"I Salomon je čovjek kao i ostali", Pohvala Mudrosti

Mudrost ne može biti istinska mudrost ukoliko nije primljena bez primisli i predana bez zavisti. Jer što bi nam pamet služila da nije pamet nego laž i podmuklost?Kakve koristi od moždana ako je čovjek zavidan takvoj svestranoj ljepoti od koje svatko može imati koristi ako je pošten i čist?

Zar ne kaže i sam kralj Salomon: čovjek sam kao i svi ostali, za sve nas postoji jedan ulazak u život, a tako i izlazak. Tko je zaslužio biti mudriji od ostalih? Salomon je mudrost od Boga isprosio, za njome je zavapio.

Može li mudrost biti više od istine ili više od svjetlosti kad je Mudrost u Istini, a Istina u Mudrosti, a to je svjetlost Božanskog uma i srca.

Sve zlato je kao malo pijeska pred njom, a srebro je kao blato, govori Salonom i nastavlja: ljubio sam je više od zdravlja i ljepote, zavolio je više od svjetlosti jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.

Jer je Mudrost gibljivija od svakoga gibanja, ona promiče i prožima sve svojom čistoćom.

S njom spoznadoh sve što god je tajno i javno jer me poučavaše ona, Mudrost, umjetnica u svemu.

Jer da nije bila prva Božja pomoćnica-stvarateljica, ne bi bila tako svijetla, čista, ponizna, oprezna, milosrdna, učiteljica posta i molitve.

Kako da te ne volim, Mudrosti, kako da ne molim za tebe, kako da ne zavapim, kako da te ne hvalim?!

A tek znanje silno što si nakupila o prirodi i svijetu, o ljudima i društvu, o tajnama svakojakim!

Jer u tebe je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, taman, okretan, pronicav neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste i najtanje.

Ona je dah sile Božje

i čist odvir slave Svemogućeg;

zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti.

Ona je odsjev vječne svjetlosti

i zrcalo čisto djela Božjeg,

i slika dobrote njegove.

JEDNA JE,A MOŽE SVE

I OSTAJUĆI U SEBI SVE OBNAVLJA.

Ona prelazi od naraštaja do naraštaja

u duše svete

i čini od njih Božje prijatelje i proroke.

Ona je od sunca sjajnija

i nad sve zvijezde uzvišena;

uspoređena sa svjetlošću,

ona je nadmašuje:

JER SVJETLOST USTUPA MJESTO NOĆI

DOK ZLOĆA NEMA MOĆI PROTIV MUDROSTI 

Mudrost, glava 7

JOTAMOVA BASNA

 

 

6. ABIMELEK 

Abimelek postaje kraljem

Abimelek, sin Jerubaalov, otiđe u Šekem k braći svoje matere i reče njima i svemu rodu kuće svoje majke: 2 »Upitajte sve šekemske građane: što vam je bolje – da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan čovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!« 3 To braća njegove matere prenesoše ostalim šekemskim građanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: »Naš je brat!« 4 I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji pođoše za njim. 5 Onda dođe u kuću svoga oca u Ofri i pobi svoju braću, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlađi sin Jerubaalov, jer se bijaše sakrio. 6 Tada se skupiše svi šekemski građani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu.

7 

Jotamova basna

Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: »Čujte me, uglednici šekemski,
tako vas čuo Bog!
8 Jednom se zaputila stabla
da pomažu kralja koji će vladati nad njima.
Pa rekoše maslini: ‘Budi nam kraljem!’
9 Odgovori im maslina:
‘Zar da se svog ulja odreknem
što je na čast bozima i ljudima
da bih vladala nad drugim drvećem?’
10 Tad rekoše stabla smokvi:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
11 Odgovori im smokva:
‘Zar da se odreknem slatkoće
i krasnoga ploda svog
da bih vladala nad drugim drvećem?’
12 Tad rekoše stabla lozi:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
13 Odgovori im loza:
‘Zar da se odreknem vina
što veseli bogove i ljude
da bih vladala nad drugim drvećem?’
14 Sva stabla rekoše tad glogu:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
15 A glog odgovori stablima:
‘Ako me doista hoćete pomazat’ za kralja,
u sjenu se moju sklonite.
Ako nećete, iz gloga će oganj planuti
i sažeći cedrove libanonske!’
16 Sada, jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini? 17 Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 18 a vi danas ustaste protiv kuće moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad građanima Šekema učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! 19 Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! 20 Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema i Bet-Mila i neka iziđe oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!«
21 Onda Jotam pobježe, skloni se i dođe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka.

