Dođi, Duše Presveti

 

Dođi, Duše Presveti,
Sa neba nas posjeti
Zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih,
Djelitelju dara svih,
Dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag,
Ti nebeski Goste drag,
Pun miline, hlade tih.

Umornima odmore,
U vrućini lahore,
Razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog,
Sjaj u srcu puka svog,
Napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega
Čovjek je bez ičega,
Tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj,
Suha srca zalivaj,
Vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene,
Zagrij grudi ledene,
Ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju,
Što se u te ufaju,
Sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu,
I smrt lijepu, blaženu,
Daj vjekovit svima raj.
Amen, aleluja!

 

Noćna straža Duha Svetoga

Kasnim noćnim satima

duša tek se sporo budi,

tijelo neku tromost ima,

svu težinu zore koja rudi.

Najljepši trenuci probuđenja

dok još srce drugo ne zna

nego da je vrijeme pročišćenja,

molitve za dobro protiv zla.

Hvali Boga svoga što je čeka

da prione svijesti si i moći.

Hvali Duha kao snaga rijeka

koje prodiru u dan iz noći.

Što je duša slabija i stara,

to je više Duh osposobljava,

pridiže ju slabu, ali s puno žara

da bi prije sunca na prag stala.

Stražo noćna, bedeme miline,

s ljubavlju se budim tvojom;

poput vatrene ti životne siline

puštam se da vladaš dušom mojom.

01.06.2025. 02:47 

Savez bespomoćnih uzdaha

 

Život je ponekad spor,

a onda brzo ode.

Od mladih do staraca zbor,

svi prebrzo brode.

Žurba krade životnu mekoću

i radost slavljenja Stvoritelja, Boga.

Površnost i nemar donose sljepoću

pa čovjek ne vidi dugo Spasitelja svoga.

Možda nikada nećeš tu riječ uhvatiti,

ni taj stih, od ljubavi ispleten.

Teško je sebe u svijetu shvatiti,

i da Bog je s ljudima isprepleten

tako čvrsto da ničega više nema

što bi bilo velike pažnje vrijedno

do li Kristova ljubav, glavna tema

u kojoj su Bog i svi ljudi jedno.

Ta jedinstvenost u jednome krugu

gdje ljudi su svjesni božanstvenosti,

ono je što pobjeđuje i ozdravlja tugu,

i bolest, i rat, i nemir, trulež lijenosti.

Kada odem, nagrada će možda doći,

jer tu cvate solidarnost siromaha,

za svaki pokret suosjećajnosti u nemoći,

za zajedništvo bespomoćnih uzdaha

koji oganj zapale i kao vječnost gore

u molitvama, u srodnom susretu Zavjeta

i nikada ne izgaraju, nego čuju se, zbore

do nebesa, do svemira, do kraja svijeta.

28.05.2025. 23:00

Anin Hvalospjev (1 Sam 2,1-10)

Nato se Ana pomoli ovako: 

»Kliče srce moje u Jahvi,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.
2 Nitko nije svet kao što je Jahve
jer nema nikoga osim tebe
i nema hridi kao što Bog je naš.
3 Ne govorite mnogo hvastavih riječi,
neka ne izlazi drskost iz usta vaših,
jer Jahve je sveznajući Bog,
pravo on prosuđuje djela.
4 Lomi se lûk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
5 Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.
6 Jahve daje smrt i život,
ruši u Šeol i odande diže.
7 Jahve čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.
8 Diže slabića iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga,
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.
Jer Jahvini su stupovi zemlje,
na njih je stavio ovaj svijet.
9 Korake čuva svojih vjernika,
zlikovce stiže propast u mraku
svojom snagom čovjek ne stječe
pobjede.
10 Koji se protive Jahvi, padaju,
Svevišnji grmi s nebesa.
Jahve sudi međama zemlje,
daje silu svojemu kralju,
uzdiže snagu pomazanika svoga.«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Psalam 77 - Razmišljanje o Gospodnjim djelima

 

Zborovođi. Po Jedutunu.

