroj ogranaka,
nego činiti je da je gumno mladih pauna
4Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
5Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom —
kojemu je ime Jahve — i kličite pred njim!
6Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom šatoru.
7Napuštene okućit će Jahve,
sužnjima pružit’ sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
11Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
 |
| Righteous be glad |
Izgubiti dar suvislih misli i govora
za ovo prosječno doba starosti,
prihvatiti dar demencije od lovora
jaka mirisa, a ne sjećat' se mladosti.
Dirljiva li sam ti ja persona
i sve više svijetom zbunjena,
makar sam u ponorima krona
izgubljena i ljubavlju ispunjena.
Ne zaboravljam te, Bože,
Isuse moj, niti ruke Majke mile.
Znam što sve tu može
jedno Drvo križa, Rubac mek od svile,
pa da se ni povijena trska već ne slomi,
niti da se ugasi plamen koji tinja
nego čitav jedan bezdan zao da se zgromi!
Majčine su oči bistre, one vode mene kao svetinja.
Ti se moji ponori vuku za mnom depresivno,
ne padam unutra, već ih nosim kao bilo koju letvu
jer ću biti ona koja djelovat će na taj bezdan represivno,
pronaći ću grijeh i dotaknuti Krv ti svetu
što u potocima lije, radi nas.
Rana mladost vraća mi se povremeno,
Bistre oči obećanim sjajem nude spas,
a ja sagibam se k potocima s bremenom.
31.08.2025. 02:36
Od kada i mira
što bih prije,
što me trese, dira,
a ljubav to nije?
Od vedra daha
drhtava sam sva.
Da ne bude kraha,
da nisam ta ljubav ja?
Ovdje je ugodno
i tako je lijepo,
tiho i zgodno;
opuštanje slijepo,
gluho i unutarnje,
rekla bih, mistično.
Kao buđenje jutarnje
i tomu slično,
a ljubav to nije.
Koliko znam,
ljubav se svije
kad nisi sam.
Ta kome kad,
mirisi, sveta drhtavica?
Ona je zasad,
treperava ptica
od koje zora zabruji.
Bog me prvu ljubio, prije,
i sad poput lahora struji
kao da Bog to nije.
29.04.2018.
17:22
.jpeg)
.jpeg)
Stići dublje u dubine,
tražiti Te, Kriste moj,
i u sebi, i u vlastitom životu,
pustiti se više u visine
da se stigne beskraj Tvoj,
znači ponirati u divotu
što je nikad duša ne sustiže.
Što Te više štujem,
što Te jače ljubim,
to si mi sve bliže
kada s Tobom putujem,
kad se u Tebi izgubim.
Ove lađe nisu uvijek cijele,
ovo more nije uvijek bistro,
niti ptice uvijek nektara da piju,
ali moje ruke Tebe žele
kao da je nebo uvijek čisto,
kao da me zrake sunca griju.
Da sam barem stigla prije
na Tvoj poziv odgovoriti,
naći Tebe da Te Duha molim
da mi kiša uvijek lije
da mi srce ne bi izgoriti
kada spoznam koliko Te volim.
26.09.2020. 02:39
.jpeg)
Opet
sanjam, sanjam daleke veze,
krajeve bez povratka,
mjesta
gdje se lome breze
i gdje pijem, daha kratka.
Miomirisi
su tamo slađi od tamjana,
tamo ja iz svijeta putujem
prema
strašnom, nepoznatom, pijana,
samo zato da se otrujem
od
onoga što me čeka iza smrti.
Tamo opasno je,
možeš se u
živom blatu obrti,
a privlačno, slasno je.
Sanjala
sam da odlazim, a ne umirem.
Bilo je to nelagodno, neznano
stanje.
Sjećalo me da ovamo iz praha uvirem,
da me čeka
tjeskobe pranje
i da sasvim sama ostajem
negdje gdje
sam zapela u letu.
Sav taj prostor sada dajem
za jednu
običnu riječ u stihopletu
ili bilo što drugo i
konkretno,
za življenje života najobičnijega,
za
bježanje od samoće nespretno
ili od bilo čega tomu
sličnijega.
Ipak, sve bih dala samo da mognem
opet
putovati istim onim krajevima,
obećanje veliko da smognem
da
ću boriti se zmajevima
i preživjeti.
Možda mrtva
ostati
i posivjeti,
a pred tebe stati.
Bila sam
u zemlji zvjerskoj;
sanjala sam da sam sasvim sama
u
ljepoti i blizini nebeskoj,
negdje gdje mi bez tebe je uvijek
tama.
03.05.2014. 17:17
PRVI SVIJET
Otac i majka predstavljaju dom – oni se bave kućom, djecom, redom i mirom; pravi mali raj. Djece u tom domu ima kao anđela.
Djevojka i mladić predstavljaju buduće roditelje – i sadašnju mladost, sadašnju nezrelost i nekadašnju grupu radosnih anđela.
Zaručnik i Zaručnica predstavljaju rajsko svjetlo Ljubavi koja po svuda caruje.
DRUGI SVIJET
Pakao je odbačeno sjeme, spaljeno drveće, granje i šiblje.
Car i Carica predstavljaju lijenost u svojoj prijetvornosti.
Mladi su ratnici, uništavaju sve do čega dođu i ne izgrađuju ništa. Djevojke ih prate i također su destruktivne.
TREĆI SVIJET
Hoćeš li biti jednoga dana, lijepi svijete, obručem sunca okovan
kao što se kupaš u vedrini neba.
Između dvije, tri slike puno vidimo, ali malo smo sigurni i malo znamo.
Hoćeš li nas odvesti, Isuse, na polja od maštanja i livade najzelenije
gdje bismo saznali kako meka je trava, kako klizava su brda i ugodne planine. I kako bistre su vode zemaljske.
Niti jedan dio svijeta od ovih nije realan.
Ljubiti, ponekad žaliti, često se radovati, ustaljena norma.
Ali ništa od svih oblika ne znamo stvarno i sigurno, nemamo nikakvog pojma o budućnosti. I razumijemo li Bibliju, znamo jedno zrno više ovoga svijeta.
ZADNJ SVIJET
Tu nema dileme.
Samo jedno je moguće, samo jedno je stvarno – živjeti u Kristu.