Slavim te, Oče

Kada nam Isus kaže da nitko ne pozna Sina do li Otac, niti Oca do li Sin,

vjerojatno time misli na one najmanje, djecu, siromahe i sluge koji većinom Isusa poznaju i prepoznaju dok oni koji ne znaju o Bogu barem ono nešto što je u Svetom pismu; ne znaju, a morali bi spoznati.

Jer kakav bi to bio naš Bog kad se ne bi dao mnogima upoznati?

No, stvar je u ljudima koji jednostavno ne razumiju veličinu i malenost Boga našega. Mnogi znaju filozofirati i u apstrakcijama Boga analizirati,

ali ga srcem ne poznaju, niti dušom da bi ga doživjeli, osjetili ili primijetili.

Kada god molim (usredotočeno) Žalosnu krunicu kao danas, odu mi suze na oči barem malo, ali to nije izričito zbog toga što se tu opisuje Muka Isusova nego zbog toga što se sjetim koliko mene, baš mene osobno ljubi Bog, kao da mi želi reći:

„Eto vidiš, dijele moje haljine i odguruju me amo - tamo, a ja se puštam jer toliko te volim, puštam da se loptaju sa mnom. Što je to prema mojoj ljubavi za tebe, to njihovo prijezirno glumatanje, igrokaz za neuki narod koji ništa ne razumije, zajedno s tim vojnicima. Toliko te volim da bih se opet pustio bičevati, koliko god puta je potrebno, makar molio bi Oca da otkloni muku od mene, ali samo kad se tebe sjetim, gotov sam za trnovu krunu, za Križni put...za raspeće.”

Svi bi morali spoznati koliko me Bog ljubi, možda bi tada poželjeli doživjeti takvu i toliku ljubav Boga.

Morali bi znati velikodušnost i milosrđe koje se u Starom zavjetu opisuje. Upoznali bi malo tu Božansku osobu, tek toliko da bi na kraju mogli vjerovati Isusu i Crkvi njegovoj jer kad poznaješ prijatelja, nitko te ne može uvjeriti ničime da tvoj prijatelj nikada nije ni postojao, da si ga umislio.

Drugo je umišljati, a drugo je poznavati, naročito u hebrejskom smislu.

Kod nas nekoga poznavati znači piti s njime kavu povremeno ili češće. To nije spolni odnos, nije brak, nije prijateljstvo koje je neraskidivo i vjernije nego u bračnih supružnika. A u Židova je to potpuno prepoznavanje nekoga kao sebe samoga i više. To je ono kad mi kažemo da smo jedno, ali nismo, no, otprilike se to misli.

„U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Da, Oče, tako se tebi svidjelo.

Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.« (Mt 11,25-27).”

Eto, tako se našem Bogu svidjelo. Ako me želiš za Boga, tada nauči nešto o meni jer ja sam ti uzor. Moraš biti kao ja jer ja mogu lako biti kao ti. Moramo nalikovati, moramo biti jedno. 19.08.2025. 09:28

 

Anđeo moj

 

Čuo sam glas i ako ti kažem:

„Anđela vidjeh licem u lice”,

ostadoh živ, al' ti ne lažem.

Očiju plamen gledah netremice.

Nismo slagali pite i kolače,

pekli smo Savez da vječno vrijedi.

Ime i poziv ja dobih najjače

i on me vidi, a ja čekam što slijedi.

Ništa, on šuti, sve sam ti rekao,

dostojanstveni naklon i kao hvala.

A Bog je s nama taj Savez ispekao

da moja obaveza ne ostane mala

nego da plane do vrhunaca neba.

Znaš već cijeli si životni vijek,

zaista ti naučio si ono što treba.

Čuo si riječ, a sada vjeruj zauvijek.

19.08.2025. 08:37

Stats of Blog

 

Drvo vješanja

 

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,28-30).”

Da sam bila na stratištu tvome, Kriste, izgubila bih se od nevjerojatnih scena tih dana, bilo bi zlo i slabost bi me srušila.

A ti me dozivaš odnekud. Lijepo si me zamolio da se javim, ne mogu ne odazvati se, i da je bilo grubo. Dozivaš li tako i sve druge ljude, pitam se, a odgovor je „Da. Ali ne odgovaraju svi, ne javljaju se na isti način.

Mnogi psuju ”Samo si mi još ti nedostajao pa da moj jad bude čitav.”