Asafov. Psalam.
2 Glasom svojim Bogu vapijem,
glas mi se Bogu diže i on me čuje.

3 U dan nevolje tražim Gospodina,
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,
ne može se utješit’ duša moja.
4 Spominjem se Boga i uzdišem;
kad razmišljam, daha mi nestane.

5 Vjeđe moje držiš,
potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Mislim na drevne dane
i sjećam se davnih godina;
7 razmišljam noću u srcu,
mislim, i duh moj ispituje:

8 »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek
i hoće li ikad još biti milostiv?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek,
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje,
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«

11 I govorim: »Ovo je bol moja:
promijenila se desnica Višnjega.«
12 Spominjem se djela Jahvinih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Promatram sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.

14 Svet je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu svoju.
16 Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove.

17 Vode te ugledaše, Bože,
ugledaše te vode i ustuknuše,
bezdani se uzburkaše.
18 Oblaci prosuše vode,
oblaci zatutnjiše gromom
i tvoje strijele poletješe.

19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori,
munje rasvijetliše krug zemaljski,
zemlja se zatrese i zadrhta.
20 Kroz more put se otvori tebi
i tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne vidje.

21 Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama Mojsija i Arona.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Nepoznati Bog

 

Od početka svijeta ljudi tumače na površan način mnoge okolnosti, sebe i svijet. Za dubinsko i dublje upoznavanje potrebno je strpljivo i temeljito promatranje i potrebno je imati vrijeme na raspolaganju za tumačenje pojava i događaja. Nekada, ali i danas počinje promatranje velikim praznovjerjem te se tako razvija magijsko djelovanje kao imitacija dubljeg i boljeg poznavanja istine. No, magija je puko praznovjerje, ispunjeno umišljajima i djelovanjem zla što se uobličuje u Palom anđelu koji se lukavo služi dobrobitima svijeta da bi zavodio ljude na svoju stranu, na stranu grijeha i smrti.

Od svih ljudi na svijetu, primjerice danas, većina ne zna tumačiti Bibliju, Sveto pismo kršćana, ali od njih mnogi vole Bibliju citirati i redovito to učine na pogrešan način i bez razumijevanja, vadeći neke riječi iz konteksta i, što je najučestalije, postavljajući biblijske kraće citate u dugačke kontekste vremenitoga i svjetovnoga života, života bez vjere ili samo s površnim osjećajima one nade koja uvijek postoji u ljudima.

Naravno da ne moraš razumjeti mnogo da bi vjerovao, ali potrebna ti je iskrena i trajna vjera u jednoga Boga da bi mogao pravovjerno živjeti i, s dodatkom vlastitoga iskustva, razumjeti i tumačiti svoju vjeru.

Jer Pismo nije da se citira u prvom redu, nego da hrani tu vjeru u pravoga Boga u istini i pravednosti i bez trunka magije ili praznovjernih navika.

Govor o Bogu, teologija jest znanost kao i svaka druga znanost, temeljena na činjenicama, a ne gatanje i čaranje. Zloduh navodi ljude da kršćansku vjeru često nazivaju praznovjerjem ili religioznošću koja je ista kao sve druge religioznosti u koje ubrajamo i svjetovne ideologije – ljudi se idolima klanjaju, lažnim i izmišljenim božanstvima. To nije isto.

Mnogi misle da su vjernici, ali vjeruju u prazno, u svoga zamišljenoga boga jer nisu upoznali pravoga Boga, Oca i Sina, i Duha Svetoga.

Mnogi kažu da je jedan bog, a mnoge religije i da je to isto što je također učestalo, ali vrlo površno razmišljanje.

Komentiramo na svjetovan način pitanja i otajstva kršćanske vjere.

Bog je Ljubav, ona se ne može nikada dokazati, ali se neprekidno dokazuje. Bog je osoba, trojedna osoba, hipostatska unija, zajedništvo Oca i Sina u Duhu Svetomu.

