Od
početka svijeta ljudi tumače na površan način mnoge okolnosti,
sebe i svijet. Za dubinsko i dublje upoznavanje potrebno je strpljivo
i temeljito promatranje i potrebno je imati vrijeme na raspolaganju
za tumačenje pojava i događaja. Nekada, ali i danas počinje
promatranje velikim praznovjerjem te se tako razvija magijsko
djelovanje kao imitacija dubljeg i boljeg poznavanja istine. No,
magija je puko praznovjerje, ispunjeno umišljajima i djelovanjem zla
što se uobličuje u Palom anđelu koji se lukavo služi dobrobitima
svijeta da bi zavodio ljude na svoju stranu, na stranu grijeha i
smrti.
Od
svih ljudi na svijetu, primjerice danas, većina ne zna tumačiti
Bibliju, Sveto pismo kršćana, ali od njih mnogi vole Bibliju
citirati i redovito to učine na pogrešan način i bez
razumijevanja, vadeći neke riječi iz konteksta i, što je
najučestalije, postavljajući biblijske kraće citate u dugačke
kontekste vremenitoga i svjetovnoga života, života bez vjere ili
samo s površnim osjećajima one nade koja uvijek postoji u ljudima.
Naravno
da ne moraš razumjeti mnogo da bi vjerovao, ali potrebna ti je
iskrena i trajna vjera u jednoga Boga da bi mogao pravovjerno živjeti
i, s dodatkom vlastitoga iskustva, razumjeti i tumačiti svoju vjeru.
Jer
Pismo nije da se citira u prvom redu, nego da hrani tu vjeru u
pravoga Boga u istini i pravednosti i bez trunka magije ili
praznovjernih navika.
Govor
o Bogu, teologija jest znanost kao i svaka druga znanost, temeljena
na činjenicama, a ne gatanje i čaranje. Zloduh navodi ljude da
kršćansku vjeru često nazivaju praznovjerjem ili religioznošću
koja je ista kao sve druge religioznosti u koje ubrajamo i svjetovne
ideologije – ljudi se idolima klanjaju, lažnim i izmišljenim
božanstvima. To nije isto.
Mnogi
misle da su vjernici, ali vjeruju u prazno, u svoga zamišljenoga
boga jer nisu upoznali pravoga Boga, Oca i Sina, i Duha Svetoga.
Mnogi
kažu da je jedan bog, a mnoge religije i da je to isto što je
također učestalo, ali vrlo površno razmišljanje.
Komentiramo
na svjetovan način pitanja i otajstva kršćanske vjere.
Bog
je Ljubav, ona se ne može nikada dokazati, ali se neprekidno
dokazuje. Bog je osoba, trojedna osoba, hipostatska unija,
zajedništvo Oca i Sina u Duhu Svetomu.
Vjera
u Božjega Sina, u Riječ Boga, u Isusa Krista daje čovjekovom
životu onu neophodnu dubinu i istinitost, pomaže mu da uzaludno ne
provodi dragocjeno vrijeme, već da punim životom živi, da ima
život u izobilju.
Tada
čovjek vjernik postaje posvećen od Boga i razvija svoju duhovnost u
Gospodinu i među ljudima jer k ljudima vjernike šalje Krist, u
svijet.
No,
kršćani nisu od ovoga svijeta, Isus ih vodi u nepregledne dubine i
visine vjere, daje im duhovan vid i sluh koji vode vjernike u dublje
razumijevanje i poznavanje Boga koji je stvorio svijet, stvara novo
nebo i novu zemlju koje čini s vjernicima što ih u svojoj ljubavi
rađa. 28.05.2025. 05:00
„Kad
biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući
da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,
zbog
toga vas svijet mrzi.
Sjećajte
se riječi koju vam rekoh:
‘Nije sluga veći od svoga
gospodara.’
Ako su mene progonili,
i vas će
progoniti;
ako su moju riječ čuvali,
da vašu će
čuvati.
A sve će to poduzimati protiv vas
poradi imena
moga
jer ne znaju onoga koji mene posla.”
Iv
15,19-21