Mnogi kažu „Ne mogu baš sad, bole me noge” Mnogi traže i traže uporno kao što je i skromna Jelena pronašla tvoj Križ.

Potražih te, kao i obično, u sebi, u svojim pitanjima, u svom srcu. Tu si.

Lijepo je naći te, razgovarati s tobom, a vjerojatno i još ljepše dobiti tvoj rubac ili naći tvoj križ, tvoje Drvo vješanja koje su izložili da vide siromasi. Kakva divota!

A onda slika iz Getsemanija, krvavi znoj na kamenu, ruke sklopljene u grčevitoj molitvi...vučem te za rukav i pokazujem u smjeru tvoga križa s kojega su te skinuli.

Pitam se kako to ide sa sjećanjima na traume iz prošlosti nečijega života.

Dovoljno je ponijeti tvoje breme da bi se izbrisale sve boli i muke, dovoljno je samo gledati u tebe i u tvoju Majku, našu Majku Mariju koja nas vodi k tebi.

Uzeti tvoj jaram, nije teško, nije, nije teško jer kad je srce krotko, baštini zemlju, to jest nebesa i kad je čovjek ponizan, ne opire se jarmu na sebi pa mu nema što biti teško. Ako je kao ti, Isuse.

Želim naučiti od tebe to što mi govoriš: naći ćeš spokoj duši svojoj ako budeš kao ja, prema svima krotka i ponizna, ali ne bez dostojanstva jer ti si strpljivo podučavao, a tvoje dostojanstvo bila je Istina, riječ istine. A tu riječ ti nadopunjavaš snagom Duha.

Uzmi jaram, ma kakav bio, neka ti ništa ne bude ispod časti. Isus ti daje riječ, poduku, poučava te što ćeš reći, uvijek će to biti istina. Nema među ljudima puno takve snage kakva je snaga Istine.

Kad te Isus zazove, ne traži izgovore, on te želi odmoriti i utješiti. Zauvijek. I naći ćete spokoj dušama svojim. I nećete ga više htjeti skinuti sa sebe jer jaram je Isusov sladak kao Zakon i breme mu je lako kao Sloboda. 18.08.2025.00:32

Moj Kralj

 

Kažu da je Isus došao baciti oganj na zemlju.

Zar je želio sve zapaliti, načiniti pravi cirkuski požar od kojega će sve izgorjeti?!

I pusta zemlja s rijetkim biljkama i živinom da će samo ostati?

Križ nije samo muka i bol, sablazan i zgražanje ili sažaljenje.

Isusov križ je kao nekako u prvom redu : SRAMOTA!

Jer ako je slava Boga najveća i najadalja, tada ono suprotno može jedino biti i sramota.

A Isus je progutao bol, pustio svoju svetu krv i prezreo, da prezreo je tu svoju sramotu među ljudima.

I kao što su Jeremiju bacili u bunar, a bunar bio srećom bez puno vode, a mučili ga na razne načine čitav život, tako je Jeremija ostao toliko vrijedan vjernik koji je naviještao propast Izraela i zarobljeništvo i ropstvo, a da mu nitko od kraljeva kao proroku na glasu nije vjerovao niti ga htio poslušati – svi su završili u ropstvu babilonskom.

I što čini Jeremija?

Prezire sramotu i ode na svojoj vlastitoj opkoljenoj zemlji kupiti sebi njivu za poslije zarobljeništva.

Veliku i duhovitu stvar je učinio Jeremija, pun vjere.

A velebnu i duhovnu stvar učinio je Isus.

A kome je Isus vjerovao, u koga je vjerovao Isus? U svoj narod i u pogane. Jer je znao da će mnoge zahvatiti taj oganj, vatra Duha Svetoga, plamen vjerska posluha.

Vidimo po našim svetim i slavnim ljudima vjernicima.

Ne vidimo po nama samima, vjerojatno stoga što se još nismo do krvi oduprli u borbi protiv grijeha.

Pun i prepun slave i veličine Gospodnje naiđe Isus na neprijatelje. Ta došao nas je iskušati, oganj baciti na zemlju. Oni ga počeše zadirkivati i vrijeđati, pljuvati po njemu, ismijavati ga, a Gospodin samo elegantno preskoči mrzitelje gotovo bez riječi – i ode na Križ. Radi nas i našega spasenja. U bol i muku, u patnju i sramotu. U bolima i preziru.17.08.2025. 23:07

„»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!

Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«

(Lk 12,49-50).”