Vjera u Božjega Sina, u Riječ Boga, u Isusa Krista daje čovjekovom životu onu neophodnu dubinu i istinitost, pomaže mu da uzaludno ne provodi dragocjeno vrijeme, već da punim životom živi, da ima život u izobilju.

Tada čovjek vjernik postaje posvećen od Boga i razvija svoju duhovnost u Gospodinu i među ljudima jer k ljudima vjernike šalje Krist, u svijet.

No, kršćani nisu od ovoga svijeta, Isus ih vodi u nepregledne dubine i visine vjere, daje im duhovan vid i sluh koji vode vjernike u dublje razumijevanje i poznavanje Boga koji je stvorio svijet, stvara novo nebo i novu zemlju koje čini s vjernicima što ih u svojoj ljubavi rađa. 28.05.2025. 05:00

„Kad biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,
zbog toga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh:
‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’
Ako su mene progonili,
i vas će progoniti;
ako su moju riječ čuvali,
da vašu će čuvati.
A sve će to poduzimati protiv vas
poradi imena moga
jer ne znaju onoga koji mene posla.”

Iv 15,19-21

Potpuna Istina

 

Čovjek je oduvijek tražilac istine koja mu uvijek izmiče, barem malo i ponekad, jer Istina je Krist, Gospodin i ne može se uloviti u kompletu, a ne može se na taj način od čovjeka niti razumjeti.

Ipak, čovjek ide u suprotnu krajnost kao da ga vuče zlo.

Lako je reći, kao poštapalicu, riječi kao što su: „laž”, „lažeš”, „oni lažu”, „ne razumijem ništa, ali vjerujem, osjećam”, „ne razumijem sve, ali vjerujem” ili govoriti: „ne”, „ne”, „ne”. Rijetko smo u prilici reći ljudima:”To nije istina”, a to je zapravo najrealniji način ophođenja s ljudima. Ako čovjek vjeruje Bogu i ljubi Boga, tada vjeruje i ljudima i sve što govori i čini nije jasno svima, ali ako ga okolina gleda s povjerenjem, istina postaje jasnija i tada vrlo rijetko dolazi do takvih predrasuda i osuda na koje subjekt mora odgovoriti da nisu istinite ni u kojem slučaju, bez obzira može li dokazati istinitost govora ili čina ili se ne može upustiti u dokazivanje.

Isus je bio tri godine s apostolima i tek ih je uvodno informirao i pokazivao im svoja djela, riječi i svoje ponašanje prema ljudima, ali od početka ih je žarko ljubio. Zahvaljujući toj ljubavi zadržao je Dvanaestoricu uza se da mu budu blizu i da što više upijaju od božanskoga Isusova života. Apostoli su zapisivali izvještaj događaja i navještaj Radosne vijesti, ali nisu stigli gotovo ništa od svega zapisati što se nama danas možda čini čudno i više nego dovoljno informacija.

Ali mi sve što znamo o Isusu, znamo, naravno, iz molitve i znamo zato što nam Duh Isusov objavljuje svu Istinu i tako će činiti do kraja svijeta.

Istinski vjernici vjeruju, tako reći gutaju riječi Duha Svetoga koje dobro čuju u tišini i tajnosti, a potom objavljuju s krovova, kako je Gospodin rekao da čine. Tako se i prenosi vjera, i nada, i ljubav Gospodina našega, Presvetoga Trojstva, a u toj ljubavi se tumače biblijski izvještaji Staroga i Novog zavjeta. Također nam se Isus po Duhu i svećenicima daje blagovati u Euharistiji kako bismo imali životnu snagu za dioništvo u božanskom životu. 27.05.2025. 14:21

„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.

No kada dođe on — Duh Istine —upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe,nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.

Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh:od mojega uzima i — navješćivat će vama.« (Iv 16,12-15).”